REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1430/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ZJ, pravnici iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, protiv tuženika Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4, OIB: 84838770814, zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-427/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr -413/2022-93 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-427/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-413/2022-93 od 25. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja glase: „1. Da li se odredbe kolektivnog ugovora tumače onako kako one glase, odnosno, da li u slučaju kada je odredba kolektivnog ugovora jasna i nedvosmislena ima mjesta tumačenjima prave volje ugovornih strana?
2. Da li procjena opasnosti predstavlja jedinu valjanu osnovu utvrđivanja radi li netko na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te s tim u svezi, da li poslodavac koji je poslove izrade procjene opasnosti povjerio za to specijaliziranoj ustanovi može trpjeti štetne posljedice činjenice da ta ustanova, specijalizirana i ovlaštena za izradu procjene i revizije procjene opasnosti, nije uvrstila određenu osobu na popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada?
3. Da li je, s obzirom na sadržaj odredbe kolektivnog ugovora, za dokazivanje prava na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada potrebno dokazati ne samo da je osoba radila na poslovima s poslovima s posebnim uvjetima rada, nego i dokazati konkretan postotak radnog vremena u kojemu je osoba izložena izvorima opasnosti? 4. Da li iskazi svjedoka i tužitelja kao stranke imaju takvu dokaznu snagu da se na osnovi istih može utvrditi da li je osoba bila izložena izvorima opasnosti i u kojem postotku radnog vremena?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, ocijenjeno je kako se istim pitanjima sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije, dok u odluci na koju se kao razlog važnosti poziva podnositelj (presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-763/2024-2 od 14. siječnja 2025.) nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima koje bi bilo u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem sadržanim u pobijanoj odluci. Prema tome, u konkretnom slučaju izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
