Poslovni broj: Gž R-50/2024-3

 

 

Poslovni broj: Gž R-50/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R., OIB …, S., zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u O. d. Ž. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15720/2021-17 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.,             

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15720/2021-17 od 4. ožujka 2024.

 

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice B. R. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Z., OIB: … od dana 18. lipnja 2021. godine kojom je otkazan ugovor o radu broj 926-2/2019 od dana 15. svibnja 2019. godine tužiteljice B. R. iz S., OIB: … nedopuštena.

 

Utvrđuje se da radni odnos Radnika nije prestao.

Nalaže se Tuženiku da Tužiteljicu vrati na posao, na radno mjesto viši samostalni referent."

 

Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici naknadi trošak ovog postupka."

 

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 4. ožujka 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Poslovni broj 27 Pr-15720/2021-17 2 refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 377,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 4. ožujka 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje tužiteljica, jer je prvostupanjski sud sve provedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo, kako svaki od izvedenih dokaza zasebno, tako i sve dokaze zajedno. Suprotno žalbenim navodima, sud je cijenio i iskaz svjedokinje J. H. te obrazložio zbog kojeg razloga njezin iskaz nije bio odlučan za donošenje pobijane odluke. Naime, prvostupanjski je sud, analizirajući iskaz te svjedokinje, zaključio da ona nema neposrednih saznanja o tome je li tužiteljica povrijedila obvezu iz radnog odnosa na način na koji joj se to stavlja na teret u odluci o otkazu ugovora o radu, jer ona, s obzirom na svoju tadašnju poziciju kod tuženika, nije imala neposredan uvid u račune koje je tužiteljica knjižila, pa tako niti u način na koji su ti računi knjiženi.             

 

5.1. Time što je sud provedene dokaze cijenio na način koji nije podudaran tužiteljičinoj ocjeni dokaza, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužiteljica upire u žalbi.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 18. lipnja 2021. kojom je tužiteljici, uslijed skrivljenog ponašanja, otkazan ugovor o radu sklopljen s tuženikom 15. svibnja 2019., pa posljedično tome zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, odnosno zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu višeg samostalnog referenta, u Grupi za prihod, Odjelu za prodaju i prihod, Sektoru za naplatu cestarine, na temelju ugovora o radu broj 926-2/2019 od 15. svibnja 2019.,

- da je tužiteljici Odlukom tuženika od 18. lipnja 2021. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je tužiteljica protiv te odluke pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tužiteljica zaštitu povrijeđenog prava pred sudom također pravovremeno zatražila,

- da se radničko vijeće usuglasilo s odlukom tuženika o namjeravanom otkazu,

- da tužiteljica prije otkazivanja ugovora o radu nije pisano upozorena na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza,

- da je tužiteljica, koristeći šifru koju je tuženik njoj dodijelio, u razdoblju od 1. veljače do 8. travnja 2021., radila umanjenja na uplatama cestarina koje su u zbirnom iznosu pristizale od strane „kartičara“ (izdavatelja kreditnih i debitnih kartica), koja umanjenja je onda povezivala s računima koji su izdani kao transakcijski, stvarajući privid da se tom uplatom u stvari podmirio virmanski račun, iako nikada nije došlo do poslovnog odnosa koji bi bio temelj za izdavanje virmanskih računa, tako da se faktično radilo o fiktivno izdanim računima koji su prikrivali uplate koje su se obavljale u gotovini,

- da je te transakcije tužiteljica provodila zajedno s drugim radnikom tuženika, M. Č., koji bi, umjesto gotovinskog računa pod šifrom 608, izdao virmanski račun pod šifrom 607, nakon čega je tužiteljica prethodno opisanim knjigovodstvenim korekcijama prikrila svih 46 računa,

- da je mogućnost pogreške, obzirom na veliki broj transakcija, isključena, pa da se radilo o svjesnom pogrešnom knjiženju.

 

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud smatra da je tužiteljici opravdano, na temelju odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR), redovito otkazan ugovor o radu, a imajući na umu broj počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa (46), prvostupanjski sud smatra da se radi o takvim okolnostima zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljicu prije otkaza pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa odnosno da joj ukaže na mogućnost otkaza (članak 119. stavak 1. ZR).

 

10. Odluku o dopuštenosti otkaza prvostupanjski je sud utemeljio na ispravama koje prileže spisu, ali i iskazima saslušanih svjedoka koji su u bitnome identično iskazivali i potvrdili sve one povrede obveze iz radnog odnosa koje su tužiteljici stavljene na teret, pri čemu tužiteljica u svom iskazu nije ni pokušala obrazložiti zašto je postupala na utvrđeni način, osim što se branila nedokazanom tvrdnjom da bi neki drugi radnici koristili njezinu šifru.

 

11. Žalbeni navodi tužiteljice u bitnome se iscrpljuju na pobijanje tvrdnje da bi tuženiku njezinim postupanjem nastupila šteta, odnosno manjak, pri čemu posebno upire na iskaz svjedokinje I. J. koja nije znala odgovoriti na pitanje kako niti jedna revizija (interna i/ili vanjska) nije utvrdila manjak u iznosu od 700.000,00 kn.

 

12. Kraj utvrđenja da je tužiteljica počinila opisane povrede obveze iz radnog odnosa, jer je u dogovoru s drugim radnikom tuženika obavila veći broj protupravnih knjigovodstvenih transakcija/korekcija - koje povrede i način njihova počinjena tužiteljica žalbom uopće niti ne osporava - pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (otkaz skrivljenim ponašanjem radnika).

 

12.1. Je li njezinim postupanjem tuženiku nastao manjak (pri čemu se samo usputno ističe da se tužiteljici u pobijanoj odluci o otkazu ugovora o radu uopće ne stavlja na teret manjak od 700.000,00 kn), nije odlučno za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu, već je li ona svojim ponašanjem prekršila obveze iz radnog odnosa. Ukoliko je tuženiku takvim postupanjem nastupila kakva šteta, to eventualno može biti predmet neke posebne parnice ili kaznenog postupka.

 

13. Na tako, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR, kada je ocijenio da je otkaz ugovora o radu dopušten, pri čemu je pravilno ocijenjeno da prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljice nije povrijeđena odredba članka 119. stavak 1. ZR. To stoga što i ovaj sud prihvaća da težina i broj povreda obveza iz radnog odnosa (njih 46 u razdoblju od nešto više od dva mjeseca) upućuju na zaključak da se radilo o okolnostima zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljicu prije otkaza pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa odnosno da joj ukaže na mogućnost otkaza.

 

14. S obzirom na zaključak o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz članka 124 stavak 1. ZR, kada je odbijen zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, odnosno zahtjev da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na rad.

 

15. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

16. S obzirom na to da odgovor tuženika na žalbu nije bio potreban za donošenje odluke o žalbi, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

U Sisku 11. travnja 2024.