Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-45/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji Mariji Petrina Kubica, u pravnoj stvari tužitelja BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA, OIB: 12928625880, Bjelovar, Dr. Ante Starčevića 8, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ČŽ, vlasnika trgovačkog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik je dužan platiti tužitelju 34.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, od dana podnošenja tužbe do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od dana podnošenja tužbe po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od dana donošenja prvostupanjske presude po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Tužitelj BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA, OIB: 12928625880, Bjelovar, Dr. Ante Starčevića 8, je dužan tuženiku ČŽ, vlasniku trgovačkog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove postupka u iznosu od 11.250,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu 1.058,52 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika ovome sudu podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da su stranke 29. kolovoza 2024. godine sklopile Ugovor o javnoj nabavi izgradnje i opremanja dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje, za koji su sredstva djelomično osigurana projektom u sklopu Programa održivog razvoja lokalne zajednice Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, a dijelom sredstvima naručitelja (čl.11. st.2. Ugovora), što je tuženiku bilo poznato. Sukladno čl.14. Ugovora tužitelj je tuženika uveo u posao 9. rujna 2024. temeljem Zapisnika s uvođenja u posao. Već u tom Zapisniku utvrđeno je da se od tuženika traži terminski plan izvođenja radova s obzirom da je isti, sukladno čl.14. st.4. Ugovora o javnoj nabavi, bio dužan dostaviti najkasnije na dan uvođenja u posao. Sukladno čl.14. st.5. Ugovora rok za završetak radova iznosio je 90 radnih dana. Tuženik nije dostavio terminski plan niti do kraja mjeseca rujna, a kamoli započeo s radovima pa je sukladno čl.18. st.1. Ugovora o javnoj nabavi održana koordinacija dana 02. listopada 2024. te je sa stručnim nadzorom sačinjena bilješka u kojoj je predstavnica investitora dala tuženiku rok od 24 sata da se očituje po pitanju izvođenja radova i dostavljanja terminskog plana budući da je prijetio gubitak novčanih sredstava osiguranih putem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. U toj bilješci bilo je navedeno da tuženik ima problema s inženjerom gradilišta kojem je dao otkaz, a koji je navodno odgovoran za kašnjenje u dostavi tražene dokumentacije, te je tuženik već tada izjavio da neće moći ispoštovati dogovorene rokove izvođenja radova obzirom da im je za dostavu igrala iz Kine potrebno jedan i pol do dva mjeseca, pri čemu nije dostavio potrebne ateste sukladno čl.15 st.2. Ugovora. Iako je investitor izrijekom tražio da se tuženik očituje u roku od 24 sata o poštivanju rokova i radova, tuženik nije dostavio terminski plan pa mu je tužitelj izjavio raskid Ugovora dana 15.10.2024.

Nadalje tužitelj navodi da je 21. ožujka 2024. s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU sklopio Ugovor o financiranju. Predmet Ugovora bilo je financiranje projekta izgradnje dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje. Ministarstvo se obvezalo financirati projekt do iznosa od 43.000,00 eura (sa PDV-om). Temeljem čl.5. st.4. Ugovora korisnik odnosno Bjelovarsko-bilogorska županija je dostavu zadnjeg Zahtjeva za plaćanje nadoknade sredstava za izvršene aktivnosti na projektu trebala dostaviti najkasnije do 22. studenog 2024. godine.

U novom raspisanom postupku javne nabave tužitelj je odabrao drugog dobavljača. Tuženik se i tada (ponovo) javio na natječaj te na odluku o odabiru uložio i žalbu, koja je zbog neurednosti odbačena, pa je time dodatno onemogućio tužitelja u povlačenju sredstava EU.

