REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: 8 P Ob-12/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Nini Hrešć, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Kristini Stepinac Terzić, odvj. iz Velike Gorice, protiv tuženika GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. HP, odv. iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnina: kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 563 m2, dvorište od 471 m2, dvorišna zgrada od 7 m2 i kuća, [adresa] od 85 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu pok. OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj] svakoga u ½ dijela, a što je tuženi GP kao zakonski nasljednik iza pokojnog OP dužan priznati.

2. Tuženi je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refeinaniranja koje je obavila prije prvog sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je kćerka i zakonska nasljednica pokojne IP, umrle **.**.2021. i poćerka pok. OP, umrlog **.**.2023. , dok je tuženik brat pok. OP i njegov zakonski nasljednik.

Pok. IP udavala se dva puta. U prvom braku skopljenom s ZP rođena je tužiteljica UP, dok je drugi brak sa OP sklopila 1977. godine.

Za vrijeme trajanja braka IP i OP zajedničkim su radom stekli u vlasništvo nekretninu - kuću i dvorište u [adresa] na adresi [adresa]. 1978. godine kupljeno je zemljište, gradnja kuće započela je oko 1982. godine, a trajala je par godina.

Nekretnina je u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upisana na ime i vlasništvo pok. RP, iako predstavlja bračnu stečevinu istog i pok. IP.

OP i IP zajedničkim su sredstvima kupili zemlju te sagradili kuću na na kč. br. [katastarska čestica]. Svih godina, sve do smrti majke tužiteljice živjeli zajedno u kući, a do udaje 1990.-te godine s njima je živjela i tužiteljica.

Sukladno Zakonu o braku i porodičnim odnosima (NN br.11/78, 27/78, 45/89, 52/89) kuća je zajednička imovina bračnih drugova, s time da udjeli tužiteljice i tuženika iznose za svakog ½, s obzirom na njihov jednaki doprinos.

Između majke i očuha tužiteljice oduvijek je postojao sporazum da će nakon njihove smrti kuća u [adresa] pripasti tužiteljici. Tužiteljica i njezin suprugu sve ove godine neprestano su ulagali u nekretninu kao u svoju vlastitu. Kako je kuća u zemljišnim knjigama formalno bila upisana samo na OP, isti je nakon smrti supruge sačinio oporuku kojom svu svoju imovinu ostavlja svojoj poćerci UP, a što je bila i želja njegove pokojne supruge. Da je sačinio oporuku u korist UP bilo je poznato svima, pa tako i tuženiku. Tako u ostavinskom postupku iza pok.IP u odnosu na kuću ostavina nije niti raspravljana, budući je u to vrijeme OP već sastavio oporuku kojom je u cijelosti raspolagao u korist poćerke.

OP preminuo je 25.03.2023.,a nakon njegove smrti, na poziv javnog bilježnka u ostavinskom postupku, pristupio je njegov brat, ovdje tuženik MP kao zakonski nasljednik. Braća nisu bila bliska niti u dobrim odnosima. Tuženik je osporio oporuku navodeći da oporuka nije propisno sastavljena, jer da je ostavitelj nije vlastoručno napisao, već samo potpisao. Stoga ga je Općinski sud u Velikoj Gorici uputio u parnicu protiv oporučne nasljednice, ovdje tužiteljice, radi utvrđenja da vlastoručna oporuka OP nije pravno valjana. Milovan Maćešić pokrenuo je parnicu i predmet se vodi na Općinskom sudu u Velikoj Gorici pod brojem P-506/23.

Bez obzira na formalnu valjanost ili nevaljanost opruke, koja se utvrđuje u predmetu ovog suda, tužiteljica ovom tužbom, kao majčina zakonska nasljednica , traži utvrditi bračnu stečevinu njene pokojne majke i očuha. Smatra da je njezina majka suvlasnica na predmetnoj nekretnini u ½ dijela, te da je ona kao kćerka i i zakonska nasljednica predmetne nekretnine

2. Na raspravi 10.6.2026. (list 39 spisa) tužiteljica je ispravila tužbu i tužbeni zahtjev glede oznake nekretnine, imajući u vidu stanje nakon provedene obnove zemljišne knjige.

3. U odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu 16.4.2025. i 5.3.2026. tuženik je priznao činjenične navode tužbe da je tužiteljica kći i zakonska nasljednica pok. IP te da je tuženik brat i zakonski nasljednik pok. OP. Također, da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka pok. IP i OP, da je na zemljištu izgrađena kuća te da su oni, kao bračni drugovi, bili suvlasnici nekretnine svaki u 1/2 dijela.

Tuženik primarno navodi kako smatra da je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena odnosno da tužena nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđenja bračne stečevina pokojnih osoba. Nadalje, da ista nije aktivno legitimirana na isticanje zahtjeva što predstavlja bračnu stečevinu osoba koje više nisu žive, već bi eventualno bila legitimirana na isticanje neposrednog vlasničkog zahtjeva. Predložio je uvidom u ostavinski spis ovoga suda posl. br. O-492/21 iza pok IP utvrditi da li je predmetna nekretnina bila predmetom ostavine, odnosno da li je u tom postupku postavljen zahtjev za izdvajanje bračne stečevine. Naime, smatra da je tužiteljica bila dužna u ostavinskom postupku iza svoje pok. majke istaknuti zahtjev da se radi o bračnoj stečevini i da ta imovina predstavlja ostavinu pok. VP te kako to nije ranije učinila, tuženik smatra upitnim uopće mogućnost naknadnog isticanja takvog zahtjeva.

