Pr-107/2019-51

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OU vl. frizersko-trgovačkog obrta " [obrt]", [adresa], zastupana po pun. Goranu Katuri, odvj. u Splitu, protiv tužene TU iz [adresa], zastupana po pun. Ivi Smrki, odvj. u Splitu, radi naknade štete,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja.2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Ante Vidović, odvj. u Splitu, i punomoćnika tuženika Ivo Smrke, odvj. u Splitu, objavljene dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj TU, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplati tužiteljici OU, vl. frizersko-trgovačkog obrta „ [obrt]“, sa sjedištem na adresi: [adresa], 21 204 Koprivno, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.477,34 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. siječnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 4.062,00 eura ovoga parničnoga postupka, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 23. siječnja 2019. u bitnome se navodi kako je tužena radila kod tužitelja na radnom mjestu prodavača u poslovnoj jedinici tužitelja u Spinutu temeljem ugovora o radu od 14. veljače 2017. Tužitelj da je obavljao inventuru odnosno kontrolu stanja robe u svim poslovnim jedinicama te da je 09. siječnja 2018. izvršena inventura u poslovnoj jedinici u kojoj su bile zaposlene tužena i SU. Inventuru da je izvršila četveročlana komisija, kao i tužena i prodavačica O, po završetku da je sastavljen Zapisnik potpisan od strane svih članova koji su nazočili. Inventurom da je bio utvrđen manjak u iznos od 59.008,36 eura koji manjak je umanjen za iznos od 11.502,23kn (dopušteni manjak s naslova kala, kvara i lomova) slijedom čega je konačni manjak iznosio 47.506,13kn. Budući je tužena zajedno s radnicom SU odgovorna osoba za navedeno prodajno mjesto te obzirom da se radilo o visokom iznosu manjka zbog posljedica neodgovornog postupanja da je za tužitelja nastala šteta. Tužitelj je utvrdio da bi tužiteljica i radnica SU bile odgovorne za 23.753,06kn. Na koncu, dana 31. svibnja 2018. potom i dana 25. rujna 2018. da su ponovno obavljene inventure te da su ponovno bili utvrđeni manjkovi pa da je tužitelj kao poslodavac pokušao postići dogovor s tuženom zbog osobito teških povreda iz radnih odnos sve s ciljem podmirenja prouzrokovane štete nastale utvrđenim manjkom. Zbog navedenog dana 29. listopada 2018. da je bio postignut dogovor o načinu podmirenja utvrđenog manjka te potpisana Izjava kojom se tužena obvezala da će tužitelju isplatiti iznos od 26.200,00kn. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu presudom obvezati tuženu na isplatu iznos od 26.200,00kn s osnova naknade štete zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

1.11 Podneskom od 08. svibnja 2026. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženu obvezati na isplatu iznosa od 3.477,34 eura s osnova naknade štete s kamatama koje teku od 23. siječnja 2019. pa do isplate te obvezati tuženu na naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 25. veljače 2019. tužena je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući da zahtjev proizlazi iz radnog odnosa koji je sporazumno prestao, baš na zahtjev tužene dana 17. listopada 2018. Nadalje, kako je Inventura napravljena nakon prestanka rada tužene kod tužitelja. Tužena da nije pristala ni na kakav dogovor vezan za podmirivanje duga, jer nije odgovorna za nastanak istog, te da tužena nije potpisala Izjavu o nadoknadi manjka utvrđenog inventurom. Izjava da je datirana nakon prestanka ugovora o radu, što da je nelogično, da bi tužena tek tada potpisala Izjavu , zato da bi se radilo o falsificiranom potpisu. Nelogična da je i činjenica da bi tužena Izjavu potpisala tek dana 29. listopada 2018. o postojanju manjka iz siječnja i svibnja 2018.

