REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2858/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin i Komorski, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1561/2025-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-951/2024-6 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1561/2025-2 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-951/2024-6 od 7. veljače 2025., s time da je u prijedlogu naznačio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"1. Da li odluka donesena u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine obvezuje ostale sudove u postupku kada potrošač osobno pokrene radi isplate navodno preplaćenih iznosa, odnosno da li se potrošač može pozivati na takva utvrđenja u slučaju kada se radi o ugovorima o kreditu bez valutne klauzule (kredit u valuti HRK) ili o ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu ističe da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i to čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije izrazio pravno shvaćanje da odluka donesena u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. obvezuje ostale sudove u postupku kada potrošač osobno pokrene radi isplate navodno preplaćenih iznosa, niti je izraženo shvaćanje da se potrošač može pozivati na takva utvrđenja u slučaju kada je riječ o ugovorima o kreditu bez valutne klauzule (kredit u valuti HRK) ili o ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF (vidi toč. 5.4. obrazloženja drugostupanjske presude). Prema tome, o navedenom pitanju ne ovisi odluka u sporu, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje.
5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je stav ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, drugostupanjska presuda je obrazložena, sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
