REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž -1060/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i drugi, Zagreb, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10663/2023-12 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10663/2023-12 od 2. siječnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je: „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Pljenidba i prijenos iznosa na ime glavnice od 85.734,10 Eura i iznosa od 663,61 Eura na ime troškova postupka s računa tužitelja GD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika EOS MATRIX d.o.o. ZAGREB, Horvatova 82, OIB: 76674680107, u postupku izravne naplate na prijedlog vjerovnika EOS MATRIX d.o.o. ZAGREB, Horvatova 82, OIB: 76674680107 protiv dužnika GD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pred Financijskom agencijom, temeljem predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, St-4126/16 od 11. rujna 2018., proglašava se nedopuštenim.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.082,99 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravodobnom žalbom presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na odredbe čl. 220., čl. 219. st. 2. i čl. 338. st. 4. ZPP, bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da sud pogrešno tumači prigovor tužitelja u odnosu na njegovu pasivnu legitimaciju potpisom Ugovora o prijenosu obrata i preoblikovanju obrta u trgovačko društvo koje je od dana 22. siječnja 2019. sveopći pravni slijednik tužitelja, pa tako i u odnosu na tražbinu iz ugovora o cesiji; da je pogrešno zaključio da se radi o ugovoru o preuzimanju ispunjenja, da nije sporno da se potraživanje tuženika odnosi na dug s osnova sudske nagodbe od 11. rujna 2018. u odnosu na obrt [obrt] koje je preuzeo Ugovorom o cesiji do 4. listopada 2017., da je tuženik trebao osporavati taj upis promjene organizacionog oblika u sudskom registru, što nije učinio, da ne postoji pravni odnos po kojem bi tužitelj bio dužan ikakav iznos tuženiku. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, a ovdje tuženika od dana 3. kolovoza 2023. osnovnom predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-4126/16 od 11. rujna 2018.
6. U postupku nije sporno:
- da je Financijska agencija 3. kolovoza 2023. primila prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem predstečajne nagodbe
- da je tužitelj kao ovršenik zaključkom poslovni broj Ovr-2850/2023 od 16. studenog 2023. upućen u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona.
7. S obzirom na žalbe navode nije sporno niti:
- da je 11. rujna 2018. na Trgovačkom sudu u Zagrebu sklopljena predstečajna nagodba nad dužnikom GD, [adresa], vl. obrta "[obrt]" broj St-4126/16 kojim se dužnik obvezao vjerovniku IMPULS LEASING d.o.o. otplatiti preostali iznos tražbine od 645.963,7 kn/87.734,10 eura u 36 mjeseci uz dodatnih 12 mjeseci počeka, bez kamata u jednakim mjesečnim anuitetima počevši od pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda o sklopljenoj nagodbi svakog 15 u mjesecu,
- da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj ST-4126/16 od 11. rujna 2018. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe pravomoćno 2. listopada 2018.,
- da je Ugovorom o cesiji od 4. listopada 2017. i Dodatkom Ugovoru o cesiji od 30. lipnja 2023. Impuls-Leasing d.o.o. kao cedent na tuženika kao cesionara prenio sva prava iz predstečajne nagodbe sklopljene nad dužnikom GD, [adresa], vl. obrta "[obrt]" pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-4126/16,
- da je Ugovorom o prijenosu obrta kao gospodarske cjeline od **.**.2019. GD vlasnik obrta [obrt], kao prenositelj, na trgovačko društvo SK PROMET d.o.o., kao stjecatelja, prenio obrt kao gospodarsku cjelinu koja podrazumijeva svu imovinu, prava i obveze,
- da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Tt-21/11286-1 dana 1. travnja 2021. brisao trgovačko društvo SK PROMET d.o.o. iz sudskog registra,
- da je tužitelj kao ovršenik podnio protiv tuženika kao ovrhovoditelja 12. listopada 2023. prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.
8. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja utvrđuje da tražbina nije zastarjela jer je prijedlog za izravnu naplatu podnesen 3. kolovoza 2023., najstarije potraživanje tuženika iz predstečajne nagodbe dospjelo je 15. listopada 2019. budući najstariji anuitet dospijeva 15-tog dana u mjesecu po isteku 12. mjeseci počeka od pravomoćnosti rješenja o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi; slijedom čega tražbina nije zastarjela jer se radi o zastarnom roku od 10 godina; čl. 223. Zakona o obveznim odnosima.
8.1. Ujedno zaključuje da je došlo do preuzimanja duga između tuž itelja i društva SK PROMET d.o.o., da tužitelj nije niti tvrdio da je tuženi kao vjerovnik pristao na preuzimanje duga, a slijedom čega primjeno odredbe čl. 96. ZOO odbija zahtjev tužitelja.
9. Sporno je u ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode, je li postoji odgovornost tužitelja za dug čiju naplatu tuženik nastoji ostvariti kroz postupak izravne naplate i slijedom toga dopuštenost pljenidbe i prijenosa.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je osnovom pogrešnog zaključka da se radi o ugovoru o preuzimanju duga, odnosno preuzimanju ispunjenja zaključio da je zahtjev tužitelja neosnovan, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava o zahtjevu valjalo jednako odlučiti.
11. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, koji su razlozi jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji niti proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
11.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. i 220. ZPP jer sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Upravo je tako postupio prvostupanjski sud, proveo je predložene dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio sve bitne činjenice za ovaj spor koje se odnose na dopuštenost, odnosno nedopuštenost pljenidbe i prijenosa radi naplate tražbine. Zato nije nedostatak obrazloženja, kada sud prvog stupnja ne vrednuje dokaze na način kako to tužitelj smatra da treba. Sud prvog stupnja se pravilno vodio bitnim činjenicama u postupku, iste utvrđivao, što je i valjano obrazložio, pa nema niti nepravilne primjene odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.
12. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio iz utvrđenih činjenica da se radi o ugovoru o preuzimanju duga.
13. Naime, glede Ugovora o prijenosu obrta kao gospodarske cjeline radi se o ugovoru kojim je, kako se u istom i navodi, proveden prijenos obrta kao gospodarske cjeline na trgovačko društvo radi promjene pravnog oblika obavljanja poduzetničke djelatnosti uz nastavljanje obavljanja djelatnosti u kontinuitetu te prema čl. 3. st. 2. toga Ugovora stjecatelj time postaje sveopći pravni sljednik prenositelja na preuzetoj gospodarskoj cjelini te ulazi u sve njegove postojeće stvarnopravne, obveznopravne i druge odnose. Radi se zapravo o posebnom slučaju pristupanja dugu.
14. Stoga, ne radi se o ugovoru o preuzimanju duga, a niti ugovoru o preuzimanju ispunjenja, već ugovoru koji je kako takav poznat i definiran odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18) i Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 30/17).
15. Odredbom čl. 102. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.
16. Stoga, neovisno o sklapanju navedenog Ugovora o prijenosu obrta kao gospodarske cjeline, tužitelj se ne može osloboditi obveze koja proistječe iz pravomoćne predstečajne nagodbe, odnosno obveze koja je njome za njega nastala i utvrđena. Upravo suprotno za tražbinu je postojala solidarna odgovornost tužitelja kao ranijeg nosioca obrta, koja odgovornost i dalje postoji, i društva SK PROMET d.o.o. za građenje, koje je u međuvremenu brisano iz trgovačkog registra.
17. Prigovor zastare pravilno je ocijenjen neosnovanim, što se određeno žalbom ne osporava, pa se ukazuje na valjano u tom dijelu obrazloženje prvostupanjskog suda. Nastavno, kako je tražbina ustupljena tuženiku isti je ovlašten potraživati naplatu iste.
18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
19. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.
U Puli – Pola 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