Naime, kako nije životno logično ni prihvatljivo za poslodavca da na radu za sve to vrijeme ostane radnik koji je prouzročio manjak. Dakle, da je tužitelj već tada mogao tuženoj otkazati ugovor o radu, što da je učinjeno tek u rujnu i to na zahtjev tužene. Na koncu, utvrđeni manjak da ne znači automatski odgovornost radnika za štetu, jer da tužitelj kao poslodavac prvo mora dokazati krivnju radnika. U konkretnom slučaju da tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da je baš tužena počinila štetu. Visina utuženog iznosa da je nejasna jer da su različiti iznosi utvrđeni Zapisnikom o inventuri, drugi iznos u Izjavi od 29.10.2018.,što da tužbu čini nejasnom, predložila je tužbeni zahtjev odbiti i tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Sporazuma o prestanku ugovora o radu; Zapisnika o inventuri; pregledom Izjave od 29. listopada 2018.; pregledom Odluke o naknadi štete od 15. siječnja 2018.; pregledom Zapisnika o inventuri od 25. rujna 2018. i 09. siječnja 2018.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme; pregledom Pravilnika o radu; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BU, DU; izveden je dokaz saslušanjem ZZ tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka; izveden je dokaz vještačenja po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " EU"; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je temeljem Ugovora o radu od 14. veljače 2017. tužena radila kod tužitelja kao prodavačica u poslovnoj jedinici br. 12. na Spinutu.

- nije bilo sporno da je dana 09. siječnja 2018. izvršena Inventura stanja u poslovnoj jedinici tužitelja br. 12. u Spinutu u kojoj su bile zaposlene tužena i prodavačica SU, inventuri su nazočile i tužena i SU.

- nije bilo sporno da je sastavljen Zapisnik o inventuri potpisan o svih članova inventurne komisije, te da je bio utvrđen manjak u ukupnom iznosu od 59.008,36kuna

- nije bilo sporno kako su dana 24. rujna 2018. tužitelj i tužena potpisali Sporazum o redovitom otkazu ugovora o radu

7. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tužena odgovorna za manjak u poslovnoj jedinici tuženika u kojoj je radila zajedno s prodavačicom SU, jeli manjak nastao kao posljedica neodgovornog postupanja obje radnice, s tim u svezi jesu li iste odgovorne za nastalu štetu te jesu li dužne štetu naknaditi . Trebalo je utvrditi jeli tužena Izjavu od 29. listopada 2018. potpisala.

8. Odredbom čl. 107. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je da u slučaju da radnik na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavaca dužan je štetu naknaditi.

Stavkom 2. propisano je ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao.

Stavkom 3. propisano je ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatrat će se da su svi radnici podjednako odgovorno i štetu naknađuju u jednakom dijelovima.

9. Pravilnikom o radu tuženika od 24. kolovoza 2015. člankom 64. propisana je dužnost i obveza radnika u slučaju da svojim ponašanjem poslodavcu prouzroči štetu.

10. Pregledom Izjave od 29. listopada 2018. proizlazi kako se tužena obvezala naknaditi štetu nastalu manjkom, po inventurama u ukupnom iznosu od 26.200,00 kuna. Nadalje, u slučaju nepoštivanje otplatnog plana da se obračunavaju kamate na dospjeli dug, a za eventualne sporove da je nadležan Općinski sud u Splitu (str. 47. spisa)

11. Pregledom Zapisnika o inventuri od dana 09.01.2018. utvrđeno je da je obavljenom Inventurom utvrđen manjak u iznosu od 59.008,36 kn, te da je Zapisnik potpisala tužena.

12. Pregledom Sporazuma o redovitom otkazu ugovora o radu od 24.rujna 2018.Čl.3.utvrđeno je kako tužiteljica nema daljnjih potraživanja prema poslodavcu.

