1

Poslovni broj: Gž-322/2020-2

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-322/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D E iz P, OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M V odvjetnik u M, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice podnesenih protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-33/2019 od 09. ožujka 2020., 11. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

 

Žalbe stranaka su djelomično osnovane a djelomično neosnovane, pa se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-33/2019 od 09. ožujka 2020.

 

-potvrđuje u točki I. izreke presude

 

-ukida u točki II. (koja je u presudi greškom navedena kao točka III) i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I.              Dužna je  tuženica RH u roku od 15 dana isplatiti tužitelju D E ukupni iznos od 50.000,00 kuna  na ime neimovinske štete skupa sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja zahtjeva za izvansudsku nagodbu tj. od 13. listopada 2010. godine, do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 % poena, dok se u preostalom dijelu od 450.000,00 kuna  zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

 

II.              Dužna je tuženica nadoknaditi tužitelju iznos od 30.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2015. godine (od podnošenja zahtjeva) do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 270.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III.              Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

2. Protiv odbijajućeg dijela presude u točki I. i II. izreke i odluke o troškovima žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se prihvati cjelokupni tužbeni zahtjev i obveže tuženicu na plaćanje troškova postupka.

 

3.Tuženica je podnijela žalbu protiv dosuđujućeg dijela u točki I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev, podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 500.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, navodeći kako je u zatvorskim ustanovama bio izložen neljudskom, nehumanom i protuzakonitom postupanju, slijedom čega je došlo do povrede prava osobnosti. Tužitelj tužbom od 21. travnja 2016. zahtjeva naknadu štete u iznosu od 300.000,00 kuna navodeći da mu je tijekom izdržavanja zatvorske kazne teško narušeno zdravlje.

 

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 500.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje utvrdio slijedeće činjenice:

 

-da je tužitelj na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-2/00 od 25. ožujka 2000. upućen na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju od 12 godina,

 

-da je tužitelj kaznu izdržavao u zatvorima u Zagrebu, Puli, Šibeniku, Turopolju, Gospiću, te u kaznionici u Lepoglavi, a da se nalazio u pritvoru u Dubrovniku,

 

-da je tužitelj 16. kolovoza 2000. premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je boravio na Odjelu za psihosocijalnu dijagnostiku do 11. rujna 2000., nakon čega je premješten u Lepoglavu, te da je u Zatvoru u Zagrebu boravio i od 6. ožujka 20009. do 12. kolovoza 2010.

 

-da je tužitelj boravio dvije godine u Kaznionici Lepoglava i to od rujna 2000. do rujna 2002., te da je 2002. boravio u Bolnici za osobe lišene slobode u Svetošimuskoj ulici,

 

-da se tužitelj u Zatvoru u Puli nalazio od 9. rujna 2002. do 25. svibnja 2004.

 

-da je u Zatvoru u Šibeniku boravio od 26. svibnja 2004. do 20. veljače 2009.

 

-da je od 20. veljače 2009. do 06. ožujka 2009. bio u Zatvoru u Turopolju,

 

-da je u Zatvoru u Gospiću tužitelj boravio od 12. kolovoza 2010. do 16. lipnja 2011.,

 

-da je za vrijeme boravka u Zatvoru Gospić, tužitelj ishodio sudsku zaštitu zbog loših uvjeta i to rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Iki-66/2011 od 17. veljače 2011. iz kojeg proizlazi do je Zatvor u Gospiću povrijedio prava zatvorenika D E, navedena u čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, pa je naloženo Zatvoru u Gospiću da osigura adekvatan smještaj koji u odnosu na tužitelja iznosi najmanje 4 m2 i 10m3 prostora i to u trenutka kada za to budu postojale objektivne mogućnosti,

 

-da je u Zatvoru u Splitu tužitelj boravio od 23. svibnja 2012. do 16. listopada 2012.,

 

-da je na temelju iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno da su zatvorske ustanove u kojima je tužitelj boravio uvažavale i udovoljavale svim  zakonskim   standardima  u  pogledu   mogućnosti korištenja sanitarnog čvora, izlaska na svježi zrak i slično, ali i da su za cijelo utuženo razdoblje sve zatvorske ustanove bile prenapučene brojem zatvorenika i da je gotovo kroz cijelo ovo vrijeme izdržavanja kazne zatvora tužitelj imao na raspolaganju manju količinu prostora od one koje je predviđena međunarodnim standardima, odnosno manje od 3 m2, te da je tužitelj u zatvorskim sobama, osim boraveći na poluotvorenom odjelu Zatvora u Gospiću, provodio u pravilu 22 sata dnevno, bez mogućnosti izlaska izvan sobe, osim u periodu od po 2 sata dnevno, da je gotovo u svim zatvorskim sobama bila ograničena mogućnost kretanja zbog postavljenog broja kreveta, stola i stolica, te da u Zatvoru u Zagrebu, sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od dnevnog prostora,

 

-da je tužitelj tijekom izvršenja kazne zatvora u kontinuitetu i to u trajanju od sveukupno 304 dana proveo u prostoru gdje je na raspolaganju imao manje od 3m2 osobnog prostora.

 

8.Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u navedenom razdoblju bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, odnosno postupanje koje ne odgovara pravnom standardu  postupanja koje poštuje  dostojanstvo osuđenika iz članka 25. stavak 1. Ustava RH, pa je oslonom na odredbu članka 1046. i članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO) zaključio da utvrđeno stanje tužitelja upućuje upravo na povredu dostojanstva i predstavlja osnovu zahtjeva za popravljanje neimovinske štete jer je došlo do povrede ljudskog, ustavnog i osobnog dobra, obzirom je tužitelj bio u zatvorskim uvjetima koji nisu bili sukladni standardima koji su propisani Zakonom o izdržavanju kazne zatvora, kao što su protivni i članku 25. stavak 1. Ustava, pa je kao primjerenu naknadu neimovinske štete tužitelju dosudio u iznosu od 50.000,00 kuna, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 450.000,00 kuna odbijen. 

