REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1409/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vonč inina 3, OIB 55545787885, protiv tuženika CESTE ZADARSKE ŽUPANIJE d.o.o., Zadar, Franka Lisice 77, OIB 63782992615, radi isplate iznosa od 6.369,67 Eur-a, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3273/2024-2 od 10. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -384/2023-10 od 18. lipnja 2024. u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.369,67 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Je li sud vezan za pravnu i činjeničnu osnovu presude koja proizvodi intervencijski efekt odnosno može li sud u regresnom postupku povodom presude koje proizvodi intervencijski efekt utvrditi da je do štetnog događaja došlo na način različiti od onog koji je utvrđen u presudi koja proizvodi intervencijski efekt?
2. Postoji li solidarna odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. i osobe kojoj su povjereni poslovi redovnog održavanja sukladno čl. 1108. ZOO za štetu prouzročenu sudioniku u prometu, ako je šteta nastala zbog nepravilnog obavljanja radova izvanrednog održavanje građevine (ceste) – ne postavljanjem žičane ograde - s obzirom da se pod radovima izvanrednog održavanje prema čl. 2. st. 1. toč. 3. Pravilnika o održavanju građevina (NN 122/14 i 98/19) podrazumijevaju radovi na zamjeni, dopuni i/ili popuni dijelova građevine nakon kakvog izvanrednog događaja nakon kojega građevina odnosno njezin dio više nije uporabljiv (npr. potres, požara, prirodno urušavanje tla, poplava, prekomjeran utjecaj vjetra, leda i snijega i sl.) odnosno ako je građevina ili njezin dio zbog nepropisnog održavanja ili kojeg drugog razloga dovedena u stanje u kojem više nije uporabljiva, odnosno može li se izvođač građevinski radova - redovnog održavanja osloboditi odgovornosti isključivo pozivanjem na formalnu podjelu građevinski radova na redovno i izvanredno održavanje, bez prethodnog utvrđenja njegovih zakonskih obveza u okviru redovnog održavanja, ophodnje i interventnih radova, a sve s obzirima na čl. 13., čl. 21., čl. 32. Pravilnik o održavanju cesta (NN 90/14 i 3/21)?
3. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povedu parničnog postupka kada se u obrazloženju presude nije očitovao na žalbene navode od odlučnog značaja?“ ,
za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/2008, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno, a zbog razloga kao u pitanju pod 1. ističe postojanje povrede prava na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6.1. Glede prvog pitanja tužitelj polazi od pogrešnih pretpostavki i tvrdnji koje ne korespondiraju s odlukom sudova nižeg stupnja (P-1658/2015 i Pž-291/2021) u sporu koji se vodio između tužitelja „Vrelej“ d.o.o. i ovdje tužitelja radi naknade štete, i gdje je ovdje tuženik (Ceste zadarske županije) bio obavješten o toj parnici, jer je upravo u tom postupku utvrđeno da je do štete došlo zbog propusta ovdje tužitelja u poslovima izvanrednog održavanja ceste (točka 12. obrazloženja odluke broj Pž-291/2021).
6.2. Time o ovom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu, pa stoga niti to pitanje udovoljava uvjetu važnosti, a time i dopuštenosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7.1. Glede drugog pitanja tužitelj nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti navodi u prijedlogu da bi o tom pitanju postojala različita praksa nižestupanjskih - žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
7.2. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Glede trećeg pitanja predlagatelj također polazi od subjektivnih tvrdnji jer su sudovi dali jasne i razumljive razloge za sve odlučne okolnosti u ovom sporu, pa stoga niti o ovom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu, pa stoga niti to pitanje udovoljava uvjetu važnosti, a time i dopuštenosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog valjalo je glede naznačenih pitanja odlučiti kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
10. Kako glede istaknutog prigovora povrede prava na pravično suđenje, tužitelj polazi od pogrešnih procesnih činjenica koje nemaju utemeljenja u stanju spisa, te vodeći računa o odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
11. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
