REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1648/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, zastupanog po punomoćniku FĐ, mag. iur., zaposleniku tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-120/2025- 3 od 17. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9147/2020-49 od 15. srpnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-120/2025-3 od 17. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9147/2020-49 od 15. srpnja 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koju je tuženik donio 5. listopada 2020. godine i Ugovora o radu od 5. listopada 2020. godine, uz zahtjev da se kao dan prestanka radnog odnosa između tuženika i tužitelja odredi 20.ožujka 2025. godine (dan umirovljenja tužitelja), te zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
4.1. Zahtjev tužitelja odbijen je na temelju činjeničnih utvrđenja, te s razlozima: - „…da je tuženik donio odluku o ukidanju i zatvaranju prodajnog centra ..., u kojem je nesporno prije donošenja odluke o otkazu tužitelj radio kao rukovoditelj prodajne službe, pa je dakle zbog organizacijskog razloga, a koji je nastao uslijed gospodarskih razloga, prestala potreba za obavljanjem poslova na tužiteljevom radnom mjestu, što predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kako je isti predviđen odredbom čl. 115 st. 1 t. 1 ZR-a…“, - „…Ispravno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključio da prilikom ocjene dopuštenosti i zakonitosti Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu br. 330(2200)/2020, koju je tuženik donio dana 05.listopada 2020. godine, nije bilo potrebno ispitivati i adekvatnost ponude izmijenjenog ugovora, koju ponudu tužitelj nesporno nije prihvatio. Naime, tuženik u slučaju postojanja razloga za poslovno uvjetovani otkaz, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, prema odredbama važećeg Zakona o radu uopće nije dužan nuditi izmijenjeni ugovor o radu, već to za njega predstavlja samo mogućnost, pa je tuženik dakle, zbog činjenice da je prestala potreba za obavljanjem poslova na tužiteljevom radnom mjestu, mogao samo iskoristiti svoje pravo na otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, i bez da tužitelju nudi ikakvu izmjenu ugovora…“.
4.2. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja: „1. Ima li ništetnost ili nezakonitost ponude izmijenjenog ugovora o radu pravni učinak na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, odnosno mora li sud u postupku radi utvrđen ja nezakonitosti otkaza ocjenjivati zakonitost i valjanost same ponude? 2. Je li poslodavac, prilikom davanja otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, dužan poštovati zabranu diskriminacije, zabranu šikaniranja i pravo radnika na zaštitu dostojanstva, te dovodi li povreda tih obveza do nezakonitosti odluke o otkazu, neovisno o tome je li radnik ponudu prihvatio ili odbio? 3. Je li radnik koji smatra da je ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu nezakonit ili ništetan dužan takvu ponudu prihvatiti kako bi mogao osporavati njezinu zakonitost u sudskom postupku, ili može osporavati zakonitost odluke o otkazu i zakonitost same ponude i u slučaju kada je ponudu odbio, imajući u vidu da bi prihvaćanjem ugovora došlo do njegove vezanosti ugovorom bez mogućnosti pozivanja na mentalnu rezervaciju?
4.3. Prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, pobijana odluka donijeta je primjenom odredbi Zakona o radu („Narodne Novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, 130/23), pa dijelu kojem tužitelj ukazuje na odluke drugostupanjskog i revizijskog suda treba reći da iste ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti budući da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnih shvaćanjem ovog suda. Isto tako, obzirom na činjenična utvrđenja i razloge na kojima se pobijana odluka temelji, u većem dijelu pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlazi iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