 

9.Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi ukazuje tužitelj, kao niti koja druga povreda iz članak 354. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa se zakonitost i pravilnost točke I. izreke presude može ispitati.

 

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ocijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, uz napomenu da u odnosu na pobijanu točku I. izreke  presuda sadrži uvjerljive razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje prihvaća i ovaj sud.

 

11. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastale bez njegove krivnje, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

 

11.1. Člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povrede prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

12. Člankom 19. stavak 1. ZOO propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

13.Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

14. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir povrede prava osobnosti tužitelja, u vidu povrede prava na dostojanstvo, u vezi s neodgovarajućim uvjetima boravka tužitelja u zatvorskim ustanovama, po osnovi povrede prava osobnosti (članak 19. ZOO), a sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao što je pravilno postupio kada je za preostali dio odbio tužitelja u njegovom tužbenom zahtjevu, sve presuđujući na način naveden u pobijanom dijelu točke I. izreke presude. Ujedno se napominje da je prvostupanjski sud svoju odluku pravilno temeljio na članku 3. Konvencije, te na mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava izrazio u predmetima Muršić protiv Hrvatske ([Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016.).

15. Zaključci prvostupanjskog suda su pravilni i proizlaze iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika da tužitelju isplati pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom  sukladno odredbi članka 1103. ZOO počev od zahtjeva za mirno rješenje spora  po stopi određenoj temeljem članka 29. stavak 2. ZOO-a, te je osnovano odbio zahtjev tužitelja za preostali zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 450.000,00 kuna, a što žalbenim navodima tužitelja (u odnosu na odbijajući dio) i tuženice (u odnosu na dosuđujući dio) nije dovedeno u pitanje.

 

16. U vezi žalbenih navoda tužitelja treba reći kako tužitelj u žalbi polemizira s pravnim stajalištem prvostupanjskog suda te sadržajno iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i neutemeljeno ističe kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio i naveo razloge za zaključke o odlučnim činjenicama, obzirom da je predmetna odluka u dijelu pod točkom I. izreke presude donijeta pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i odluka sadrži  prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi stranaka, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke.

 

18. U odnosu na tužbu tužitelja podnesenu 21. travnja 2016. radi naknade štete u iznosu od 300.000,00 kuna zbog teško narušenog zdravlja tijekom izdržavanja zatvorske kazne jer mu nije pružena adekvatna zdravstvena zaštita, prvostupanjski sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A A proizlazi da su kod tužitelja trajno nastale posljedice te da postoji umanjenje životne aktivnosti povreda prava osobnosti za 36% zbog čega trpi duševnu bol, a da je utjecaj boravka tužitelja u uvjetima zatvorskog sustava pridonijela tom stanju za 60%, dok je sama priroda bolesti doprinjela 40%, pa je zaključio da je pogoršanje tužiteljeve bolesti u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s boravkom u zatvorskom sustavu, pa je imajući u vidu utvrđeni iznos umanjenja životne aktivnosti od 36% kao i sve okolnosti konkretnog slučaja  tužitelju dosudio iznos od 50.000,00 kuna, a kako je boravak u uvjetima zatvorskog sustava tome doprinijeo 60% sud je tužitelju dosudio iznos od 30.000,00 kuna, dok ga je za preostali iznos tužbenog zahtjeva odbio. 

 

19. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda za sada ovaj sud ne može prihvatiti, s tim što su ista i žalbenim navodima tuženice dovedena u sumnju.

 

20. Relevantna pravna norma o kojoj sud mora voditi računa o navedenom zahtjevu je prije svega odredba članka 1045. ZOO (pretpostavka odgovornosti) i članka 1046. ZOO (šteta).

 

21. Člankom 1045. ZOO propisane su pretpostavke odgovornosti i prema stavku 1. tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. predmnjijeva se obična nepažnja, a člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu je obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati  popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja tražio popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, uz napomenu da sve navedene pretpostavke se moraju ispuniti komulativno, a ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.

 

22. U vezi prednjeg, a analizirajući obrazloženje presude prvostupanjskog suda, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu štete zbog teško narušenog zdravlja tijekom izdržavanja zatvorske kazne, valja reći da prvostupanjski sud naprijed navedeno nije raspravio niti utvrdio. Naime, u odnosu na zahtjev tužitelja prvostupanjski sud je trebao raspraviti je li počinjena protupravna štetna radnja zbog koje je nastala šteta tužitelju i postoji li uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Prema ocjeni ovog suda, za dosudu zatražene naknade, prvostupanjski sud je trebao raspraviti je li tužitelj za vrijeme boravka u zatvorskim ustanovama, a u kojima je bio lege artis, bilo propusta i jesu li ti propusti doveli do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

 

23. Kako prvostupanjski sud naprijed navedeno nije raspravio niti utvrdio, kao što  nije raspravio ni istaknuti prigovor zastare tuženice u podnesku od 20. veljače 2017. (u odnosu na tužbu tužitelja od 21. travnja 2016) to presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati, pa je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

24. Obzirom da je ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude, to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), a o kojoj će prvostupanjski sud odluku donijeti na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

 

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka, te će nakon što otkloni opisane propuste donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

 

                                             Dubrovnik, 11. travnja 2024.

                    

                                                                                                                         Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                   Srđan Kuzmanić