REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2062/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2606/2025-3 od 26. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2762/2022-26 od 22. svibnja 2025., na sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2606/2025-3 od 26. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2762/2022-26 od 22. svibnja 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Mora li sud obrazložiti kojim kriterijima se vodio kada je primjenom čl.223 ZPP-a po slobodnoj ocjeni zaključio da je cijena sata besplatnog pružanja tuđe pomoći od strane ukućana u Zagrebu iznosi 7,00 EUR a u Rijeci primjerice 3,00 EUR?
2. Bi li sud prilikom određivanja cijene sata besplatnog pružanja tuđe pomoći od strane ukućana istu trebao odrediti imajući u vidu cijenu sata koja vrijedi u državnim institucijama koje pružaju takvu pomoć (a u koju cijenu su uključena i državna davanja u vidu mirovinskog i zdravstvenog doprinosa) ili se cijena sata za besplatnu tuđu pomoć od strane ukućana određuje bez uzimanja u obzir navedenih kriterija?“.
1.2. Smatra da je riječ o pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-798/2024, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3677/2024 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1689/2025, a koje odluke su donesene u sličnom vremenskom okviru kao predmetna, i što tuženik drži bitnim sagledati kroz prizmu eventualne inflacije i promjene cijene sata pružanja tuđe pomoći i njege na tržištu rada.
1.3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadu dijela imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i dijela naknade parničnih troškova.
5. Tuženik i u ovoj fazi postupka problematizira način utvrđivanja cijene sata pružanja tuđe pomoći. Nižestupanjski sudovi su naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć tužiteljici dosudili polazeći od cijene sata tuđe njege i pomoći od 7,00 eura po satu jer se u konkretnom slučaju ne može primijeniti cijena sata tuđe njege i pomoći koju određuju određene institucije, s obzirom da su tužiteljici njegu i pomoć pružali ukućani, a pri tom je ta cijena u konkretnom slučaju određena po slobodnoj ocjeni i s obzirom na tržišne uvjete.
6. Međutim u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koje tuženik smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, no nisu konkretno izneseni sadržajni razlozi zbog kojih bi odgovor na navedeno pitanje bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Sadržaj pitanja se u bitnom svodi na primjenu pravila o slobodnoj ocjeni dokaza kod određivanja visine cijene sata tuđe pomoći. Stoga i odluke na koje se tuženik u prijedlogu poziva ne sadrži odgovor na koje od pitanja postavljenih u tuženikovom prijedlogu.
7. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zaključak suda o visini štete za pruženu tuđu pomoć dan je primjenom ekonomske vrijednost satnice u mjestu prebivališta oštećenika i u vrijeme presuđenja, te su o tom izneseni jasni razlozi koji su u skladu s pravilima logike i općim životnim iskustvom.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
