REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1334/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Vegi, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5576/2024-2 od 23. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1086/2021 od 19. rujna 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5576/2024-2 od 23. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1086/2021 od 19. rujna 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Radi li se doista o velikoj i bitnoj razlici zbog koje prodavatelj (tuženik), ne bi bio u obvezi s kupcem (tužiteljem), sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine samo tog prodavatelja (tuženika), kada se jednim predugovorom o kupoprodaji nekretnine kupac (tužitelj) obvezao sklopiti glavni ugovor s dvojicom prodavatelja, i to prodavateljem (tuženikom) za jednu nekretninu i drugim prodavateljem (koji nije tuženik) za drugu nekretninu, pri čemu je svaki od prodavatelja stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik za cijelo svoje pojedinačne nekretnine te samostalno i neovisno o drugom prodavatelju može ispuniti svoje obveze iz predugovora, a kupac (tužitelj) je odustao od sklapanja glavnog ugovora s drugim prodavateljem (koji nije tuženik) za njegovu nekretninu, i traži od prodavatelja (tuženika), sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine samo za njegovu nekretninu?
2. Je li krivnja za nesklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnina na strani prodavatelja (tuženika), koji odbija sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem (tužiteljem), ukoliko se kupac (tužitelj) jednim predugovorom obvezao sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji dvije različite nekretnina od dvojice različitih prodavatelja, i to s prodavateljem (tuženikom) za jednu nekretninu, i još drugim prodavateljem (koji nije tuženik) za drugu nekretninu, od kojih svaki od prodavatelja može samostalno i neovisno o drugome ispuniti svoje obveze iz predugovora, kada su za sklapanje glavnog ugovora ispunjeni uvjeti iz predugovora i kupac (tužitelj) prodavatelja (tuženika) na to pozove, a kupac (tužitelj) je u međuvremenu odustao od sklapanja glavnog ugovora s drugim prodavateljem (koji nije tuženik) za drugu nekretninu, i traži od prodavatelja (tuženika), sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine samo za njegovu (tuženikovu) nekretninu?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da su mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti prijedlog odbiti i odbaciti.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti kako u odluci ovog suda broj Rev-1098/2007-2 od 26. ožujka 2008., na koju se podnositelj poziva kao razlog važnosti, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja istaknuti kako odgovor na isto pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, s time da iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, budući da se niti jedna od odluka na koje se podnositelj poziva kao razlog važnosti (odluke ovog suda broj Rev-75/2002-2 od 17. prosinca 2002., broj Rev- 4706/2019-2 od 25. svibnja 2022., broj Rev-3798/2018-2 od 4. listopada 2022., broj Rev-602/2020-2 od 9. siječnja 2024. i broj Rev-320/2015-3 od 3. srpnja 2018.) ne odnosi na označeno pitanje. Stoga je ocijenjeno kako su i u odnosu na navedeno pitanje izostali razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, pri čemu činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
