Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5391/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljene pravne osobe ŠARM d.o.o., II-okrivljene odgovorne osobe LG i III-okrivljenog KG, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. podstavka 2., stavka 2. i stavka 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine", broj: 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 13. veljače 2026. godine, poslovni broj: Pp-911/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026. godine
,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, te se ukida prvostupanjska presuda, u odnosu na III-okrivljenog KG, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i ponovno odlučivanje.
p r e s u d i o j e
II. U ostalom dijelu odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu ŠARM d.o.o. i II-okrivljenu odgovornu osobu LG.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-911/2023 od 13. veljače 2026. godine u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), oslobođeni su od optužbe I-okrivljena pravna osoba ŠARM d.o.o., II-okrivljena odgovorna osoba LG i III-okrivljeni vozač KG. Teretilo ih se da bi počinili prekršaje iz članka 38.a stavka 1. podstavka 2. (za pravnu osobu), stavka 2. (za odgovornu osobu) i stavka 4. (za vozača) Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, u vezi s člankom 32. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 165/2014, činjenično opisane u izreci te presude.
2. Istom je presudom odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude ovlašteni tužitelj podnio je pravodobnu žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona jer činjenični opis u optužnom prijedlogu sadrži sve bitne elemente prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati, oslobađajuća presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj je Sud utvrdio da je žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
5. Naime, žalba tužitelja u odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu ŠARM d.o.o. i II-okrivljenu odgovornu osobu LG je neosnovana, dok je u odnosu na III-okrivljenog vozača KG osnovana.
U odnosu na točku II. izreke (I-okrivljeni ŠARM d.o.o. i II-okrivljena LG):
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu ŠARM d.o.o. i II-okrivljenu odgovornu osobu LG, ovaj je Sud utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito primijenio odredbu članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona kada ih je u fazi ispitivanja optužnog prijedloga oslobodio optužbe.
6. Činjenični opis u optužnom prijedlogu u odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu i II-okrivljenu odgovornu osobu ne sadrži opis bilo koje konkretne radnje (naredbe, dopuštenja ili omogućavanja vozaču da tako postupi) koja bi ih uzročno povezivala s nezakonitim radnjama vozača (vožnje bez kartice). Puka konstatacija da je vozač upravljao vozilom bez umetnute kartice, bez opisivanja konkretne radnje poslodavca i odgovorne osobe, ne može predstavljati prekršaj iz članka 38.a stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. navedenog Zakona. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da djelo kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu u odnosu na pravnu i odgovornu osobu po zakonu nije prekršaj, te ih je opravdano oslobodio temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona. Stoga je žalba tužitelja u ovom dijelu odbijena kao neosnovana.
U odnosu na točku I. izreke (III-okrivljeni KG):
7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na III-okrivljenog vozača KG, ovaj je Sud utvrdio da je žalba tužitelja osnovana te da je prvostupanjski sud u odnosu na ovog okrivljenika preuranjeno primijenio članak 161. stavak 6. Prekršajnog zakona i povrijedio prekršajno materijalno pravo.
8. Iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga nedvojbeno proizlazi da se III-okrivljenika tereti da je dana 17. veljače 2023. godine u 11:00 sati na cesti DC8 u Rogoznici upravljao teretnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], opremljenim digitalnim tahografom, bez korištenja svoje kartice vozača, odnosno da se njegova kartica vozača tijekom inspekcijskog nadzora nije nalazila u digitalnom tahografu i na taj način nije bilježila njegovu aktivnost-vožnju.
9. Za razliku od pravne i odgovorne osobe (kod kojih se traži dokazivanje i opis radnje naredbe, dopuštenja ili omogućavanja), prekršaj vozača iz članka 38.a stavka 4. Zakona o radnom vremenu... u vezi s člankom 32. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 u potpunosti je konkretiziran samom činjenicom da je vozač upravljao vozilom bez umetnute kartice vozača u tahograf, čime je osobno i neposredno prikrio/zatajio podatke o svojoj vožnji i radnim aktivnostima. Činjenični opis u odnosu na vozača sadrži sve odlučne činjenice i točne podatke (vrijeme, mjesto, registraciju vozila, radnju upravljanja bez kartice) koji čine puna i bitna obilježja tog prekršaja.
10. Vozač, sukladno zakonskim i europskim propisima koji uređuju mjeriteljske i sigurnosne standarde u cestovnom prijevozu, ima osobnu i neovisnu obvezu pravilne uporabe tahografskog uređaja i kartice vozača, te ne smije biti oslobođen optužbe u ranoj fazi ispitivanja optužnog prijedloga ako činjenični opis sadrži sve elemente prekršajne radnje koju je osobno poduzeo. Prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da opisano djelo u odnosu na vozača nije prekršaj, čime je preuranjeno onemogućio provođenje redovnog prekršajnog postupka i izvođenje dokaza radi utvrđivanja njegove krivnje.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na III-okrivljenog KG te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i donošenje nove, na zakonu utemeljene odluke.
12. U ponovnom postupku, prvostupanjski je sud dužan otkloniti navedene nedostatke, provesti redovni prekršajni postupak , izvesti potrebne dokaze te nakon ocjene dokaza donijeti novu odluku u pogledu prekršajne odgovornosti vozača KG.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u pet (5) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