Kako je zbog proteka rokova tužitelj izgubio sredstva EU, time je pretrpio štetu od 34.400,00 eura, koju mu je dužan platiti tuženik sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao činjenično i pravno neutemeljene. Ističe kako tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je upravo zbog ponašanja tuženika, odnosno ne dostavljanja tražene dokumentacije bio prisiljen raskinuti prethodni Ugovor o javnoj nabavi sklopljen s tuženikom te potom ponovno provesti postupak javne nabave, čime su nastali troškovi koje sad potražuje od tuženika. Navodi da nije odbio izvršiti ugovorne obveze, već terminski plan izvođenja radova nije dostavio zbog novonastale iznenadne situacije - otkaza inženjera gradilišta. Napominje da mu nije ostavljen dodatni rok za dostavu terminskog plana, već je ugovor o javnoj nabavi odmah raskinut, iako je tužitelja izvijestio da je angažirao novog inženjera.

Nadalje tuženik navodi da u ponovljenom postupku nije bio odabran kao najbolji ponuditelj iako je zadovoljavao sve uvjete tražene u ponovljenoj javnoj nabavi, zbog čega je i uložio žalbu. Prilikom ponovljene javne nabave imao je svu potrebnu dokumentaciju da bude odabran kao izvođač, no odabran je drugi subjekt koji nije dostavio svu traženu dokumentaciju – Izjavu o testiranju od tijela za ocjenu sukladnosti ili potvrdu koju izdaje takvo tijelo. Tužitelj se pozivao na razloge raskida ugovora iz prethodnog postupka iako za to nema zakonsko uporište.

U odnosu na troškove koji su nastali zbog provedbe javne nabave, tuženik ističe da su isti poslovni rizik koje snosi naručitelj te se ne može tražiti odgovornost tuženika u svezi sa provedbom i trajanjem postupka javne nabave. Smatra da ne postoji pravna osnova po kojoj bi se troškovi mogli prenijeti na ponuditelja. Sukladno pozitivnim pravnim propisima tužitelj bi mogao tražiti naknadu troškova pod uvjetom da je tuženik postupao s namjerom zlouporabe postupka, odnosno da je došlo do namjernog uzrokovanja štete ili da je došlo do grubog kršenja ugovora, koji se ne može opravdati postupkom izvođača. Takvu zlouporabu potrebno je dokazati, što ovdje nije slučaj.

Tuženik ukazuje na odredbu članka 423. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 120/16, 114/22, dalje: Zakon o javnoj nabavi) kojom je propisano da u slučaju izjavljene žalbe koja sprječava nastavak postupka javne nabave, nastanak ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, naručitelj može postaviti zahtjev za odobrenje nastavka postupka javne nabave, sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma za predmet ili dio predmeta nabave iz razloga: mogućeg nastanka štete koja je nerazmjerno veća od vrijednosti predmeta nabave, zaštite javnog interesa, žurnosti nabave te radi mogućeg ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili zbog drugih ozbiljnih opasnosti ili mogućih šteta. U zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka naručitelj mora dokazati ili učiniti vjerojatnim postojanje okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do donošenja odluke Državne komisije. Državna komisija će odluku o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka donijeti u roku od pet dana od dana zaprimanja zahtjeva i dokumentacije, uvažavajući sve okolnosti predmetnog postupka javne nabave. Tuženik smatra da tužitelj nije poduzeo sve kako bi spriječio nastanak štete, jer je zbog tada već bliskih rokova, trebao podnijeti zahtjev za nastavak javne nabave, što je propustio učiniti.

Tuženik smatra da u ovom slučaju ne postoje uvjeti za odgovornost za štetu tuženika, s obzirom na to da nisu ispunjene (sve) propisane pretpostavke: štetnik odnosno subjekt koji je odgovoran za štetu, štetna radnja koju mora počiniti štetnik, šteta na strani oštećenika, uzročnost (izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu) te odgovornost za štetu (protupravnost štetne radnje).

