REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1296/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać Ručević, predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž R-54/25-6 od 23. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3279/19-26 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž R-54/25-6 od 23. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3279/19-26 od 16. rujna 2022. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:

„Je li sud bio dužan provesti dokaz uvidom u „knjigu izvješća dežurnog“ kao prikladan dokaz organizacije rada i korištenja stanke, kada je tužitelj taj dokaz izričito predložio i kada Vrhovni sud u svojoj praksi smatra da se sve sporne činjenice mogu dokazivati prikladnim dokazima?

Je li dopušteno prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka koji je zaključak izveo na temelju pretpostavke da tužitelj nije koristio pauzu, bez uvida u ključni dokaz (knjiga izvješća dežurnog) i je li sud bio dužan rukovoditi radom vještaka i naložiti mu uvid u tu evidenciju?

Može li izjava stranaka da „nema daljnjih dokaznih prijedloga „ predstavljati odustanak od ranije predloženih dokaza. Suprotno pravnog shvaćanju Vrhovnog suda da takva izjava ne znači odustanak ?

Na kome je teret dokazivanja činjenice korištenja ili nekorištenju stanke u radnim odnosima, kada poslodavac vodi internu evidenciju o korištenju pauze, a radnik traži njihov uvid?

Je li Županijski sud pravilno primijenio ukidnu odluku Vrhovnog suda kada u ponovljenom postupku nije proveo dokaz koji je tužitelj predložio, niti se rukovodio načelom pravne sigurnosti jedinstvene primjene prava?

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 55/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, shvaćanje drugostupanjskog suda o obvezi poslodavca da vodi evidenciju o korištenju radnikovih odmora tijekom radnog vremena odnosno teretu dokazivanja u situaciji kada tuženica nije imala obvezu unosa podataka o korištenju te stanke u evidenciju radnog vremena podudarno je sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev-269/25-2 od 1. travnja 2025. Nadalje, drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio cijeneći da tužitelj nije dokazao da mu u utuženom razdoblju nije bilo omogućeno korištenje stanki. Tužitelj nije postupio u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a i dostavio dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na kojima temelji postavljena pravna pitanja koja se odnose na izvođenje dokaza uvidom u „knjigu izvješća dežurnog“. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj se pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević