Poslovni broj: P-388/2023-22
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu Šoš, Maceljuski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništenosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Ivanu Jurčević, odvjetnicu iz Vinkovaca i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnicu Hrvojku Čolaković iz Vinkovaca, 17. lipnja 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011054989 sklopljenog 02.3.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 1, 15.3.2006. pod brojem: OU-336/2006, u dijelu gdje je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom tuženika o kreditiranju građana.
II Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011054989 sklopljenog 02.3.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 1, 15.3.2006. pod brojem: OU-336/2006, u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja.
III Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju CO, OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa], razliku anuiteta nastalih uslijed porasta tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 5.800,91 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to:
- na iznos od 0,15 EUR od 31.5.2006. do isplate,
− na iznos od 5,00 EUR od 31.10.2008. do isplate,
− na iznos od 5,38 EUR od 31.12.2008. do isplate,
− na iznos od 6,29 EUR od 31.1.2009. do isplate,
− na iznos od 6,69 EUR od 28.2.2009. do isplate,
− na iznos od 5,43 EUR od 31.3.2009. do isplate,
− na iznos od 5,64 EUR od 30.4.2009. do isplate,
− na iznos od 4,00 EUR od 31.5.2009. do isplate,
− na iznos od 2,60 EUR od 30.6.2009. do isplate,
− na iznos od 2,91 EUR od 31.7.2009. do isplate,
− na iznos od 3,72 EUR od 31.8.2009. do isplate,
− na iznos od 3,63 EUR od 30.9.2009. do isplate,
− na iznos od 2,86 EUR od 31.10.2009. do isplate,
− na iznos od 4,30 EUR od 30.11.2009. do isplate,
− na iznos od 5,34 EUR od 31.12.2009. do isplate,
− na iznos od 7,03 EUR od 31.1.2010. do isplate,
− na iznos od 6,59 EUR od 28.2.2010. do isplate,
− na iznos od 8,76 EUR od 31.3.2010. do isplate,
− na iznos od 8,29 EUR od 30.4.2010. do isplate,
− na iznos od 9,28 EUR od 31.5.2010. do isplate,
− na iznos od 15,86 EUR od 30.6.2010. do isplate,
− na iznos od 14,45 EUR od 31.7.2010. do isplate,
− na iznos od 18,24 EUR od 31.8.2010. do isplate,
− na iznos od 17,02 EUR od 30.9.2010. do isplate,
− na iznos od 14,44 EUR od 31.10.2010. do isplate,
− na iznos od 18,79 EUR od 30.11.2010. do isplate,
− na iznos od 24,80 EUR od 31.12.2010. do isplate,
− na iznos od 20,67 EUR od 31.1.2011. do isplate,
− na iznos od 22,16 EUR od 28.2.2011. do isplate,
− na iznos od 20,14 EUR od 31.3.2011. do isplate,
− na iznos od 20,45 EUR od 30.4.2011. do isplate,
− na iznos od 27,80 EUR od 31.5.2011. do isplate,
− na iznos od 28,33 EUR od 30.6.2011. do isplate,
− na iznos od 35,10 EUR od 31.7.2011. do isplate,
− na iznos od 31,05 EUR od 31.8.2011. do isplate,
− na iznos od 27,52 EUR od 30.9.2011. do isplate,
− na iznos od 27,08 EUR od 31.10.2011. do isplate,
− na iznos od 26,77 EUR od 30.11.2011. do isplate,
− na iznos od 28,32 EUR od 31.12.2011. do isplate,
− na iznos od 29,95 EUR od 31.1.2012. do isplate,
− na iznos od 30,07 EUR od 29.2.2012. do isplate,
− na iznos od 28,98 EUR od 31.3.2012. do isplate,
− na iznos od 29,52 EUR od 30.4.2012. do isplate,
− na iznos od 30,03 EUR od 31.5.2012. do isplate,
− na iznos od 29,22 EUR od 30.6.2012. do isplate,
− na iznos od 29,49 EUR od 31.7.2012. do isplate,
− na iznos od 29,04 EUR od 31.8.2012. do isplate,
− na iznos od 27,87 EUR od 30.9.2012. do isplate,
− na iznos od 29,10 EUR od 31.10.2012. do isplate,
− na iznos od 29,78 EUR od 30.11.2012. do isplate,
− na iznos od 29,54 EUR od 31.12.2012. do isplate,
− na iznos od 26,91 EUR od 31.1.2013. do isplate,
− na iznos od 29,15 EUR od 28.2.2013. do isplate,
− na iznos od 4.849,39 EUR od 18.4.2013. do isplate,