Prema tvrdnji tuženika tužitelj nije dokazao niti jedan zakonski preduvjet za odgovornost tuženika. Smatra da njegovo ponašanje nije bilo protupravno i da je postupio sukladno Zakonu o obveznim odnosima. U trenutku kada je shvatio da neće moći dostaviti terminski plan izvođenja radova, o tome je odmah obavijestio tužitelja. Nije odbio dostaviti traženu dokumentaciju već se radilo o privremenom organizacijskom problemu: tuženiku je ključni inženjer gradilišta, koji je bio nositelj potpisivanja terminskog plana, dao otkaz. Otkaz inženjera bio je iznenadan i neposredno pred predaju dokumentacije, te se isto nije moglo predvidjeti. Tuženik je odmah pokrenuo postupak imenovanja zamjene i izvijestio tužitelja da neće moći dostaviti terminski plan u traženom roku. Navedeno ponašanje tuženika nije bila svjesna opstrukcija ili zanemarivanje ugovornih obveza već interni problem tuženika, koji je mogao biti riješen u kratkom roku pa je raskid Ugovora od strane tužitelja bio ishitren.

Tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao da je pretrpio konkretnu štetu, već je samo paušalno naveo da je izgubio sredstva EU i pretrpio štetu. Smatra da je moglo doći do sprječavanja nastupanja ''štete'' pokretanjem ubrzanog natječaja sukladno navedenoj odredbi članka 423. Zakona o javnoj nabavi, što je tužitelj propustio napraviti. Stoga tuženik zaključuje kako tužitelj nije poduzeo korake da spriječi nastanak potencijalne štete. Raskidom ugovora i provođenjem novog postupka javne nabave tužitelj je dodatno odgodio projekt te je njegovo postupanje doprinijelo šteti. S obzirom da je tužitelj znao da se projekt mora realizirati do 22. studenog 2024., trebao je promptno reagirati i koristiti sve mehanizme (pa i nastaviti postupak ponovljene javne nabave neovisno o žalbi tuženika što mu je omogućeno odredbom članka 423. Zakona o javnoj nabavi) da ne dođe do povlačenja sredstava EU i nastanka štete.

3. U podnesku od 20. lipnja 2025. tužitelj osporava tuženikovu tvrdnju da on terminski plan izvođenja radova nije mogao dostaviti „zbog novonastale iznenadne situacije – otkaza inženjera gradilišta, a nije mu ostavljen dodatni rok za dostavu terminskog plana, već je odmah raskinut Ugovor o javnoj nabavi". Tužitelj ističe da u Zapisniku s uvođenja u posao od 09. rujna 2024. tuženik ne spominje nikakve probleme iako je na dva mjesta izravno upozoren da mora dostaviti terminski plan, obavijestiti nadzor o početku izvođenja radova i izvršiti iskolčenje, sve prije početka bilo kakvih radnih aktivnosti na gradilištu. Kako tuženik tijekom mjeseca rujna nije poduzeo bilo kakve aktivnosti, sazvana je koordinacija na gradilištu za 02. listopada 2024. godine, te je tuženiku ponovno dan rok od 24 sata da se očituje po pitanju izvođenja radova, obzirom da s radovima nije niti započeo, nije dostavio pravovaljane Izjave o sukladnosti Igrala za dječje igralište, niti je uopće izvršio iskolčenje gradilišta. Tek tada je tuženik kao izvođač izjavio da ima problem s inženjerom gradilišta kojem je dao otkaz (a ne koji je dao otkaz kako to tvrdi u odgovoru na tužbu). Tužitelj smatra da je, koji god od tih razloga eventualno bio točan, odgovornost očito na tuženiku. Posebno ističe kako je tuženik već tada izjavio da neće moći ispoštovati ugovorene rokove izvođenja radova „obzirom da mu je za dobavu Igrala iz Kine potrebno od 1 do 2 mjeseca“. Investitor (tužitelj) je tražio od izvođača da se u roku od 24 sata očituje o poštivanju rokova izvođenja radova, što tuženik naravno nije učinio. Tužitelj nadalje osporava tuženikovu tvrdnju da mu nije ostavljen nikakav naknadni rok jer je tuženiku i nakon koordinacije ostavljen rok od iduća dva tjedna da obavijesti investitora o terminu započinjanja i završetka radova, što se nije dogodilo niti u naredna dva tjedna, pa je tužitelj bio prisiljen raskinuti Ugovor. Već u tom trenutku tužitelj je praktično izgubio novac koji je bio osiguran iz Europskih fondova, a koji je predmet tužbenog zahtjeva. Da raskid Ugovora nije bio sporan pokazuje činjenica da se tuženik javio na ponovno raspisan natječaj za izvođenje istih radova. Tu je činjenicu tužitelj opisao u tužbi samo kako bi ukazao na nevjerojatne postupke tuženika koji se, nakon što nije bio u stanju izvesti radove po prvom natječaju – javio na drugi, a potom još uložio i žalbu kako bi opstruirao cijeli postupak iako mu je žalba na kraju odbačena jer nije platio pristojbu. Tužitelj je u novom postupku kao izvođača odabrao Begeom inženjering koji je radove normalno dovršio u ugovorenom roku od tri mjeseca (od 27. siječnja 2025. godine do 25. travnja 2025.), sačinjen je zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova te je po okončanoj situaciji tužitelj platio novom izvođaču iznos od 73.220,00 eura.

