REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

Poslovni broj Gž Ob-74/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnica Marijana Marijan Koruga, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženih- protutužiteljica mlt. RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik iz Zagreba, radi smanjenja i povišenja uzdržavanja , odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i tuženica-protutužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-894/2025-13 od 14. travnja 2026., na sjednici vijeća 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba mlt. tuženica-protutužiteljica te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-894/2025-13 od 14. travnja 2026. u točki I. izreke na način da se sudi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi: "Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom posl.br. P Ob-824/2023-17 od 17. lipnja 2024. na način da se nalaže tužitelju IA da za uzdržavanje mlt. RA mjesečno doprinosi 300,00 EUR i za uzdržavanje mlt. CA mjesečno doprinosi 300,00 EUR počevši od 14. srpnja 2025. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke ĐA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te djelomično žalba mlt. tuženica-protutužiteljica te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-894/2025-13 od 14. travnja 2026. u točkama II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: "I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom posl.br. P Ob-824/2023-17 od 17. lipnja 2024. godine na način da se nalaže tužitelju IA da za uzdržavanje mlt. RA mjesečno doprinosi 300,00 EUR, i za uzdržavanje mlt. CA mjesečno doprinosi 300,00 EUR počevši od 14. srpnja 2025. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke ĐA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz i 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje g lavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za sniženje uzdržavanje preko iznosa dosuđenog pod toč. I izreke presude do zatraženog iznosa od 150,00 EUR mjesečno za svako dijete.

III. Odbijaju se tužene-protutužiteljice sa protutužbenim zahtjevom koji glasi: „Od 4. ožujka 202. pa nadalje s osnova naknade za uzdržavanje potražuje iznos od po 450,00 EUR za svako dijete uvećano za pripadajuću kamatu tekuću od svakog pojedinačnog mjesečnog obroka pa do isplate.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.

1.1. Ujedno je rješenjem određena privremena mjera koja glasi: “Zabranjuje se naplata uzdržavanja temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P Ob-824/2023-17 od 17. lipnja 2024.preko iznosa od 300,00 EUR počevši od 8. prosinca 2025. godine do pravomoćnog okončanja ovog postupka.“

2. Protiv presude, točaka II. i IV., pravovremenu žalbu podnosi tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu tužitelj) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ukazuje da je sud pogrešno odlučan značaj dao činjenici vlasništva nekretnine i ostvarivanja prihoda od najma budući je nekretnina kupljena putem kredita te se navedeni prihod koristi za podmirenje kreditnih obveza i ne predstavlja raspoloživi dohodak tužitelja ; ukazuje da primoran iznajmljivati stan u kojem živi kako bi bio u neposrednoj blizini djece čime mu se stvara dodatni trošak, kao i da sud nije pravilno cijenio prirodu i svrhu kreditnih obveza tužitelja budući je riječ o obvezama koje su preuzete radi zadovoljavanja osnovnih egzistencijalnih potreba, odnosno rješavanja stambenog pitanja; da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir ni obveze tužitelja prema njegovim starim i nemoćnim roditeljima kojima pruža financijsku i drugu pomoć, kao i da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja kojemu je dijagnosticiran makro adenom hipofize te određena operativno liječenje što utječe na njegovu radnu sposobnost. Osporava odluku o troškovima. Predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Protiv presude pravovremenu žalbu podnose mlt. tužene-protutužiteljice (u daljnjem tekstu tuženice) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuju da je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja iako nema dokaza koji bi upućivao na objektivne razloge za smanjenje uzdržavanja , da je tužitelj radno i poslovno sposobna osoba, vlasnik više nekretnina, osobnog automobila, dionica za koje nije dostavio nikakav dokaz osim vlastitog iskaza, da je u dobi od 47 godina; da je sam odabrao odlazak u mirovinu čime je sebi umanjio vlastite prihode; da mu uslijed odlaska u mirovinu nije zabranjeno raditi i kao odgovoran roditelj može i mora biti fizičko i mentalno sposoban za dodatne napore. Ističu da tužitelj nije dostavio dokaz o nemogućnosti obavljanja bilo kakvih poslova, da je istaknuo potrebu uzdržavanju vlastitih roditelja iako za to nije dostavio dokaz; da je uzdržavanje djece prioritetno uzdržavanju vlastitih roditelja; da je iznajmio stan iako je vlasnik dva stana, da time ukazuje na sebe kao osobu koja ima dostatne iako realno nepotrebne troškove za stanovanje; da su kreditne obveze koje tužitelj ima isključivo obveze koje je sam nametnuo i služe povećanju njegove imovine, a ne mogu se tretirati kao trošak na štetu djece. Ukazuju i na rast životnih troškova i činjenicu da su tri godine starije u odnosu na vrijeme kada je donesena ranije odluka te da su njihove potrebe veće, sukladne razvojnoj fazi. Predlažu ukinuti presudu, odnosno preinačiti i usvojiti protutužbeni zahtjev.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.1. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženica je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, oca mlt. tuženica, kojim zahtijeva sniženje iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-824/2023-17 od 17. lipnja 2024. na iznos od 150,00 eura mjesečno umjesto ranijeg određenog iznosa od 350,00 eura mjesečno za svaku tuženicu i to od 14. srpnja 2025. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženica kojim zahtijevaju povišenje tako određenog uzdržavanja na iznos od 450,00 eura mjesečno, sve sa zateznim kamatama i to od 4. ožujka 2026.

6. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, odredio je da je tužitelj za uzdržavanje mlt. tuženica dužan doprinositi novi smanjeni iznos od 300,00 eura mjesečno za svaku tuženicu te je odbio protutužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanja u cijelosti. Odluku obrazlaže utvrđenjem da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka jer mlt. RA sada ide u peti razred, dok je ranije išla u treći razred osnovne škole, ima jedanaest godina, mlt. CA ide u treći razred sada, ima devet godina, obje idu na aktivnosti, sport, engleski jezik, da su se povećali njihovi troškovi, kao i cjelokupni životni troškovi; da je tužitelju prestala djelatna vojna služba te se od 1. srpnja 2025. nalazi u mirovini koja iznosi 761,51 eura mjesečno, da su mu se smanjili prihodi u odnosu na one koje je ostvarivao dok je radio, da je i nadalje, kao i ranije u obvezi vraćati kredit za kupnju stana i kredit iz bračne zajednice, da ostvaruje prihod iznajmljivanjem stana na Ravnicama, da su mu roditelji poklonili svoj stan, da pomaže roditelje, da živi kao podstanar u [adresa], da je obveza uzdržavanja djece primarna i prioritetna u odnosu na uzdržavanje roditelja. Odluku temelji na odredbama čl. 281., čl. 285., čl. 307., čl. 311., čl. 313., čl. 430. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).

7. Ujedno je je odredio privremenu mjeru primjenom odredbe čl. 542. st. 1. Obiteljskog zakona o zabrani naplate određenog dijela uzdržavanja do pravomoćnog okončanja spora budući je tužitelj za uzdržavanje tuženica dužan doprinositi iznos od 300,00 eura mjesečno, a koje rješenje nije predmet ovog žalbenog postupka.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP , utvrđenje je ovoga suda da pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o sniženju ranije određenog iznosa uzdržavanja nije pravilna i zakonita. Nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ali je iz utvrđenih činjenica pogrešno izveden zaključak da su se stekli uvjeti za sniženje ranije određenog uzdržavanja, slijedom čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, čl. 373. t. 2. i 3. ZPP.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. RA, rođena **.**.2014. i mlt. CA, rođena **.**.2016., iznos od 350,00 eura mjesečno za svako dijete, kako je određeno ranijom sudskom odlukom (P Ob-824/2023 od 17. lipnja 2024.); prema žalbenim navodima slijedi da nije sporno niti da su se protekom vremena od donošenja ranije odluke (17. lipnja 2024.) potrebe mlt. tuženica povećale, ali tužitelj ukazuje da su se promijenile i njegove mogućnosti, odnosno životne okolnosti jer je sada u mirovini, pomaže stare i nemoćne roditelje (gluhonijem, dementan otac s primanjima 150,00 eura mjesečno, majka s mirovinom 600,00 eura mjesečno), da ima troškove stanovanja radi iznajmljivanja većeg stana kako bi bio bliže djeci, da je pogoršano njegovo zdravstveno stanje.

10. Sud prvog stupnja je, nakon dovoljne raspravljenosti predmetne pravne stvari prihvatio iskaze tužitelja i zakonske zastupnice mlt. tuženica, pa u bitnom činjenično stanje i nije sporno.

11. Međutim, pogrešan je izvedeni zaključak suda prvog stupnja da su se stekli uvjeti da tužitelj za uzdržavanje mlt. tuženica plaća sniženi iznos uzdržavanja.

12. Naime, predmetni postupak pokrenut je tužbom tužitelja od 14. srpnja 2025. Nije sporno da je tužitelj sada u mirovini, nije sporan niti iznos te mirovine, kao niti činjenica da se radi o bitno manjim primanjima u odnosu na one koje je tužitelj imao prilikom donošenja ranije odluke (2.350,00 eura), odnosno od ožujka 2025. iznos od 1.540,00 eura mjesečno. Nije sporno niti da je isti vlasnik dva stana (jedan kupljen na kredit i drugi darovan od roditelja, oba na Ravnicama), da pomaže i roditelje koji imaju malu mirovinu, da ima i kreditne obveze (za kredit kojim je kupio stan i kredit iz bračne zajednice); da je iznajmio stan u [adresa] u kojem živi da bi bio bliže mlt. tuženicama; da ima dionice Podravke d.d. od kojih dobiva godišnju dividendu 800,00 do 900,00 eura što daje roditeljima; da su potrebe mlt. tuženica sada veće s obzirom na njihov uzrast i povećanje troškova života, da žive u stanu u vlasništvu majke za koji ista otplaćuje kredit, da su primanja iste 1.900,00 eura mjesečno.