Predložio je odbaciti tužbu odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 5 i 43 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine, presudu na temelju priznanja ovoga suda P-506/2023-5 od 20.1.2025. te spise ovoga suda O-492/2021 i O-874/2025, a saslušane su i parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u isprave:

- da je tužiteljica kći i zakonska nasljednica pok. IP;

- da je tuženik brat i zakonski nasljednik pok. OP,

- da su pok. IP i OP bili u braku od 1977. do njezine smrti 3.4.2021.;

- da je predmetna nekretnina kupljena 12.9.1978, dakle, za vrijeme trajanja braka pok. IP i OP,

- da je na zemljištu izgrađena kuća te da su oni, kao bračni drugovi, bili suvlasnici nekretnine svaki u 1/2 dijela;

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo pok. CP.

7. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. O-492/2021 utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 8.6.2021., u ostavinskom postupku iza pok. IP, utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu sačinjavaju pokretnine i to potraživanja zaostataka mirovine i sredstva na računu banke, a nasljednikom je temeljem zakona i ustupa od strane sunasljednice UP, ovdje tužiteljice, proglašen suprug ostaviteljice OP. Rješenje o nasljeđivanju doneseno je nakon provedene ostavinske rasprave 8.6.2021. kojoj su prisustvovali UP i OP.

Nadalje, uvidom u navedeni ostavinski spis utvrđeno je da je ovdje tužiteljica, kao zakonska nasljednica svoje majke, 29.1.2024. podnijela zahtjev za raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine i to upravo ½ dijela nekretnine koja je predmet ovoga postupka. U prijedlogu se navodi da je ista bračna stečevina ostaviteljice i sada pok. OP, umrlog **.**.2023., koji je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, pa stoga ista nije raspoređena u prvotnom ostavinskom postupku. Povodom navedenog zahtjeva javni bilježnik, kao povjerenik suda, je rješenjem O-492/2021 od 24.1.2025. odredio da se ostavinski postupak radi naknadno pronađene imovine neće provoditi uslijed pomanjkanja imovine. Iz obrazloženja proizlazi da se u trenutku donošenja rješenja ne radi o imovini niti pravima koji bi glasili na pokojnu, a da nasljednici mogu u trenutku saznanja za određena prava ili imovinu koja pripada pokojnoj i koja su kao takva utvrđena ili vidljiva iz javnih registara, ponovno pokrenuti postupak za raspoređivanje naknadno pronađene imovine.

8. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. O-391/2023, u ostavinskom postupku iza pok. AP, na raspravi dana 11.5.2023. utvrđeno je rodoslovlje i proglašena oporuka ostavitelja od 9.4.2021., kojom je ostavitelj „svu svoju pokretninu i svoju nekretninu“ ostavio ovdje tužiteljici UP.

Obzirom da je zakonski nasljednik i brat ostavitelja, a ovdje tuženik, GP osporio pravnu valjanost oporuke ostavitelja, ostavinski postupak je rješenjem od 9.11.2023. prekinut, a zakonski nasljednik upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostavitelja od 9.4.2021. nije pravno valjana.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu na temelju priznanja ovoga suda posl.br. P - 506/2023-5 od 20.1.2025. utvrđeno je da je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da vlastoručna oporuka ostavitelja CP od 9.4.2021. nije pravno valjana.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-874/2025-2 od 9.9.2025., u ostavinskom postupku iza pok. OP, utvrđeno je da, između ostalog, ostavinsku imovinu istog sačinjava i nekretnina koja je predmet ovog postupka, a da je njegovim nasljednikom proglašen brat GP, ovdje tuženik.

Protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju žalbu je izjavila UP, ovdje tužiteljica, a žalba je odbačena kao nedopuštena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1330/2025-2 od 19.1.2026.

11. Saslušana tužiteljica u bitnom je iskazala da su njezina pok. majka i OP tijekom braka zajedničkim sredstvima kupili predmetno zemljište u k. o. [katastarska općina] te na njemu izgradili kuću, a ona i njen suprug i ja također su ulagali u istu, ne sa namjerom da time stječu vlasništvo, već da njima pomognu. Dva dana nakon što je bila majčina sahrana, OP joj je rekao da joj želi ostaviti predmetnu kuću te je on otišao kod javnog bilježnika koji mu dao savjet da sačini vlastoručnu oporuku. Njezina kći mu je na internetu pronašla obrazac takve oporuke i napomenula da istu treba vlastoručno napisati i potpisati, ali OP je smatrao da je dovoljno da ju samo vlastoručno potpiše te je tako i učinio. U svibnju iste godine oboje su došli na ostavinsku raspravu iza majke, a ona tada predmetnu nekretninu odnosno majčin dio koji bi joj pripadao s osnova bračne stečevine nije prijavila u ostavinu, jer je smatrala da postoji oporuka za koju je u to vrijeme mislila da je valjana. Napomenula je da su tom prilikom službenici u javnobilježničkom uredu pokazali tu oporuku i ona im je rekla da misli da je ona dobra te o tome više nisu uopće vodili računa.