13. U stranačkom iskazu tužiteljica je iskazala da od 2017. godine radi u prodavaonici tuženika u Spinutu kao prodavač, da ju je kod zasnivanja radnog odnosa obučavala tadašnja radnica SU. Iskazala je da je vlasnika pitala zašto je SU zadužio da ju obučava, obzirom da je vlasnik tvrdio da ga SU pokrada u toj prodavaonici. Nadalje, kako je obavljena inventura dok je još radila SU i da je utvrđen manjak od 60.000,00kn zbog čega da je željela dati otkaz, ali da joj je vlasnik T prijetio da neće dobiti dokumentaciju, pa da je cijela ta situacija završila sporazumnim otkazom ugovora o radu od dana 24. rujna 2018. kada je dala izjavu da nema nikakvih potraživanja prema tužitelju kao poslodavcu. Nadalje, istakla je kako nije potpisala predočenu Izjavu od 29. listopada 2018., niti da ima ikakvih saznanja o postojanju iste. Tužena je iskazala da je jedino potpisivala Zapisnike s inventura kao i Sporazum o redovitom otkazu ugovora o radu. Iskazala je kako je davala pisane primjedbe na sve provedene inventure dok je za vrijeme jedne inventure bila na korištenju godišnjeg odmora, kada je bio utvrđen manjak od 12.000,00kn, vezano za manjak da je vlasniku isplatila cca 600,00kn, da nije željela ništa plaćati jer da nije dobila nikakvu potvrdu, vezano za manjak za kojeg je tužitelj smatrao da ga je ona prouzročila. Glede, potpisivanja Zapisnika o inventuri da joj nije bila predočena nikakva inventurna lista niti da ju je itko išta pitao vezano za nastanak navedenog manjka. Također, da je radnica S na zadnjoj inventuri utvrdila da nedostaju samo 3 komada robe, a da je nakon desetak dana na inventurnoj listi pisalo da nedostaje 28 komada robe. Istaknula je da kada bi ona i druge djelatnice primijetile da nedostaje neka roba, da bi odmah podmirile ono što nedostaje, ali da se to ne bi evidentiralo prilikom inventure, nego da bi i nadalje proizlazilo da neka količina robe nedostaje. Zapisnike o inventuri (obzirom da je isticala primjedbe na provedene inventure) da je potpisala samo u smislu da potvrđuje nazočnost inventuri.

14. ŠU, zakonski zastupnik tužitelja iskazao je da je tužiteljica radila u trgovini mješovite robe kao prodavačica te da su u toj trgovini bile obavljene tri inventure te da je bio utvrđen ukupan manjak od 26.000,00kn. U vrijeme inventure sa tuženom da je u toj trgovini radilo više djelatnica.

Dana 29. listopada 2018., da je tužena potpisala Izjavu u kojoj je bio točno naveden ukupan iznos dugovanja, što da je tužena potpisala pred njim i njegovim ocem. Istaknuo kako je tužena potpisala i druge isprave, i to Zapisnike sa sve tri provedene inventure, a da je prema Izjavi od dana 29. listopada 2018. u dva navrata podmirila dug plativši ukupno 600,00kn. Izričito je iskazao da je znao koliki dug je počinila koja od prodavačica (bez obzira što je u istoj prodavaonici radio veći broj prodavačica). Navedeno iz razloga jer da se svaka prodavačica koristila i radila pod svojom šifrom, pa se prilikom utvrđivanja manjka, utvrđivao promet svakog radnika pod njegovom šifrom, tako da je bilo jasno koliki dio manjka otpada na kojeg radnika. Inventurama da su nazočili osobe navedene kao potpisnici inventure, da su to bili radnici tužitelja kao i radnici iz knjigovodstva. Glede, Odluke o naknadi štete od 15. siječnja 2018., a vezano za činjenicu da je Odluka o naknadi štete datirana s danom 15. siječnja 2018., u kojem je navedeno da se tuženoj na teret stavlja iznos od 23.753,06kn dok se Izjavom od 29. listopada 2018. tužiteljici na teret stavlja iznos od 26.200,00kn, isti je istaknuo da tužiteljica nije bila jedini dužnik nego da je svaki radnik trebao platiti svoj dio duga, utvrđenog inventurom. ZZ tužitelja je iskazao da je tužena Sporazumno otkazala ugovor o radu dana 24. rujna 2018., a da je spornu Izjavu o dugu potpisala naknadno i to dana 20. listopada 2018. navedeno iz razloga jer je manjak tek tada bio utvrđen, nakon provedene inventure, da se iznos manjka nije mogao unaprijed predvidjeti. Na koncu, kako je sudski spor pokrenuo samo protiv tužene, jer da su drugi radnici koji su radili s tuženom manjak podmirili u visini utvrđenoj kao postotak prometa kojeg su oni ostvarili.