13. Iz takvih činjenica, pogrešno je sud prvog stupnja izveo zaključak da su ispunjeni uvjeti za sniženje uzdržavanja.

14. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona određeno je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 311. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Na temelju odredbe čl. 313. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok su odredbom čl. 314. Obiteljskog zakona propisani minimalni iznosi uzdržavanja te tabl ice o prosječnim potrebama djeteta.

15. Nedvojbeno je da su primanja tužitelja sada bitno manja u odnosu na ona koja je ostvarivao u vrijeme donošenja ranije odluke. Međutim, tužitelj je radno sposoban jer iz medicinske dokumentacije i izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, vlasnik je i dva stana od kojeg jednog iznajmljuje, vlasnik je i dionica od kojih ostvaruje dividendu, a te činjenice neovisno o tome da isti ima i troškove života i određene zdravstvene probleme i činjenicu da je iznajmio stan da bi bio bliže tuženicama, pa ima i trošak iznajmljivanja, da pomaže roditelje, ne vode zaključku da su se stekli uvjeti za smanjenje određenog uzdržavanja.

16. Naime, smanjenje mjesečnih prihoda tužitelja prvenstveno je posljedica okolnosti da je tužitelj otišao u mirovinu, iako rođen 1978., što je svakako njegovo pravo i odluka. Međutim, njegova je obveza doprinositi uzdržavanju dvije mlt. tuženice u dobi od (u vrijeme podnošenja tužbe) jedanaest i devet godina čije su se potrebe za uzdržavanjem u odnosu na ranije određeno razdoblje kada je donesena ranija odluka nedvojbeno povećale, kako uslijed njihova rasta, tako i povećanja troškova života.

17. Dakle, cijeneći sadržaj zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ocjena je ovog suda da tužitelj može za mlt. tuženice i dalje doprinositi iznos od 350,00 eura jer je cijeneći njegovu dob, imovno stanje, zdravstveno stanje, troškove i sada manja primanja, i dalje njegova obveza i odgovornost da svoj život organizira na način da mlt. tuženicama osigura potrebno već određeno uzdržavanje, dakle da je sadašnje njegovo imovno stanje cijeneći vlasništvo dva stana, dionica, mjesečna primanja , uz mogućnost za stjecanje i dodatnih primanja, ipak takvo da može osigurati i nadalje već ranijom odlukom određeno uzdržavanje za mlt. tuženice.

18. Pritom nisu ispunjeni, za sada, uvjeti niti za povišenje uzdržavanja cijeneći imovno stanje tužitelja, pa su u tom dijelu žalbeni navodi mlt. tuženica neosnovani.

19. Ovaj sud prihvaća da tužitelj pomaže u uzdržavanju i brzi oko roditelja i to jest njegova zakonska i moralna obveza, ali ista ne može ići na uštrb prava mlt. tuženica, tim više kada roditelji imaju još jednog nezaposlenog sina, iako je općepoznata velika potražnja za radnom snagom. Odredbom čl. 283. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja. Dakle, obveza uzdržavanja roditelja ne može tužitelja osloboditi obveze uzdržavanja mlt. tuženica niti u nekoj mjeri.

20. Dakle, vodeći se i zaštitom dobrobiti i prava mlt. djece u smislu da se osigura na najbolji mogući način njihova dobrobit, čl. 5. Obiteljskog zakona, time i zadovoljavanje njihovih potreba u optimalno potrebnoj mjeri u odnosu na mogućnosti obveznika uzdržavanja, valjalo je zaključiti da se nisu ispunili uvjeti za sniženje određene obveze uzdržavanja jer otac raspolaže znatnom imovinom, ostvaruje mirovinu, radno je sposoban i nema zapreke da unatoč mirovini, zaposli se i ostvari dodatna prihode. Odredbom čl. 313. Obiteljskog zakona, koju valja adekvatno primijeniti, propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (st. 1.). Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (st. 2.). Kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (st. 4.).

21. Kreditne obveze tužitelja ne mogu ići na štetu mlt. tuženica jer se ne radi o obvezama koje bi bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, čl. 313. st. 5. Obiteljskog zakona kojom je propisano da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba; a što dakle nije konkretni slučaj jer se jedan kredit tužitelja odnosio na kupnju stana (a tužitelj je vlasnik dva stana), a drugi je podignut još za vrijeme trajanja braka te tužitelj nije niti naveo za što se odnosio. Dakle, ne može se zaključiti da se radi o kreditnim obvezama koje bi bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

22. Pogrešno tužitelj ukazuje i na načelo razmjernosti jer je njegovo pravo, dužnost i odgovornost skrbiti za mlt. tuženice, a to znači i donositi odgovorne odluke koje će biti vođene načelom prvenstvene zaštite njihovih prava i dobrobiti.

23. Unatoč preinaci, odluka o trošku je pravilna vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja i činjenici da stranke nisu uspjele u sporu sa svojim zahtjevima.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 346. Obiteljskog zakona valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 15. srpnja 2026.

P Predsjednica vijeća

D

Dolores Peruško