4. Tuženik u podnesku od 14. kolovoza 2025. navodi da je RŽ, inženjer koji je u predmetno vrijeme radio kod tuženika, nakon 3 dana izbjegavanja dolaska na posao, poslao tuženiku SMS poruku u kojoj je naveo da daje otkaz. Nakon što je upozoren da se otkaz ne može dati putem SMS poruke, dva dana kasnije putem e-maila dostavio je pisanu izjavu o otkazu ugovora o radu te ga je tuženik odjavio. Tuženik ističe da su svi atesti dostavljani nekoliko puta, no nadzorni inženjer je nakon dva do tri tjedna ne odgovaranja na iste, od tuženika tražio da na izjavama o sukladnosti napišu da su to certifikati/izjave, što nije u okviru zakona, jer certifikat je dokument koji izdaje ovlašteno tijelo, a izjava je tuženikov dokument (proizvođača opreme). Nadzorni inženjer je tražio i dokument u kojem se navodi da je tuženik zastupnik društva Kid play play, što je tuženik i poslao, no isti time nije bio zadovoljan, jer je tražio specijalne datume na izjavama, a ne prave i istinite datume od kada je tuženik uistinu postao zastupnik.

Nadalje tuženik ističe da nadzor nije odgovarao na njegove opetovane dopise u kojima je tražio da se krene s radovima. Tuženik je tražio geodetski ured koji bi izvršio iskolčenje, a projektant - ujedno i nadzor na projektu (ista osoba), imao je svog geodeta kojeg tuženik nije angažirao. Kako se tuženik odlučio za treću stranu, taj potez je u nadzoru izazvao bijes te je isti svojevoljno pozvan na koordinaciju, bez da je tuženik kao izvođač upoznat s time. Kada je tuženik odlučio angažirati geodetski ured iz Bjelovara, nadzor je za isti zatražio svu moguću dokumentaciju, kako bi se uvjerio da su kompetentni. Pribavljanje navedene dokumentacije trajalo je nekoliko dana. U međuvremenu, u tih 10-15 dana, kod tuženika je došlo do preustrojavanja, obzirom na to da je isti ostao bez inženjera te je bilo potrebno naći novog. Kada je tuženik napokon mogao pozvati geodeta na mjesto izvođenja radova, o dolasku na gradilište obaviješteni su ravnatelj škole, općinski načelnik i nadzor. Tuženik je došao na gradilište s mehanizacijom i geodetom no nadzor je bio preko puta u kafiću i potajno ih slikao te poslao e -mail u kojem je naveo da rade, a nemaju dopuštenje. Sam dolazak geodeta (koji je sastavni dio troškovnika) znači da radovi započinju. 10. listopada 2024. godine nadzor je obaviješten o tome da je inženjer MŽ prijavljen kod tuženika. Nadzor je zatražio taj dokument s ciljem odugovlačenja. Tuženik ističe da je tužitelj raskinuo ugovor s njim te mu vratio garanciju za dobro izvršenje radova i sada nema pravo potraživati naknadu štete, s obzirom na to da je ovdje jedino oštećen tuženik. Smatra da je nadzor, ujedno i projektant, imao namjeru pogodovati sebi, svom uredu, geodetu i društvu čije je sprave projektirao i stavio u projekt, jer je od tuženika tražio preklapanje sprava u dwg-u bez odstupanja (dok su po zakonu dozvoljena odstupanja +/- 10%) i konstantno tuženiku branio dolazak na gradilište i izvođenje radova, pritom navodeći da nema svu potrebnu dokumentaciju. Terminski plan je dostavljen na e-mail uz ispriku da isti zbog poznate situacije nije bilo moguće dostaviti na vrijeme, no to nije uvaženo. Također, nisu uvaženi navodi tuženika o nedostacima projektanta, jer je isti bio i nadzor pa je štitio sebe.