15. Svjedokinja BU, administrator i voditelj skladišta u utuženom razdoblju iskazala je da je tužiteljica radila kao prodavačica u jedno od 12 prodajnih mjesta tužitelja, da je u spornom razdoblju tužitelj zapošljavao cca 60 prodavača. Iskazala je da nazoči svim inventurama, nadalje kako je izvanrednom inventurom bio utvrđen manjak veći od dozvoljenog, za koji da su bile odgovorne dvije prodavačice tužiteljica i njena kolegica s kojom da je tuženik postigao dogovor vezan za otplatu duga. Naime, dana 07. siječnja 2018. da je sačinjen uobičajeni Zapisnik potpisan od predsjednika komisija, dva člana te dvije prodavačice, potpisom zapisnika da je potvrđeno da su osobe nazočile i sudjelovale u provođenju inventura. Na koncu, kako je tužiteljica u njihovoj nazočnosti potpisala Zapisnik te da je inventurom bio utvrđen manjak od cca 59.000,00kn.

16. Svjedokinja DU, iskazala je da je tijekom 2018. godine radila u knjigovodstvu tužitelja sa 12 prodajnih mjesta i cca 60 prodavačica, tužena da je bila jedna od prodavačica na prodajnom mjestu u Spinutu. Na prodajnom mjestu na kojem je radila tužiteljica da je u kraćem razdoblju bilo izvršeno više inventura iako se običajno obavlja jedna inventura godišnje. Više inventura da je učinjeno jer da su postojali razlozi koji su ukazivali da je potrebna dodatna kontrola na tom prodajnom mjestu te jer je bio utvrđen manjak. Svjedokinja je istaknula da je tada u vezi s utvrđenim manjkom sačinila uobičajenu Izjavu, što je predstavljalo otplatni plan. Sadržaj otplatnog plana da bi sačinila sukladno dogovoru s vlasnikom, nakon što bi ovaj razgovarao sa svakom pojedinom radnicom i postigao dogovor vezan za otplatu, tako da je bilo i u slučaju tužene. Iako nije nazočila razgovoru tužene i vlasnika da joj je vlasnik rekao da je dogovor postignut te da je tužena priznala da će u dogovorenom roku vratiti iznos novca. Istaknula je kako su tužena i druga prodavačica pristale na način povrata duga, otpočele s vračanjem duga, svjedokinja se nije mogla sjetiti jeli tužiteljica vraćala dug tj. koliko je duga preostalo. Glede, predočenog Zapisnika od dana 09. siječnja 2018., iskazala je da se radi o Zapisniku sastavljenom par dana nakon obavljene inventure, nije se mogla sjetiti kako je tužiteljica reagirala kada joj je vlasnik predočio iznos duga. Istaknula je kako je uobičajeno da uvijek prodavaču kažu koliki je iznos duga za koji je prodavač odgovoran, pa da se sve to tada i potpiše. Nadalje, kako je vlasnik vratio Izjavu nakon što su radnice potpisale kako bi ih uložila u formirani predmet iz čega zaključuje da je baš tužena Izjavu potpisala. Na koncu, kako su u svim situacijama pa tako i tada postupali standardno, tj. razgovarali s prodavačicama koje su mogle dati svoju obranu, iznijeti razloge zbog kojih je do manjka došlo. Prodavačice da su se uvijek osjećale odgovorne, da su vlasnik i ona u takvim situacijama s prodavačica uvijek postupali kolegijalno.

17. Iz dokaza proizlazi kako je u Poslovnoj jedinici tuženika u Spinutu radila tužiteljica kao prodavačica sa još jednom prodavačicom, te da je u toj poslovnoj jedinici obavljeno više inventura (tri inventure) da je bio utvrđen manjak. Navedeno nije osporavala ni tužena.