i to za razdoblje od 31. svibnja 2006. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom dana 2. ožujka 2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj: 9011054989 na iznos od 24.946,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Dalje navodi da je prema unaprijed formuliranom i standardiziranom ugovoru ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,35%, a što je regulirano toč. 4.1. kao i odredba kojom se otplata veže uz valutu CHF toč.7. … na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj tvrdi da mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije uručena nikakva dokumentacija niti mu je objasnjen mehanizam promjene kamata odnosno parametri o kojima ovisi kretanje visine kamatne stope u tijeku razdoblja otplate kred ita. Tvrdi da je nepoštena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jer mu službenici banke nisu objasnili sve čimbenike koji utječu na formiranje kamatne stope niti su ga informirali o tome o svim rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 u pogledu ugovorene valute u kojoj se navodi da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF. Stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu specificiranom u podnesku od 17. srpnja 2025. godine predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF te da posljedično tome naloži tuženiku isplatu iznosa od 5.891,00 eura kao razliku anuiteta nastalih uslijed porasta tečaja CHF tijekom trajanja otplate zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja te navodi da odredbe Zakona obveznim odnosima dopuštaju ugovaranje valutne klauzule i da stoga ugovaranje nije nepošteno niti nezakonito. Nadalje tuženik ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koju se poziva tužitelj već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne mogućnosti ovog i svakog pojedinog spora. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i da naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, otplatna tablica, knjigovodstvena kartica, plan otplate, te je izveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
5. Među strankama je nesporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 2. ožujka 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u visini iznosa od 24.946,41 euro
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u iznosu od 4,35% i da se tijekom otplate kredita mijenjala usred jednostrane odluke banke
- da je ugovoren kreditu u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan z CHF i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene valute CHF
6. Među strankama je sporno:
- pitanje zastare,
- ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli
- pitanje izravne primjene iz parnice "Potrošač"
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva
7. Glede zahtjeva za utvrđenje ništenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1401/2012 te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom Pž-6632/2017 (II. – stupanjska presuda je donesena 14. lipnja 2018.) utvrđeno da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. uz ostale banke koji su bili tuženici u postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita. utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa stoga nisu postupile moralno, savjesno ni pošteno što se odnosi i na jednostranu promjenu kamatne stope te da je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza između ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim ništetnim odredbama ugovora.
8. Ovakav stav je zauzet od strane VSRH u presudi Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine.
9. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači posebno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika, a isto tako je i odredbom čl. 502c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe u parnicama za naknadu štete mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe.
10. Slijedom navedenog tužitelj se s pravom poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i Visokim trgovačkim sudom te je stoga sud donio odluku kao u točci I i II izreke.
11. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer zastarni rok od 5 godina prema čl. 225. ZOO-a teče od dana pravomoćnosti presude donese pred VTS poslovni broj Pž-6632/2018 od 14. lipnja 2018. godine kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i nepoštenoj odredbi, a kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023. godine znači da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
12. Na okolnost informiranosti o riziku sklapanja ugovora u valuti CHF i okolnostima zaključenja ugovora sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja.