5. Tužitelj je podneskom od 19. prosinca 2025. naveo da je tuženik priloženim rješenjem, kojeg je donio na temelju čl.55. st.1. Zakona o gradnji, za voditelja radova na izgradnji i opremanju dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje imenovao MŽ, a ne osobu koju naziva Č (pri čemu ne zna prezime). Napomenuo je kako je za prisutnost prvoj koordinaciji 09. rujna 2025. tuženik umjesto nadzornog inženjera uputio svoju suprugu i sina. Napominje da je tuženik u svom iskazu tvrdio kako je igrala naručio u rujnu, a u dopisu koji je uputio nadzornom inženjeru 04. listopada 2024. naveo je kako će dostava igrala, „ako ih naručimo kroz par dana, biti u periodu od cca 50–60 dana, što naravno ne ovisi o nama, nego o tijeku proizvodnje i brodaru". Tužitelj smatra da je već tada bilo očito da tuženik ne može ispoštovati rok, niti dostaviti očitovanje – potvrdu nadležnog inspektorata, na što se obvezao na koordinaciji 02. listopada 2025. godine. Tužitelj ukazuje kako je u Ugovoru o javnoj nabavi, izgradnji i opremanju dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje od 17. siječnja 2025. godine u čl.2. st.4. navedeno da odluku o adekvatnosti materijala i opreme donosi stručni nadzor, a vrijeme izvođenja radova potrebno je prilagoditi procesu rada Osnovne škole i po potrebi raditi subotom i nedjeljom. U čl.14. Ugovora navedeno je da je terminski plan potrebno uskladiti s procesom rada Osnovne škole Štefanje, da će nadzorni inženjer i predstavnik naručitelja pregledati dostavljeni terminski plan u roku od tri radna dana od dana dostave, a terminski plan je važeći kada ga ovjeri nadzorni inženjer i predstavnik naručitelja. Tuženik do dana raskida Ugovora 15. listopada 2024. nije dostavio terminski plan iako mu je to bila dužnost već prilikom uvođenja u posao. Na to je bio izrijekom upozoren, prvo zapisnikom s koordinacije od 09. rujna 2025. godine, a potom i sačinjenom bilješkom od 02. listopada 2025. godine, nakon druge održane koordinacije. Stoga je očito da se radilo o razlozima iz čl.15. Ugovora. Izvođač uopće nije dostavio terminski plan niti nakon što je dva puta o tome bio opomenut od naručitelja i stručnog nadzora (potpisao je zapisnike o tome), više od mjesec dana nije ispunjavao ugovorne obveze unatoč pisanoj opomeni naručitelja i nije dostavio dokaze o kvaliteti materijala.