Nadalje, iz iskaza vlasnika Šamdana te svjedokinja DU i BU proizlazi da je tužena nazočila inventurama te Zapisnike o inventurama potpisala, što također tužena nije osporavala. Za navesti je kako iz uvjerljivog dijela iskaza vlasnika Šamdana proizlazi kako je bilo nedvojbeno utvrđeno koje su prodavačice prouzročile nastanak manjka i to baš preko osobne šifre kojom se služi svaka pojedina prodavačica tužitelja iz čega je vlasniku u svakom trenutku vidljiv promet svake pojedine prodavačice pa tako i tužene. Radi se o notornoj činjenici postupanja kod pravnih subjekata koji se bave prodajnom, naplatom ili sl. poslovima.

Nadalje, iz uvjerljivog i suglasnih iskaza proizlazi kako je tužitelj postupao na uobičajeni način, poslije utvrđenog manjak razgovarao s prodavačicama koje je smatrao odgovornima, za nastanak manjka, sve sa ciljem postizanja dogovora u interesu vlasnika kao i svake pojedine prodavačice. Ovaj sud smatra kako se radi o životno logičnom postupanju poslodavca u takvim situacijama, kada nastoji da odgovorne prodavačice podmire nastali manjak tj. namire štetu tužitelju kao poslodavcu. Nakon što vlasnik postigne dogovora s prodavačicama o načinu povratka duga, s tim u svezi sačini se Izjava koja se pohranjuje u knjigovodstvenoj evidenciji tužitelja kao poslodavca o čemu je uvjerljivo svjedočila za te poslove ovlaštena svjedokinja DU, i ovaj segment postupanja tužitelja ovaj sud smatra životno logičnim.

Glede navoda tužene, da Izjavu od 29. listopada 2018. nije potpisala, da nema nikakvih saznanja o Izjavi, prema navodima (odgovora na tužbu) da je potpis na Izjavi falsificiran za navesti je kako sud iskaz tužene smatra neuvjerljivim i iskonstruiranih sa ciljem postizanja boje pozicije u ovom parničnom postupku. Iskaz tužene je proturječan, jer u dijelu iskaza navodi kako nije odgovorna za inventurom utvrđeni manjak, da je prigovarala rezultatima inventure te da je potom inventurni zapisnik potpisala samo kao dokaz nazočenja inventuri. Dok u drugom djelu iskaza navodi da je vlasniku isplatila 600,00kn s osnova duga. Dakle, u koliko je tužiteljica doista isticala valjane prigovore i primjedbe na rezultate inventure, sigurno ne bi potpisala inventurni Zapisnik. Sasvim sigurno tuženoj koja je kod tuženika radila više od godine dana na istim poslovima bio je poznat način rada vezan za inventure, inventurne zapisnike, podmiri manjka. Tim više iskaz tužene u kontekstu svih drugih izvedenih dokaza ukazuje se nelogičan i neuvjerljiv.

18. Kako bi se utvrdilo jeli tužena potpisala Izjavu od 29. listopada 2018., kojom se obvezala nadoknaditi štetu poslodavcu, sud je izveo dokaz vještačenjem po Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja i istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić". Slijedom upute glavnog vještaka za rukopise i dokumente dipl. inž. Željke Tkalac, sud je dostavio relevantnu dokumentaciju, kao i zatraženih 5- 6 strana papira pisanih i tiskanih slova koje je u nazočnosti suda i punomoćnika stranaka na ročištu održanog dana 02. veljače 2026. ispisala tužena TU. U pisanom nalazu dostavljenom ovom sudu dana 26. ožujka 2026., navedeno je kako je vještačen sporni materijal i to Zapisnik o inventuri od 09. siječnja 2018. u fotokopiji sa spornim potpisom TU, Izjava od 20. listopada 2018., kojom se TU obvezuje nadoknaditi štetu nastalom manjkom na inventuri, u izvorniku list. 47 s potpisom TU. Nadalje, da je vještačen i nesporni materijal izuzet od TU u vidu rukopisa i potpisa pisanih po diktatu (u izvorniku 122-128 spisa). Nadalje, punomoć odvjetniku datirana dana 18. veljače 2018. (u izvorniku str. 12. spisa). Obrazac OB2-kartona izdane osobne iskaznice Ser. br. [serijski broj] od 16. studenoga 2014. (fotokopija str. 106/107). Korišten je Zapisnik s održane glavne rasprave u predmetu od 02. veljače 2026. u izvorniku (str. 121. spisa)