Iskazala je da je kasnije vođena parnica radi utvrđenja pravne valjanosti odnosno nevaljanosti oporuke te da je u istoj priznala tužbeni zahtjev nakon što je dobila saznanje da oporuka nije valjana.

Nadalje, iskazala je kako je znala da pok. OP nije vlastoručno napisao tu oporuku, jer ju je pisala njezina kćer, ali da takva oporuka nije valjana saznala je tek kada je povodom ostavinske rasprave iza pok. OP došla kod moje odvjetnice.

12. Saslušani tuženik u bitnom je iskazao da su pok. IP i njegov brat OP bili dugo godina u braku, da je u toj obitelji bilo puno alkohola te da je kupnju predmetnog zemljišta, a kasnije i gradnju predmetne kuće, većim dijelom financirao njihov otac. Nadalje, da nije znao da bi njegov brat sačinio oporuku, on mu o tome nije ništa govorio, već su mu tužiteljica i njezin muž, nakon što je isti umro, rekli da je on ostavio ugovor, a on je smatrao da se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju i da će ga temeljem tog ugovora oni sahraniti. Međutim, tužiteljica mu je tada rekla da ona ne želi sahraniti pok. OP odnosno da on neće u grob njezine majke , zbog treće osobe koja je vodila brigu o bratu. Naime, otprilike 2 tjedna prije smrti brat ga je telefonski zvao i tražio ga da se pisano odrekne svog dijela nasljedstva kako bi svu imovinu ostavio susjedi, koja mu je kuhala, prala i ložila peć, ali to nije stigao učiniti. Tek kada je došao na ostavinsku raspravu saznao je da je brat sačinio oporuku, a ne ugovor o doživotnom uzdržavanju te je tada, u dogovoru sa odvjetnikom, osporio valjanost te oporuke, što je i utvrđeno u sudskom postupku.

13. Iskaze stranaka sud je prihvatio jer su u bitnom međusobno neproturječni i u skladu sa drugim dokazima u predmetu.

14. Među strankama sporna je dopuštenost tužbe i aktivna legitimacija tužiteljice, a podredno i osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019; dalje: ZN-a) propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

16. Sukladno odredbi čl. 226. ZN-a rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje se i opseg imovine koja je predmet nasljeđivanja, pa stoga pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, ne samo glede njihova prava na nasljeđivanje, već i glede opsega imovine ostavitelja.

17. U konkretnom slučaju tužiteljica je aktivno legitimirana na podnošenje tužbe u ovom postupku, jer je univerzalni sukcesor svoje pok. majke i ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe za utvrđenje, a kako bi u slučaju pozitivnog ishoda spora mogla tražiti da se majčin udio u bračnoj stečevini glede predmetne nekretnine rasporedi kao naknadno pronađena ostavinska imovine.

Međutim, iz iskaza tužiteljice nedvosmisleno proizlazi da je znala da njezinoj majci pripada udio u predmetnoj nekretnini s osnova bračne stečevine, ali je svjesno odlučila isto ne prijaviti kao ostavinsku imovinu u ostavinskom postupku iza majke, jer je smatrala da postoji oporuka pok. OP, kao upisanog vlasnika, kojom je raspolagao svojom imovinom u njezinu korist i za koju je smatrala da je valjana. Okolnost da je naknadno oporuka utvrđena nevaljanom ne daje pravo tužiteljici u ovom postupku isticati zahtjev da polovica predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu, a time i ostavinsku imovinu njezine pok. majke, jer je sudjelovala u ostavinskom postupku, pa ju pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže u pogledu sastava ostavinske imovine. Učinak pravomoćnog rješenja odnosi se na svu imovinu koja je bila poznata tužiteljici kao nasljednici, a ne samo na onu koja je raspoređena rješenjem o nasljeđivanju, pa je stoga ona ne može s uspjehom u ovoj parnici isticati da je predmetna nekretnina bračna stečevina i imovina ostaviteljice.

18. Slijedom navedenog u toč. I. izreke odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom.

19, Odluka o naknadi troškova postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: OT), vrijednosti predmeta spora i podnesenom troškovniku, priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima 16.4.25., 5.3.26. i 10.6.26. od 100 bodova ili 200,00 eura za svaku radnju te 25% tog iznosa ili 50,00 eura za zastupanje na ročištu 5.6.25. (Tbr. 9/5 OT), što ukupno iznosi 850,00 eura te je isto još uvećano za 25% pdv-a na odvjetničku uslugu od 212,50 eura.

20. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 1.062,50 eura te je u toč. II. izreke presude naloženo tužiteljici da mu ga nadoknadi.

21. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici, 15 srpnja 2026.

S U D A C

Nina Hrešć

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od primitka pismenog otpravka, a žalba se podnosi putem ovoga suda na županijski sud.

DNA: pun. stranaka