REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1610/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika (dalje: tužitelji): 1 ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), zastupanih po punomoćniku Andreju Babiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Babić & Babić d.o.o. Split, protiv tuženika - protutužitelja (dalje: tuženik) KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, radi predaje u posjed i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv p resude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1412/2025-2 od 19. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Ps-29/2023-24 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1412/2025-2 od 19. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Ps-29/2023-24 od 7. veljače 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine i predaje iste tužiteljima u nesmetan i slobodan posjed, a koji zahtjev temelje na činjeničnim navodima da su vlasnici nekretnine koju tuženik koristi bez pravnog osnova, te zahtjev za isplatom najamnine.
4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima: - „…da su tužitelji kao suvlasnici naslijedili iza smrti svog pok. oca AĆ predmetnu nekretninu prema izvodu iz knjige položenih ugovora i rješenja o nasljeđivanju i da je stan upisan bez ikakvih tereta…“, - „…da iz Izjave AĆ od 7. kolovoza 2017. proizlazi: „Ja AĆ pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću dobrovoljno izjavljujem da sam u korist ČĆ osnovao pravo doživotnog stanovanja na stanu u mom vlasništvu na trećem katu, [adresa]…“, te s razlozima: - „…kraj činjenice da pravo stanovanja tuženika - protutužitelja prema Izjavi od 7. kolovoza 2017. nije upisano u zemljišne knjige, a protutužbeni zahtjev je deklaratorni zahtjev na utvrđenje prava stanovanja kao prava osobne služnosti besplatnog uživanja predmetne nekretnine te polazeći od odredbe čl. 220. st. 1. ZV-a prema kojoj se pravo služnosti na nekretnini, stječe upisom u zemljišne knjige, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da protutužbeni zahtjev u navedenom dijelu nije osnovan…“, - „…Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev na iseljenje i protutužbeni zahtjev na izdavanje tabularne isprave ukazuje se na slijedeće (…) - imajući u vidu sadržaj Izjave od 7. kolovoza 2017. iz koje proizlazi da je prednik tužitelja-protutuženika u korist tuženika-protužitelja osnovao pravo stanovanja na predmetnom stanu, to prema stanovištu ovog suda navedeni Ugovor obvezuje i nasljednike koji nisu treće osobe, već univerzalni slijednici ugovorne strane, dakle svog pokojnog oca, a koji Ugovor suprotno zaključku prvostupanjskog suda daje tuženiku-protutužitelju pravo na posjed sukladno čl. 163. st. 1. ZV-a (…) - obzirom su prednik tužitelja-protutuženika i tuženik- protutužitelj sklopili Ugovor kojim je osnovano pravo stanovanja kako je to naprijed navedeno, a koji Ugovor je pravna osnova za stjecanje prava služnosti time da Ugovor ne sadrži tabularnu ispravu, pa je žalbu u navedenom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za izdavanje tabularne isprave valjalo prihvatiti…“.
4.2. Tužitelji su u prijedlogu naznačili pitanja: - 1. Proizvodi li pravni učinak, pravni posao (osnivanje osobne služnosti prava stanovanja) ukoliko u ispravi koja služi kao temelj stjecanja (titulus) nije navedena oznaka nekretnine? 2. Jeli valjan pravni posao kojim se zasniva stvarno pravo na etažnom vlasništvu ukoliko u ispravi (titulus) nije navedeno da je samostalna uporabna cjelina povezana sa suvlasničkim udjelom cijele nekretnine kao što u ispravi nije naveden ni suvlasnički udio?
4.3. Navedena pitanja ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za odluku u sporu, i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, upravo je predmetna nekretnina utvrđena kao objekt osnivanja osobne služnosti prema pravnom poslu na kojeg se poziva tuženik, dok iz knjige položenih ugovora proizlazi da je riječ o stanu u prijašnjem vlasništvu prednika tužitelja. U tom smislu, a kako je o zahtjevu za predaju u posjed odlučeno temeljem obveznopravnih učinaka pravnog posla, to pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužitelji ne proizlaze iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka. Ujedno, pobijana odluka ne sadrži razloge iz kojih bi bilo vidljivo je li riječ o etažnom vlasništvu osnovanom još za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Sl. l. br. 16/59, 43/65, 57/65, Narodne novine br. 52/73), tj. prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) u smislu drugog pitanja kako su ga u prijedlogu naznačili tužitelji.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP -a, riješeno je kao u izreci (t. I.).
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o prijedlozima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze , te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