Vještačenje da je izvršeno primjenom metode ispitivanje i usporedbe potpisa koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika potpisa, proučavanjem detalja korištenjem mikroskopa te usporedbi utvrđenih elemenata potpisa u sporno odnosu na nesporni materijal. Ispitivanja da su izvršena primjenom Video Spectral Comparatora VSC9000 i Stereo mikroskopa, sve prema međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC17025/2017. Kao rezultat ispitivanja navedeno je da je sporna Izjava dostavljena u izvorniku, dok je sporni Zapisnik u obliku fotokopije. S tim u svezi, fotokopija kao materijal vještačenja da sužava mogućnost provedbe kvalitetne analize potpisa i sigurne identifikacije skriptora jer na istoj da nije provedena osnovna metoda ispitivanja poteza primjenom stereomikrosposke analize tj. utvrđenja dinamike i ritma pisanja, načina oblikovanja grafena, pa i samo načina nastanka potpisa. Dakle, vještačenje da je provedeno sukladno mogućnostima koje takav materijal dopušta pa je utvrđeno da su oba sporna potpisa oblikovana kao skraćeni rukopisni navodi prezimena, relativno jednostavnih grafirski formi. Usporedbom spornog i nespornog materijala TU, sukladno mogućnostima koje sporni materijal dopušta, da su utvrđene relevantne rukopisni sličnosti i različitosti. Slijedom navedenog, vještakinja Tkalac zaključuje kako je izvršeno traženo vještačenje te da se temelj provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata navedenih u Zapisniku o vještačenju da je mišljenje pod 1: TU vjerojatno JEST skriptor spornog potpisa na predmetnoj izjavi 29. listopada 2018. (str. 47 spisa) i pod 2. TU vrlo vjerojatno gotovo sigurno jest skriptor spornog potpisa na predmetnom Zapisnik o inventuri od 09. siječnja 2018.

19. Sud je stručno mišljenje glavne vještakinje za rukopise i dokumente dipl. inž. Željke Tkalac prihvatio kao stručno, argumentirano i jasno. Iz navedenog proizlazi kako se potpis tužene nalazi na spornoj Izjavi od 29. listopada 2018., kao i na Zapisniku o inventuri od 09. siječnja 2018.

Kako je iz provedenog vještačenja utvrđeno da je tužena potpisala navedenu izjavu ovaj sud smatra da je tužena kao radnica odgovorna za štetu koju je u vidu manjka utvrđenog inventurama pretrpio tužitelj. Tužena je dužna isplatiti tuženiku iznos utvrđen potpisanom Izjavom o preuzimanju dugu od dana 29. listopada 2018., u iznosu od 26.200,00kn.

Podneskom od 08. svibnja 2026. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev pa je utuženi iznos od 26.200,00 izražen u kunama, izrazio u važećoj valuti, u eurima, i ton iznos od 3.477,34 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 1eur=7,53450kn) zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2019. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate u smislu odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citiranih odredbi Zakona o radu kao i Pravilnika tužitelja sud je odlučio kao pod toč. I izreke presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kao i u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje trošak za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podnesaka od 02. travnja 2019., 02.svibnja 2019., 03. srpnja 2019., 16. listopada 2023., 08. svibnja 2026. po 1.000,00 eura. Za ročišta održana 02. travnja 2019., 14. svibnja 2019., 10. ožujka 2020., 05. travnja 2022., 28. rujna 2023., 18. siječnja 2024., 02. veljače 2026., 04. svibnja 2026., 02. lipnja 2026. po 200,00 eura. Za pristup na ročišta održana 04. veljače 2020., 08. veljače 2023., 16. ožujka 2023., 24. rujna 2025., 21. svibnja 2026. po 50,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 812,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a te iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja tako se tužitelju obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 4.062,00 eura. Na dosuđeni tužitelju pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zato je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

U Splitu, 15. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis