REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1112/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-392/2025-3 od 16. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 11342/2019-68 od 7. ožujka 2025., na sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-392/2025-3 od 16. listopada 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. U sporu radi raskida (ili utvrđenja raskida) odnosno utvrđenja ništavosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kada je primatelj uzdržavanja preminuo, a tužbu vodi njegov zakonski nasljednik, te kada su obveze davatelja uzdržavanja trajne, osobne i sadržajno složene (prehrana, njega, liječenje, režije, gotovinska davanja i sl.)
- je li dopušteno teret dokazivanja urednog ispunjenja tih obveza prebaciti na nasljednika primatelja uzdržavanja, ili teret dokazivanja urednog ispunjenja ostaje na davateljima uzdržavanja koji se pozivaju na izvršenje ugovora?
2) Može li sud, bez povrede materijalnog prava i bez povrede čl. 8. i čl. 221.a ZPP, zaključiti da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uredno ispunjavan prvenstveno ili isključivo na temelju činjenice da je jedan davatelj uzdržavanja organizirao i plaćao smještaj primatelja u domu, a da pritom ne utvrdi i ne ocijeni ispunjenje ostalih izričito ugovorenih obveza (prehrana, osobna njega, gotovinska davanja, režije, liječenje, održavanje), iako su te obveze ugovorom preuzete kumulativno?
3) Može li se, bez utvrđenja okolnosti slobode volje (svjesnost, odsutnost pritiska/straha, realne mogućnosti izbora), automatski zaključiti da povlačenje tužbe radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja konkludentno izraženu volju primatelja uzdržavanja da ugovor ostane na snazi, i time toj procesnoj radnji dati presudnu pravnu težinu u kasnijem postupku?“.
1.2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica u bitnom gradi na tezi da joj je nametnut teret dokazivanja negativnih činjenica, te se u tom kontekstu poziva na različito pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1238/2017.
1.3. Tužiteljica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravičan postupak i to u aspektima prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. U ovom sporu riječ je zahtjevu kojim tužiteljica traži utvrđenje da grobno mjesto na groblju [adresa] odjel RKT, [osobni identifikacijski broj], razred II., broj [osobni identifikacijski broj], predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. UU, utvrđenje da je raskinut Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pri čemu postavlja zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te kojim traži utvrđenje da prava na kat. česticama [katastarska čestica] upisane u PL 4639 k. o. [katastarska općina] predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. UU. Eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te utvrđenje da prava na kat. česticama [katastarska čestica] upisane u PL 4639 k. o. [katastarska općina] predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. UU, dok trećim eventualno kumuliranim zahtjevom traži raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te kojim traži utvrđenje da prava na kat. česticama [katastarska čestica] upisane u PL 4639 k. o. [katastarska općina] predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. UU.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, pitanja se u bitnom svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, pa tako postavljena pitanja ne mogu biti pitanja koja bi bila ujedno važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, u prijedlogu nisu izneseni ni određeni i sadržajni razlozi zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužiteljica u prijedlogu pozvala sadrži pravno shvaćanje o teretu dokaza u vezi negativnih činjenica, što nije u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužiteljica postavlja. Tužiteljici se ukazuje da je na njoj bio teret dokaza činjenica na kojima ona temelji svoj zahtjev, a to je, između ostalih, da tuženici nisu ispunjavali ugovorom preuzete obveze, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da nije bilo moguće na nedvojben način zaključiti o postojanju te odlučne činjenice.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), i u njemu sadržanog prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku, ovaj sud ocjenjuje da time što je na tužiteljici bio teret dokazivanja činjenica na kojima se tužba temelji (neispunjavanje ugovornih obveza) ne predstavlja onemogućavanja tužiteljice u pristupu sudu. Uz to, osporavana odluka dostatno je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima, a za što u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