6. Podneskom od 19. siječnja 2026. tuženik navodi kako ne osporava da terminski plan nije dostavljen na dan uvođenja u posao, no osporava pravne posljedice koje tužitelj tom propustu pripisuje. Smatra da iz provedenog dokaznog postupka, osobito iz iskaza tuženika, e-mail korespondencije i iskaza svjedoka GŽ proizlazi da tuženik nije odbio dostaviti terminski plan, već je do kašnjenja došlo uslijed iznenadnog prestanka radnog odnosa inženjera gradilišta, o čemu je tužitelj bio pravodobno obaviješten. Ističe da je svjedok GŽ izrijekom naveo da „tuženik nije dobio nikakav dodatni rok za dostavu terminskog plana“ što potvrđuje navod tuženika da mu nije ostavljen primjeren naknadni rok, iako se radilo o otklonjivom nedostatku. Dodatno ističe da Ugovorom nije predviđena automatska sankcija raskida zbog ne dostave terminskog plana, niti je tužitelj proveo institut poziva na uredno ispunjenje uz primjeren rok (čl.361. ZOO).

Tuženik osporava tvrdnju da „nije započeo s radovima“ jer iz iskaza tuženika i dokumentacije proizlazi da je angažiran geodetski ured, izvršeno iskolčenje (8.10.2024.) i mehanizacija dovezena na gradilište. Ističe da je svjedok GŽ potvrdio da za geodetske radove nije bilo zapreke, ali je on uskratio suglasnost za daljnje radove zbog dokumentacije. Iz toga je razvidno da tuženiku objektivno nije bilo omogućeno izvođenje radova, iako je pokazao spremnost za isto, pa nema njegove isključive odgovornosti za kašnjenje. Tuženik u cijelosti osporava da nije dostavio potrebnu dokumentaciju za igrala i ukazuje na iskaz svjedoka GŽ, iz kojeg proizlazi da je spor bio pravne i tehničke prirode, vezano za razliku između atesta ovlaštenog tijela i izjave proizvođača, a tuženiku je čak dana mogućnost da pribavi potvrdu inspektorata. Navedeno potvrđuje da se nije radilo o zabrani radova, već o otvorenom pitanju dokumentacije pa nije postojao jasan i nedvosmislen razlog za hitan raskid ugovora. Tuženik osporava postojanje uzročne veze između njegovog postupanja i navodne štete tužitelja. Naime, raskid ugovora izvršen je prije isteka ugovorenog roka od 90 radnih dana, tužitelj nije iskoristio mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju prema čl.423. Zakona o javnoj nabavi i samostalno je odlučio ponoviti postupak javne nabave. Šteta u vidu gubitka EU sredstava nije neposredna i nije nužna posljedica ponašanja tuženika, već je rezultat niza odluka tužitelja i proteka rokova, na koje tuženik nije mogao utjecati. Tuženik osporava visinu zahtjeva navodeći da tužitelj nije dokazao da bi sredstva EU bila sigurno isplaćena da do raskida nije došlo, nije dokazao da bi projekt bio realiziran u rokovima koje je odredilo Ministarstvo i nije dokazao da šteta iznosi upravo 34.400,00 eura, a ne eventualno manji ili nikakav iznos. Tuženik ističe doprinos tužitelja i nadzora nastanku navodne štete, koji se očituje u ne ostavljanju primjerenog roka, restriktivnom tumačenju dokumentacije, uskraćivanju suglasnosti za početak radova, neiskorištavanju zakonskih mehanizama za nastavak postupka javne nabave. Temeljem čl.1114. ZOO-a, takav doprinos isključuje ili barem bitno umanjuje eventualnu odgovornost tuženika.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a ako utvrdi postojanje odgovornosti, bitno umanji visinu eventualne naknade štete i naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužitelj je predložio usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potraživao je naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Ugovor o javnoj nabavi izgradnja i opremanje dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje od 29. kolovoza 2024. (list 7-18), Zapisnik s uvođenja u posao od 9. rujna 2024. (list 19 -21), Bilješku br.1. nadzornog inženjera od 2. listopada 2024. (list 22 -24), Ugovor o financiranju broj 09-F-DI-0390/24-07 od 21. ožujka 2024. (list 25-30), e-mail korespondenciju (list 31-33, 107-113), obavijest o raskidu ugovora od 15. listopada 2024. (list 34-36), žalbu broj 01/2024 na postupak javne nabave (list 37 -39), odgovor na žalbu KLASA: 406-01/24-01/80, URBROJ: 2103-15-24-9 od 24. prosinca 2024. (list 40-41), rješenje Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave KLASA: UP/II-034-02/24-01/701, URBROJ: 354-02/12-24-4 d 31. prosinca 2024. (list 42-44), Ugovor o javnoj nabavi izgradnja i opremanje dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje od 17. siječnja 2025. godine (list 45-60), Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova od 20. svibnja 2025. (list 97 -98), okončanu situaciju od 27. travnja 2025. (list 99-100), potvrdu – nalog za plaćanje od 5. lipnja 2025. (list 101), rješenje br. ŠT/2024/08 od 29. kolovoza 2024. (list 124), očitovanje tuženika od 4. listopada 2024. (list 125-126) te je saslušao tuženika ČŽ (list 117-119) i svjedoke GŽ (list 119-121), ČŽN (list 137-140), UŽ (list 140), FŽ (list 142-143), RŽN (list 143-146), EŽ (list 147-148) i KŽ (list 150-151).

