Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-133/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od su tkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku iz Splita protiv tuženika MT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-3392/2024-16 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3392/2024-16 od 21. studenog 2025.
II/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke tužiteljica je na osnovu instituta dosjelosti utvrđena vlasnicom dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju LT od 26. rujna 2022. (koji je sastavni dio prvostupanjske presude) označen slovima A -B-C- D-E-A sa 68 m², a koji odgovara tijelu E (omeđeno slovima L-M-B2-C2-L, površine 68 m²) na geodetskoj skici izmjere stvarnog stanja dipl.ing.geo. UT, Razmjer d.o.o, od 04. listopada.2021. (koja je također sastavni dio prvostupanjske presude). Toč.II. izreke tužiteljica je ovlaštena na temelju prvostupanjske presude zatražiti provođenje postupaka pred nadležnim tijelima radi parcelacije predmetne čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se iz iste, temeljem geode tskog elaborata odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen točkom I. presude, na provedbu navedenog geodetskog elaborata u katastru i zemljišnoj knjizi, kao i na uknjižbu prava vlasništva na novoformiranom dijelu čestice na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje sa imena tuženika. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 8.387,67 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Pravovremenom žalbom opisanu presudu pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Polazeći od činjeničnog obrazloženja tužbe u kojemu tužiteljica tvrdi da je vlasništvo realnog dijela predmetne čkbr. [katastarska čestica] stekla dosjelošću - zakonitim, istinitim i poštenim posjedom od 10. travnja 1983. kada je kao kupac sa svojim pok. suprugom sklopila kupoprodajni ugovor sa prodavateljima – zemljišnoknjižnim vlasnicima GT, PT, PT NT, OT i ĆT, a kojeg je predmetom bila "nekretnina označena slovom D, u površini od 50 m2", te kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa VT kojim su kupili još dodatnih 18 m2 nekretnine, a koji ugovori nisu provedeni kroz zemljišne knjige – prvostupanjski sud tvrdnju o kupoprodaji prijepora nalazi potvrđenim sadržajem kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1983., sadržajem u spis priloženih izjava VT, BT i ET od 30. rujna 2021. iz kojih proizlazi da u odnosu na nekretninu katastarske oznake br. 4906 u k. o. [katastarska općina] a koja je istovjetna zemljišnoknjižnoj čkbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] potvrđuju da dio nekretnine označen slovom E i točkama B2-C2-L-M-B2 u skici Razmjer-a d.o.o. od 2. siječnja 2020. pripada tužiteljici i njezinom pok. suprugu BT kojeg su u opsegu od 50m2 stekli kupoprodajom od GT i obitelji, dok da su ostatak površine iste čestice kupili od VT, sadržajem Izjave GT od 31.kolovoza 2021. kojim potvrđuje u odnosu na nekretninu katastarske oznake br. 4906 u k. o. [katastarska općina] a koja je istovjetna zemljišnoknjižnoj čkbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] da je dio koji je na Skici izmjere Razmjer-a d.o.o. od 2. siječnja 2020. označen svijetloplavom bojom i slovom E, površine 68 m2, isključivo vlasništvo BT i tužiteljice koji su vlasništvo iste stekli zajedno kada i česticu na kojoj je njihova kuća - 1982. i od tada je neometano, kontinuirano kao isključivi vlasnici, posjeduju, a navedeno potvrđuju i Izjave PT, NT, ŠT i ČT.
5.1. Nesmetan dugogodišnji kvalificirani posjed tužiteljice i njezinog pok. supruga potvrdili su i saslušani svjedoci - GT, VT i ST koji su kao vlasnici susjednih nekretnina imali objektivne prilike saznati sve o okolnostima o kojima su detaljno iskazivali, pa i o tome da se prijepor koristi kao parking na kojemu vozila parkiraju članovi tužiteljičine obitelji, ni od koga ometani i to još od 1982. godine, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica, kako osobno tako i uračunavanjem posjeda svog supruga pok. BT, pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću – samostalnim kvalificiranim posjedovanjem i to istekom 1993. godine, protekom desetogodišnjeg roka propisanog odredbom čl. 28. stav. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO – "Narodne novine" broj 53/91) koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. te po sada važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Zakonitost njezinog posjeda prvostupanjski sud nalazi u činjenici sklapanja kupoprodajnog ugovora sa prodavateljem (svjedokom) GT i članovima njegove obitelji 10. travnja 1983. kada su tužiteljica i njezin sada pok. suprug kupili 50 m2, individualiziranog, točno određenog dijela nekretnine koji je u ugovoru priloženom položajnom nacrtu označen slovom "D" te usmenom, u cijelosti izvršenom kupoprodajom od prodavatelja
- susjeda ZT daljnih 18 m2 predmetne nekretnine kojeg je geodetski vještak identificirao na uviđaju na licu mjesta te utvrdio da opis i površina kupljenih dijelova predstavlja upravo realni dio čkbr. [katastarska čestica] koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju LT od 26. rujna 2022. označen slovima A-B-C-D-E-A površine 68 m², a u naravi predstavlja kolni prilaz sa ceste D te 4 šljunčana parkinga, 1 betonirani parking i dio pješačkog puta (betonirano stubište) a što su suglasno potvrdili saslušani svjedoci GT, VT i ST, koji su iskazivanje temeljili upravo na prezentiranoj skici lica mjesta (list 68- 69 spisa).
