REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1381/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika pod 1. HN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod
2. DN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Branki Skansi, odvjetnici u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1860/2025-3 od 25. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-232/2024-37 od 22. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 57.588,30 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. siječnja 2019. do isplate i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženicu DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika HN za isplatu iznosa od za iznos od 2.411,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
IV. Nalaže se tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime nadoknade troška postupka iznos od 9.375,00 eura.“.
2. Protiv točke dijela presude suda drugog stupnja, kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kao u točki II. izreke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:
„1. Da li ugovor o kreditu koji stranka sudjeluje kao korisnik kredita (bračni drug) ne dužnik, da li je ugovora strana ugovora i da li nekretnina koja je kupljena iz tog kredita predstavlja bračnu stečevinu te da li pravni posao kupoprodaje na jedno ime od bračnih drugova spada u redovnu upravu, te da li oba supružnika odgovaraju za obvezu koje su nastale zbog stjecanja nekretnina za vrijeme trajanja braka, te da li solidarno odgovaraju za dugove kojim nastanu zbog kupnje te imovine (bračnu stečevinu)?
2. Da li vjerovniku za potraživanje koje je nastalo za vrijeme trajanja braka a novac koji se potražuje je stečena bračna imovina, (nekretnine) pripada prava da svoje potraživanje namiri od oba supružnika, kojima se povećala bračna stečevina?
3. Da li drugostupanjski sudovi čine bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11 Zakona o parničnom postupku, ukoliko svoje odluke ne temelje na provedenim dokazima, odnosno da li primjena odredbi čl. 8 ZPP-a ima obvezujuću primjenu kod cijenjena dokaza, te da li sud čini bitnu povredu ukoliko isti dokaz u postupku cijeni na različite načine?
4. Je li sud kada u odluci nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku i kada zaključak suda nije temeljen na ispravama koje priliježu spisu u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?
5. Da li je VSRH ovlašten odbiti pristup stranci Vrhovnom sudu RH ako je iz odluka evidentno da je drugostupanjska odluka pogrešno primijenila materijalno pravo i počinili bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku ? te da li se takvom odlukom uskraćuje i povređuje temeljno pravo stranke na pravično suđenje propisano odredbom čl. 6 Konvencije o zaštiti ljudskih prava?“,
za koja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede temeljnog prava na pravično suđenje.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužiteljica ona zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
5.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
5.3. Time postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
5.4. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije niti učini la vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Zbog toga je glede prijedloga tužiteljice u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