12.1. Na ročištu održanom dana 17. lipnja 2026. godine izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor s tuženikom zaključio 15. ožujka 2006. godine i to za kupnju kuće te da nije bio klijent PBZ banke nego se u namjeri da podigne kredit raspitivao u više banaka i najpovoljniji uvjeti su mu bili u PBZ banci. Nadalje je iskazao da mu je osobni bankar s kojim je razgovarao ponudio kredit s valutnom klauzulom i u EUR i u CHF ali se odlučio za CHF zato što je kamata bila daleko povoljnija te navodi da je znao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također je iskazao da je od osobnog bankara dobio obrazac ugovora koji je pročitao i nije stavljao nikakve primjedbe na tekst ugovora ali da mu je osobna bankarica dala pojašnjenje da može doći do rasta kamata i razlike u tečaju ali da to ne može biti značajno. Nadalje, u svom iskazu navodi da mu je početna rata iznosila 590,00 kuna, da bi u jednom trenutku zbog tečajne razlike iznosila i 1.200,00 kuna. Tužitelj navodida je tada bio zaposlen u MUP-u i njegova mjesečna plaća je iznosila oko 5.500,00 kuna. Nadalje je tužitelj iskazao da je znao da će doći do tako značajnog povećanja mjesečne rate, da se ne bi odlučio za podizanje kredita jer je to značajno utjecalo na troškove života njegove obitelji. Također je iskazao da se ne može točno sjetiti da li je njemu osobni bankar objasnio koji parametri utječu na povećanje kamatne stope i tečaja valute te ponovno navodi da je pročitao ugovor i da je imao saznanja što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i nije tražio sklapanje nekog drugog kredita. Na kraju svog iskaza, tužitelj je iskazao da prije ovog kredita nije imao kredit s valutnom klauzula, a da je u trenutku sklapanja ugovora, kako je već naveo, bio zaposlen u MUP-u i nije imao nikakve druge poslove i slično.
13. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio realnim i uvjerljivim a koji se podudara s podacima iz dokumentacije u spisu.
14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću iz [adresa]. Sud naglašava da je rješenjem (list 117 spisa) o vještačenju, vještaku dana pogrešna uputa da se očituje da li je provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualno preplatu ili manjak budući se u konkretnom slučaju ne radi o konvertiranom kreditu što je vještak i naveo u svom pismenom nalazu i mišljenju.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta
uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (24.03.2006. za 1 CHF = 4,649541 kn) utvrđen u iznosu od 5.800,91 eura pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza.
Nadalje, vještak je utvrdio da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (24.03.2006. za 1 CHF = 4,649541 kn) utvrđen je u iznosu od – 69,40 eura pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza.
Vještak u svom nalazu nadalje navodi da su razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene u ukupnom iznosu od 5.731,51 eur (razlika više- manje) pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza.
Vještak nadalje u svom nalazu navodi da provedenim vještačenjem nije utvrđeno da je po predmetnom ugovoru o kreditu broj 90110549898 provedena konverzija prema odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj: 102/2015).
16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen po pravilima struke, jasno i objektivno obrazložen.
17. Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na matematički izračun u nalazu i mišljenju vještaka.
18. Imajući u vidu utvrđenu djelomičnu ništenost ugovora o kreditu sud je sukladno čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a utvrdio da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe.
19. Kako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proistječe da preplaćen iznos s osnova ništetne valutne klauzule iznosi 5.800,91 eura sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim u navedenom iznosu sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečna, a u skladu s čl. 1115. ZOO-a ocijenivši da je tuženik nesavjestan stjecatelj.
20. Temeljem izrečenog sud je donio odluku kao u točci III izreke.
21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 . i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje OT) tako je sud priznao tužitelju traženi trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava 4 obrazložena podneska svaki u iznosu po 200,00 eura, što je ukupno 800,00 eura, traženi trošak pristupa na ročišta održana 27.03.2025. i 17.06.2026. svako ročište po 200,00 eura, odnosno 400,00 eura te trošak pristupa ročištu za objavu p resude u iznosu od 100,00 eura odnosno ukupno 1.500,00 eura uz pripadajuće zatezne kamate primjenom članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
22. Sud je tužitelju priznao i trošak financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura.
23. Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.900,00 eura kao u točci III izreke.
U Vinkovcima, 15. srpnja 2026.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. Odvjetnica Ivana Jurčević iz Vinkovaca – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Šoš, Maceljuski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb – punomoćnik tuženika