5.2. Nalazeći da pisani Ugovor o kupoprodaji (za kupoprodaju 50 m2 dijela zemljišta) tako i usmeni sa prodavateljem VT za daljnjih 18 m2 dijela zemljišta) predstavljaju valjani pravni temelj posjedovanja, da je posjed tužiteljice istinit jer nema dokaza da je pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok se poštenje predmnjeva i koja predmnjeva od strane tuženika tijekom postupka nije s uspjehom oborena, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti .
5.3. Podredno je naveo da pravomoćna presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Omišu broj P-311/08 od 28. studenoga 2008. donesena po tužbi ovdje tuženika MT, protiv tamo tuženika GT, PT, NT, ČT i ŠT rođ. NT na osnovu koje je tuženik ishodio zemljišnoknjižnu uknjižbu svog prava vlasništva u odnosu na cijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , ima pravnu snagu i proizvodi pravne učinke u odnosu na knjižne prednike no koji još od 1993. kada se navršilo dosjedanje u odnosu na tužiteljicu i njezinog sada pok. supruga
– nisu bili vlasnici iste pa stoga ni tuženik nije mogao ni steći pravo vlasništva predmeta prijepora temeljem presude ishođene protiv knjižnih vlasnika, jer oni (tuženici u predmetu broj P-311/08) u trenutku donošenja odluke (28. studenoga 2008.) nisu više bili stvarni vlasnici prijepora obzirom da je dosjelost originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune pretpostavke, samim tim stječe pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.
6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
7. Naime, obrazlažući žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik tvrdi da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer je njezina izreka nerazumljiva i proturječi razlozima iz obrazloženja, odnosno ista uopće nema razloge o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima stranaka i svjedoka te samih tih isprava i zapisnika. No razmatrajući pobijanu presudu u smislu iznesenog žalbenog obrazloženja ovaj sud isti ne nalazi osnovanim. Suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrđeno je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.
7.1. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP koju tuženik obrazlaže tezom da je prvostupanjski sud propustio provesti savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka , a da je izostalo i obrazloženje "o neprimjeni odredbe čl. 221. stav. 2. ZPP-a u odnosu na navode iz iskaza svjedoka GT, koji su u očitoj suprotnosti sa njegovim uknjižbenim očitovanjem iz postupka Općinskog suda u Omišu, broj P-311/08". Tek kratko valja navesti da je postupak vođen pod brojem P-331/08 rezultirao pravomoćnom presudom zbog ogluhe (i) u odnosu na svjedoka GT kao tuženika i koji je u svom svjedočkom iskazom danom u predmetnom prvostupanjskom postupku odnosno postupanje tuženika odredio prijevarnim detaljno i okolnosno iskazujući o događaju koji je prethodio postupku broj P-311/08.
8. Nastavno je žalba tuženika u pretežitom dijelu svedena na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica koje podržavaju uvjerenje suda o zakonitom, poštenom i istinitom dugogodišnjem posjedu prijepora od strane tužiteljice i njezinog pok. supruga, fragmentarnim iznošenjem iskaza svjedoka GT, VT i ST te tužiteljice, nalazeći u njima manjkavosti u vremenskom određenju sklapanja njihovih uzajamnih pravnih poslova vezanoj uz prijepor i plaćenoj kupovnini no koje se nepodudarnosti po ocjeni ovoga suda mogu pripisati vremenskom odmaku od preko četrdeset godina od sklapanja istih pa iz aspekta cjelokupnosti njihovih podudarnih iskaza predstavljaju dopustivo odstupanje bez utjecanja na njihovu vjerodostojnost i uvjerljivost.
9. Nastavno odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.2. ZPP-a a imajući u vidu da je žalba tuženika svedena na osporavanje ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, valja navesti da žalbeni navodi žalitelja ne sadrže ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer način na koji u žalbi nastoj i iskaze svjedoka i sadržaj pisanog ugovora o kupoprodaji iz 1983. kao i utvrđenja sa provedenog uviđaja pripisati u dokaznu snagu svoje teze o neosnovanosti tužbe jer da je on stvarni vlasnik i posjednik prijepora nije podržan sadržajem dokazne građe na koju se sam poziva. Pri tom tuženik gubi iz vida da su saslušani svjedoci suglasno iskazivali o pravnim poslovima (koji tužiteljičin posjed kvalificiraju zakonitim), razlozima njihovog sklapanja, vremenu njihovog sklapanja, dugogodišnjem mirnom i nesmetanom posjedu tužiteljice kao i sadržaju takvog posjeda, što sve tuženik subjektivnom reinterpretaci jom (pravilnih) zaključaka prvostupanjskog suda ni na koji način nije doveo u sumnju.
10. Žalbena teza da je prvostupanjski sud na osnovu činjeničnog supstrata tužbe predmetni spor trebao prosuđivati kroz institut dvostrukog otuđenja, bez uporišta je u samom činjeničnom osnovu tužbe na temelju kojeg je prvostupanjski sud pravilno odredio pravnu kvalifikaciju (pravnu osnovu) predmetnog spora.
11. Osporavajući odluku o troškovima postupka tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud protivno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) tužiteljici priznao nagradu za sastav osam podnesaka no razmatranjem odnosnog obrazloženja prvostupanjske presude navedena žalbena teza ukazuje se potpuno proizvoljnom. Naime, prema Tbr.8/1 Tarife za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife sukladno čemu je prvostupanjski sud tužiteljici priznao nagradu za sastav tužbe te za sastav podnesaka od 14. ožujka 2022., 3. studenoga 2022., 5. veljače 2025. i 24. lipnja 2025.
12. Obzirom da žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.
13. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odredba čl.154.stav.1. ZPP).
U Varaždinu 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec