REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-26/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BRELA, OIB 48917268071, Trg žrtava Domovinskog rata 1, Brela, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ivančević i partneri d.o.o. protiv tuženika STUDENAC d.o.o., OIB 02023029348, Četvrt Ribnjak 17, Omiš, zastupan po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne rasprave zaključene 1. lipnja 2026 u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SL, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika LL , na ročištu za objavu presude 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku STUDENAC d.o.o., OIB: 02023029348 u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju OPĆINA BRELA, OIB 48917268071, iznos od 167.952,35 eura (sto šezdeset sedam tisuća devetsto pedeset dva eura i trideset pet centi) s tim da: na dosuđeni iznos od 100.771,41 eura ne teku zatezne kamate, a u preostalom dijelu, za iznos od 67.180,94 eura zatezne kamate teku:

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. srpanja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. travnja.2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. srpnja .2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. rujna 2023. do isplate te

- na iznos od 1.975,91 eura od 11. listopada 2023. do isplate

po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačno utužene iznose od 1.975,91 eura glavnice (u ukupnom iznosu od 100.771,41 eura), koji su dospijevali u razdoblju od 11. listopada 2016. do 11. prosinca 2020.

III. Nalaže se tuženiku STUDENAC d.o.o., OIB: 02023029348 u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju OPĆINA BRELA, OIB 48917268071, troškove postupka u iznosu od 16.328,44 eura (šesnaest tisuća tristo dvadeset osam eura i četrdeset četiri centa) sa zateznima kamatama od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.300,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 14. studenoga 2019. tužitelj navodi da je vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake Frankopanska 60 u Brelima, koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3365, KO [katastarska općina], nazvana "Loznica", a u naravi predstavlja trgovinu površine 141m2 i skladišni prostor od 115m2.

2. Tvrdi da je kao zakupodavac 3. listopada 2016. s tuženikom kao zakupnikom sklopio ugovor o zakupu tog prostora te da je u članku 4 . Ugovora napisano da zakupnina iznosi 4.500,00 kuna mjesečno. Međutim, navodi da je takva ugovorna odredba rezultat očite pogreške u pisanju teksta ugovora i ne odgovara stvarnoj volji stranaka.

3. Pojašnjava tužitelj da su se stranke u fazi pregovora usuglasile da će zakupnina iznositi 60,00 kuna po m2 za prodajni dio poslovnog prostora i 30,00 kuna po m2 za skladišni dio prostora. Navedeno da proizlazi i iz tužiteljeve ponude od 26. rujna 2016. Klasa: 021-01/16-01/1012, Urbroj: 2147/03-02-01-16, koju je tuženik dopisom od 28. rujna 2016. oznake 021-1/16-01/1036 u cijelosti prihvatio.

4. Navodi da je tužitelj, u cilju otklanjanja pogreške u pisanom ugovoru, tuženiku u više navrata dostavljao aneks ugovora (dopisima od 27. listopada 2016., 10. studenoga 2016. te 18. studenoga 2016.) kojim bi stranke korigirale pogrešku i u pisanom obliku imale ugovor o čijim su se bitnim sastojcima usuglasile. Međutim, tuženik da je se oglušio, ili odgovorio kako se on drži pisanog ugovora.

5. Tužitelj navodi i da je tuženiku dostavio račune za zakupninu koju je obračunavao u skladu sa sporazumom, no da je te račune tuženik vraćao s obrazloženjem da nisu ispostavljeni na cijenu koja je navedena u pisanom ugovoru.

6. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu članka 247. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., dalje: ZOO) prema kojoj je ugovor sklopljen kad se stranke usuglase o bitnim sastojcima ugovora. Smatra da su stranke usuglasile predmet zakupa, njegovo trajanje i zakupninu pa drži ugovor sklopljenim prihvatom ponude od 26. rujna 2016. i pod uvjetima navedenima u toj ponudi.

7. Kako se tuženik nije pridržavao ugovora, tužitelj mu je otkazao ugovor o zakupu dopisom od 17. siječnja 2017., pozivajući se na odredbe članka 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., dalje: ZZKPP). Tuženik ipak, do podnošenja tužbe nije napustio prostor niti ga je predao tužitelju u posjed pa je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo postupak radi utvrđenja raskida ugovora o zakupu i iseljenja i predaje u posjed.

8. Dakle, kako tuženik nije platio zakupninu za vrijeme trajanja zakupa, a nakon raskida ugovora je nastavio koristiti predmetni poslovni prostor, tužitelj smatra da je tuženik ostvario mjesečnu korist u visini mjesečne zakupnine koju bi za takav prostor plaćao, a s obzirom na položaj i kvadraturu prostora, radi se o iznosu od 11.910,00 kuna mjesečno, što uz pripadajući PDV daje iznos od 14.887,50 kuna (1.975,91 eura) mjesečno.

9. Zbog toga tužitelj zahtjeva da sud naloži tuženiku isplatiti mjesečni iznos od 14.887,50 kuna počevši od 3. listopada 2016. do predaje u posjed 27. listopada 2023. s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

10. Tužitelj je uz tužbu dostavio: Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3365, KO [katastarska općina], Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 2016., Ponudu tužitelja klasa:021-01/16-01/1012, urbroj: 2147/03-02-01-16 od 26. rujna 2016., prihvat ponude od 28. rujna 2016., Odluku Općine Brela od 22. rujna 2016., Dopis Općine Brela od 18. studenoga 2016., Dopise tuženika od 17. studenoga 2016. i 1. prosinca 2016., Dopis Općine Brela od 17. siječnja 2017. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka te izvršiti pregled spisa ovog suda poslovni broj P-649/2018.

11. Tuženiku je tužba dostavljena na odgovor u skladu sa člankom 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. , dalje: ZPP). U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu zahtjeva, istaknuo je prigovor zastare te je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja nadoknaditi tuženiku troškove postupka.

12. Ističe, naime, da je za predmetni spor mjerodavan propis ZZKPP, koji u članku 4. stavku 3. popisuje da ugovor o zakupu mora biti u pisanom obliku, u protivnom je ništetan. Stoga drži da je ništetna svaka ugovorna odredba koja nije navedena u samom pisanom ugovoru.

13. Navodi da je cijena mjesečne zakupnine u iznosu od 4.500,00 kuna rezultat usmenih pregovora člana uprave tuženika ĐL i načelnika tužitelja ML. Smatra nedokazanima tužiteljeve tvrdnje da je ugovor o zakupu sklopljen prihvatom ponude od 26. rujna 2016., drži da je potpisani ugovor valjan i bez nedostataka, sklopljen suglasnom voljom ugovornih strana, te navodi kako po istome plaća tužitelju ugovorenu zakupninu.

14. U svezi s tim, navodi da su stranke i ranije imale zaključen ugovor o zakupu istog poslovnog prostora i da je cijena zakupnine u tom ugovoru bila 1.200,00 njemačkih maraka, što približno odgovara protuvrijednosti od 4.500,00 kuna, pa i ta okolnost svjedoči da je ugovorena cijena baš ona iz pisanog ugovora.

15. Zaključno, tuženik navodi da je se na tužiteljev otkaz ugovora od 17. siječnja 2017. očitovao dopisom od 20. siječnja 2017., te da je tužitelja upozorio kako nema pravo jednostrano otkazati ugovor o zakupu. Naime, ugovorom da je predviđena mogućnost jednostranog otkaza samo za slučaj da zakupnik ne ispunjava ugovorne obveze. Kako je tuženik preuzete obveze uredno izvršavao, smatra otkaz nevaljanim odnosno nedopuštenim.

16. Tuženik je predložio provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem radi utvrđenja urednog plaćanja zakupnine tužitelju kao i tvrdnje da je uplaćene iznose tužitelj vraćao na račun tuženika.

17. Budući da je odluka u predmetu ovog suda poslovni broj P -471/2019, koji se vodio radi utvrđenja raskida ugovora o zakupu i iseljenja i predaje u posjed, predstavljala prethodno pitanje za rješenje ovog spora, sud je rješenjem od 1. ožujka 2021. prekinuo ovaj postupak do pravomoćne odluke o prethodnom pitanju.

18. Presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4175/2022-2 od 14. ožujka 2023. potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj P -116/2022-7 od 29. kolovoza 2022. (raniji broj P-471/2019), kojom je odbijen tužbeni zahtjev OPĆINE BRELA na utvrđenje raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora od 3. listopada 2016., te je naloženo tuženiku STUDENAC D.O.O. iseliti iz predmetnih poslovnih prostora. Iz obrazloženja pravomoćne presude proizlazi da je predmetni ugovor o zakupu poslovnog prostora ništetan, slijedom čega ne može biti raskinut. Kako je, međutim, ugovor ništetan, tuženik tužiteljev prostor drži u posjedu bez valjane pravne osnove pa mu je u tom postupku naloženo iseljenje i predaja u posjed tužitelju.

19. Nakon što je prethodno pitanje pravomoćno riješeno, ovaj je postupak nastavljen, a tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu. Naveo je kako je nakon pravomoćne presude P-116/2022 nesporno da je tuženik neovlašteno koristio predmetni poslovni prostor. Budući iz pravomoćne presude P-116/2022 proizlazi kako je ugovor u zakupu od 3. listopada 2016. ništetan, smatra da tuženik nije imao valjanu pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora, slijedom čega tužitelj zahtijeva naknadu za njegovo korištenje bez valjane pravne osnove i to u visini tržišne cijene zakupnine za taj prostor.

20. U skladu s navedenim, tužitelj je podneskom od 3. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao od tuženika iznos od ukupno 167.952,35 eura, odnosno 1.975, 91 eura mjesečno za razdoblje od 1. listopada 2016. do predaje u posjed prostora, 27. listopada 2023. Kao dokaz da je primopredaja prostora tada zaista izvršena, tužitelj je u spis dostavio Zapisnik o primopredaji (list 76 spisa).

21. Tuženik je naveo kako nema primjedbi na utužene mjesečne iznose iz tužiteljeva podneska od 3. lipnja 2025. ali je ustrajao u istaknutome prigovoru zastare u odnosu na obroke koji dospijevaju 11. listopada 2016. i 11. studenoga 2016.

22. Istaknuo je da je tužitelj u razdoblju od 10. studenoga 2016. do 7. prosinca 2020. vraćao tuženiku mjesečne iznose najamnine koje je tuženik uredno uplaćivao, stoga se protivi zahtjevu za isplatom zateznih kamata za navedeno razdoblje. U spis je predao konto karticu tuženika koju vodi u odnosu na tužitelja kao dokaz o uplati i o vraćanju mjesečnih zakupnina (listovi spisa 79-84 spisa).

23. Tužitelj je podneskom od 28. srpnja 2025. potvrdio da je tuženik u razdoblju od 2016. do 2020. uplatio određene novčane iznose na ime zakupnine kao i da mu ih je tužitelj vratio jer nije uplaćivao cjelokupni iznos kojeg je tužitelj držao da je ugovoren. Ipak, ustrajao je u zahtjevu za isplatom mjesečnih iznosa i zateznih kamata kao u podnesku od 3. lipnja 2025.

24. Stranke su u daljnjem tijeku postupka učinile nespornima odlučujuće činjenice pa ih sud nije utvrđivao dokazivanjem (članak 221. ZPP-a).

25. Tako su stranke učinile nespornim:

- da je tuženik bez valjane pravne osnove koristio tužiteljev poslovni prostor "Loznica" u Brelima, Frankopanska 60, u razdoblju od 1. listopada 2016. do 27. listopada 2023., kada je izvršena primopredaja poslovnog prostora tužitelju,

- da je opisanim postupanjem tuženik ostvario mjesečnu korist u visini mjesečne zakupnine za takav poslovni prostor,

- da visina mjesečne koristi odgovara iznosu od 1.975, 91 eura, koliko tužitelj zahtijeva uređenim tužbenim zahtjevom,

- da je tuženik u razdoblju od 10. studenoga 2016. do 7. prosinca 2020. tužitelju uplaćivao određene iznose na ime zakupnine,

- da je sve uplaćene iznose tužitelj vratio tuženiku u cijelosti, te

- da su iznosi koje je tuženik uplaćivao, a tužitelj vratio, bili manji od 1.975, 91 eura mjesečno.

26. S obzirom na navedeno, spor stranaka se svodi na materijalnopravna pitanja zastare tražbine i tužiteljeva prava na zatezne kamate.

27. Najprije je potrebno navesti kako je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev za isplatu po dvije pravne osnove: po osnovi neplaćenih zakupnina (do otkaza ugovora 17. siječnja 2017.) i po osnovi koristi ostvarene korištenjem tuđe stvari. Nakon što je pravomoćnom presudom zaključeno da je ugovor u zakupu od 3. listopada 2016. ništetan, tužitelj je ustrajao u zahtjevu ali je kao pravnu osnovu naveo korist ostvarenu korištenjem tuđe stvari te je uredio tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 167.952,35 eura s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Opisanoj tužiteljevoj dispoziciji tuženik se nije protivio.

28. Zbog toga je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 167.952,35 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime korištenja tužiteljevog poslovnog prostora "Loznica" u Brelima, u razdoblju od 1. listopada 2016. do 27. listopada 2023. bez valjane pravne osnove.

29. U skladu s odredbom članka 1120. ZOO-a, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Radi se o specifičnom obliku stjecanja bez valjane pravne osnove, kad je netko upotrijebio tuđu stvar bez pravne osnove i od te uporabe ima korist za sebe.

30. Budući da tužitelj svoj zahtjev temelji upravo na citiranoj zakonskoj odredbi (podnesak od 3. lipnja 2025.), prema shvaćanju ovog suda, tražbina koja je utužena nije zakupnina u smislu članka 5. ZZKPP-a, nego naknada mjesečne koristi koju je tuženik ostvario, a tužitelj ju zahtijeva u visini zakupnine koja se na tržištu mogla ostvariti za taj prostor. Radi se, dakle, o izvanugovornoj tražbini iz članka 1120. ZOO- a, čiju je visinu tužitelj izrazio u iznosu odgovarajuće zakupnine.

31. Stoga se na ovu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Najstarija utužena tražbina se odnosi na listopad 2016. godine, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. studenoga 2019., dakle prije isteka roka od pet godina. Zbog toga je stav ovog suda da je neosnovan tuženikov prigovor zastare na tražbine koje se odnose na listopad i studeni 2016. godine.

32. U odnosu na zatezne kamate, budući da se radi o tražbini iz članka 1120. ZOO-a, mjerodavna je odredba članka 1115. ZOO-a, kojom je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. U skladu s navedenim, za odluku o zateznim kamatama, najprije je potrebno ocijeniti je li tuženik za vrijeme korištenja poslovnog prostora "Loznica" u Brelima bio pošten ili nepošten.

34. Iz stanja spisa razvidno da je tuženik držao i koristio predmetni prostor na temelju ugovora o zakupu koji je ništetan, kako to proizlazi iz obrazloženja presude ovog suda P-116/2022-7 od 7 od 29. kolovoza 2022. Budući da je taj ugovor ništetan, on se smatra nevažećim od samog početka (ex tunc): kao da nikada nije ni bio sklopljen. Zbog toga je tuženik, koji je predmetni poslovni prostor koristio na temelju ništetnog ugovora, po ocjeni ovog suda, od početka (dakle, i prije primitka tužbe) nepošteni stjecatelj. U prilog ovom zaključku ide i sadržaj tužiteljevog dopisa od 18. studenoga 2016. (list 14 spisa) kojim je tuženiku ukazano da je došlo do očite pogreške kod određivanja mjesečne cijene zakupa pri sastavljanju pisanog otpravka ugovora. Tuženik nije porekao primitak ovog dopisa, ali iz spisa proizlazi da se nije usuglasio s njegovim sadržajem.

35. Zbog toga je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, u smislu članka 1115. ZOO- a, dužan platiti zatezne kamate za korist koju je ostvarivao mjesečno u utuženom razdoblju od listopada 2016. do listopada 2023. Slijedom navedenog, tužitelj je ovlašten postaviti zahtjev za isplatu zateznih kamata za svaki pojedini mjesec od 11- og u mjesecu.

36. Međutim, kako je već navedeno, između stranaka je nesporno da je tuženik plaćao određene iznose na ime "zakupnine" i da je uplaćene iznose tužitelj vratio tuženiku u cijelosti, s obrazloženjem da su uplaćeni iznosi manji od 1.975, 91 eura mjesečno, koliko je tužitelj smatrao da mu pripada.

37. Članak 169. stavak 2. ZOO-a propisuje da je vjerovnik novčane tražbine dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako ima poseban interes odbiti ga. Dakle, vjerovnik je u pravilu dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze. Iznimka postoji samo ako ima opravdan interes za odbijanje, te je na vjerovniku teret dokaza postojanja takvog interesa. Tužitelj u ovom postupku nije niti tvrdio da je imao poseban interes odbiti djelomično ispunjenje, nego je odbijao primitak iz razloga što uplaćeni iznosi nisu odgovarali iznosima koje je tužitelj smatrao da mu po ugovoru pripadaju , što samo po sebi, po stavu ovog suda, nije opravdan interes za odbijanje djelomičnog ispunjenja.

38. Nadalje, člankom 184. stavak 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

39. Prema shvaćanju ovog suda, time što je neopravdano odbio djelomično ispunjenje novčane obveze od tuženika, tužitelj je došao u vjerovničko zakašnjenje (mora creditoris). Njegovim je zakašnjenjem prestalo zakašnjenje dužnika (mora debitoris), pa kako je odredbom članka 185. stavka 2. ZOO-a propisano da od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate, tužitelj nema pravo na zatezne kamate za ona razdoblja u kojima je tuženik pokušao djelomično ispuniti obvezu . Prema tome, iako bi načelno tužitelj u smislu članka 1115. ZOO-a imao pravo na zatezne kamate za cijelo utuženo razdoblje, primjenom članka 185. stavka 2. ZOO -a gubi to pravo za ono razdoblje kada je bez opravdana interesa odbijao djelomično ispunjenje obveze.

40. Kako su stranke suglasne oko tvrdnji da je tuženik uplaćivao određene iznose od 10. studenoga 2016. do 7. prosinca 2020., zaključiti je da je tuženik pokušavao djelomično podmiriti mjesečne novčane obveze koje su se odnosile na korištenje poslovnog prostora od listopada 2016. do prosinca 2020. Budući da su stranke suglasne i da je tužitelj te iznose vratio tuženiku, tužitelj nema pravo zahtijevati zatezne kamate za te mjesece.

41. Slijedom navedenog, tužitelju za razdoblje od listopada 2016. do prosinca 2020. pripadaju mjesečni iznosi po osnovi korištenja njegovog poslovnog prostora Loznica u ukupnom iznosu od 100.771,41 eura (51 mjesec po 1.975,91 eura), ali u tom dijelu, primjenom članka 185. stavka 2. ZOO-a nema pravo na zatezne kamate na iste, budući da je bio u zakašnjenju. Zbog toga je u tom dijelu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu glavnice u iznosu od 100.771,41 eura ali baš za taj dio zahtjeva odbiti tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata.

42. U preostalom dijelu sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim. Između stranaka nema spora oko toga da nakon 7. prosinca 2020. tuženik nije ništa poduzimao s ciljem, makar djelomičnog, podmirenja svoje obveze, nije sporno da je koristio poslovni prostor "Loznica" u Brelima bez pravne osnove, a nije sporno ni da je imao mjesečnu korist od njegova korištenja upravo u utuženim iznosima. Zbog toga je u preostalom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti iznos glavnice od 67.180,94 eura sa zateznima kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose od 1.975,91 eura teku od 11-og u mjesecu do isplate.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), budući da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu spora: u odnosu na dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata kao sporedne tražbine.

44. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 167.952,35 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku- odvjetniku, u skladu s njegovim zahtjevom, sud je priznao troškove sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr 7.1. Tarife) i zastupanja na ročištu 26. listopada 2020. (Tbr 9.1. Tarife). Za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari i nisu se izvodili dokazi 18. siječnja 2021., 1. ožujka 2021. i 10. ožujka 2025. pripada mu po 250 bodova ( Tbr. 9. 2. Tarife). Pripada mu nagrada u visini 1264 boda za zastupanja na ročištima od 1. prosinca 2025. i 1. lipnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), dok mu za ročište od 4. svibnja 2026. pripada nagrada u visini od 632 boda (Tbr. 9.2. Tarife).

45. Nadalje, za sastavljanje obrazloženog podneska od 3. lipnja 2025. tužitelju pripada nagrada u visini 1264 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), a za sastavljanje podneska od 28. srpnja 2025. pripada mu nagrada u visini 25 bodova (Tbr. 8. 4. Tarife).

46. Tužitelju je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 6199 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 15.497,50 eura.

47. Tom je iznosu valjalo dodati i iznose zatraženih sudskih pristojbi jer isti predstavljaju materijalne izdatke stranke koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a) u iznosu od 533,94 eura, koliko je tužitelj platio.

48. Konačno, tužitelju je priznat trošak kojeg je uplatio na ime predujma za troškove vještačenja u iznosu od 297,00 eura. Kako je, naime, tijekom postupka između stranaka bilo sporno koje je iznose i kojom dinamikom tuženik uplaćivao na ime djelomičnog podmirenja obveze i je li ih tužitelj u cijelosti vraćao tuženiku, sud je rješenjem od 1. prosinca 2025. odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje je u toj fazi postupka bilo potrebno provesti. Kako su se, međutim, stranke nakon toga usuglasile oko odlučnih činjenica vezanih za te tuženikove uplate, provođenja vještačenja se ukazalo nepotrebnim (članak 221. ZPP-a). Ipak, imenovani vještak zatražio je troškove pripreme za izradu vještačenja, analizu spisa i dokumentacije i komunikaciju s tužiteljem, koje mu je troškove u iznosu od 297,00 eura sud priznao rješenjem od 1. srpnja 2026. Kako se radi o trošku koji je u vrijeme nastanka bio potreban za vođenje postupka pa ga sud takvim cijenio (članak 155. ZPP-a) i tužitelju priznao.

49. Prema tome, tužitelju pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 16.328,44 eura sa zakonskim zateznom kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

50. Za više tražene troškove, u iznosu od 13.300,50 eura tužiteljev je zahtjev odbijen jer je isti previsoko postavljen. Zbog toga je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama III. i IV. ove presude.

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, putem ovog suda.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbi na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- u spis