REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2320/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3914/2025-2 od 10. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1438/2024-90 od 15. srpnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3914/2025-2 od 10. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1438/2024-90 od 15. srpnja 2025., s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Kojim kriterijima, odnosno kojim kvlifikatornim okolnostima se rukovodi sud prilikom utvrđivanja visine naknade neimovinske štete zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta boravka u zatvorima, odnosno utvrđuje li se visina iznosa za svaki dan proveden u navedenim uvjetima ili u ukupnom iznosu za cijelo vrijeme trajanja izloženosti ponižavajućim i nehumanim uvjetima?
2. Da li se boravak u zatvorskoj sobi u kojoj zatvorenik ima između 3 do 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju može kompenzirati temeljnim pravima zatvorenika, kao što je pristup sanitarnom čvoru u svako doba, ili se taj nedostatak treba kompenzirati dodatnim pogodnostima odnosno uvjetima?
3. Predstavlja li primjena pravila iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojem se odluka o troškovima postupka donosi u skladu s pravilom o uspjehu u sporu povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u slučajevima kada je tužitelj imao legitimno očekivanje uspjeha u postupcima radi naknade štete zbog povrede temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda pokrenutima protiv Republike Hrvatske zastupane po državnom odvjetništvu?".
2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), i to čl. 25. st. 1., čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, te čl. 3., čl. 6.1. Konvencije uz tvrdnju da je povreda prava na mirno uživanje vlasništva zajamčena i čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, te čl. 48. st. 1. Ustava.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Prvim pitanje naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj problematizira visinu dosuđenog iznosa naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorima. Naime, tim pitanjem i obrazloženjem prijedloga tužitelj zapravo prigovara dosuđenoj visini, ukazujući na odluke drugostupanjskih sudova (primjerice Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž 1264/2019 od 20. travnja 2020., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 257/17 od 26. ožujka 2018., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 2501/18 od 23. listopada 2018. i dr., odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Muršić protiv Hrvatske zahtjev broj 7334/13, Tunis protiv Estonije zahtjev broj 429/12 i dr., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1676/2018 od 16. ožujka 2023., broj U-III-4794/2018 od 18. travnja 2023. i dr.) u kojima su dosuđeni različiti iznosi naknade štete. Stoga, u odnosu na postavljeno pitanje prije svega, treba reći, da je pitanje visine štete radi povrede prava osobnosti u svojoj suštini pitanje činjenično- pravne naravi, budući da visina dosuđenog iznosa naknade štete ovisi o nizu specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Zbog toga se tvrdnja da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz navedenih odluka ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu (u tom smislu i ovaj sud u Revd 3206/2024-2 od 25. rujna 2024.).
6. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba reći, da je pobijana odluka u bitnom utemeljena na shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda izraženom primjerice u odluci Rev 6/2021-2 od 5. siječnja 2022. koja se naslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava (Muršić protiv Hrvatske, zahtjev 7334/13 od 20. listopada 2016.).
7. Trećim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj prigovara drugostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka. S tim u vezi obzirom, na konkretne okolnosti predmetnog slučaja, pozivanje tužitelja na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10), te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4656/2016 od 15. srpnja 2020., presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-765/2022-4 od 22. veljače 2024. ne može se smatrati navođenjem relevantnih razloga zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući su iste donesene u bitno različitim činjeničnim i pravnim situacijama.
8. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i odlučeno je kao u toč. I. izreke.
9. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je isti utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da su sudovi ocijenili da su uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u konkretnom slučaju doveli do povrede prava osobnosti, dok tužiteljevi navodi o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, ne ukazuju na vjerojatnost da su mu ta prava povrijeđena.
10. Naime, glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njegovog prava na pristup sudu, valja reći da je nižestupanjskim presudama tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak sukladno njegovom uspjehu u sporu, što ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, i u njemu sadržano pravo na pristup sudu, kao i pravo na mirno uživanje vlasništva.
11. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, njegov prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na citiranoj zakonskoj odredbi je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odbačen (toč. II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