9. Provedene je dokaze sud ocijenio u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Nije između stranaka sporno da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao isporučitelj, sklopili Ugovor o javnoj nabavi izgradnja i opremanje dječjeg igrališta Osnovne škole Štefanje od 29. kolovoza 2024. (list 7-18), dalje u tekstu: Ugovor. Ugovor je sklopljen nakon provedenog postupka javne nabave male vrijednosti, što je utvrđeno u članku 1.

Člankom 2. Ugovora tuženik je preuzeo obvezu izvesti radove te isporučiti/montirati robu sukladno ponudi i troškovniku broj: 51/2024 od 26. lipnja 2024., dostavljenoj na postupak javne nabave. Prema čl.2. Ugovora ponuda i troškovnik isporučitelja broj: 51/2024 od 26. lipnja 2024. sastavni su dio Ugovora. Imajući uvidu odredbe sklopljenog Ugovora i prirodu pravnog posla sud utvrđuje da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu.

Ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao (fizički ili umni rad, izrada ili popravak stvari), a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Reguliran je odredbama čl.590. -619. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. 155/23 i 69/26, dalje: ZOO). Bitni sastojci ugovora o djelu su rad ili djelo odnosno obveza izvršenja djela i cijena kao naknada za izvršeno djelo, dok rok za izvršenje djela po ZOO-u nije bitan sastojak ugovora.

Člankom 14. Ugovora propisana je dužnost isporučitelja dostaviti terminski plan izvođenja radova i isporuke opreme nakon što naručitelj odredi točan datum uvođenja u posao, a najkasnije na dan uvođenja u posao. Terminskim planom određuje se dinamika po etapama izvođenja radova te isporuke i ugradnje/montiranja opreme/robe. Istim člankom isporučitelj (tuženik) se obvezao izvesti ugovorene radove i izvršiti isporuku i montažu kompletne opreme do pune funkcionalnosti u roku od 90 radnih dana od dana uvođenja u posao, time da je kao radni dan utvrđen svaki dan osim nedjelje i blagdana te praznika koji su utvrđeni kao neradni dan u RH. Člankom 16. Ugovora predviđeno je pravo isporučitelja zahtijevati produljenje roka za isporuku opreme u slučajevima u kojima je zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obveza naručitelja bio spriječen u isporuci. Definirano je što se smatra promijenjenim okolnostima.

Ugovorna kazna za zakašnjenje u izvođenju radova i isporuci predmeta nabave predviđena je čl.17. Ugovora, a davanje jamstva za uredno ispunjenje Ugovora člankom 23. Ugovora.

12. Iz uvida u Zapisnik s uvođenja u posao od 9. rujna 2024. (list 19 -21), iskaza tuženika (list 117-119) i iskaza svjedoka ČŽN (list 137-140) i svjedoka GŽ (list 119-121), proizlazi da je 9. rujna 2024. održan radni sastanak na lokaciji izvođenja planiranih radova s namjerom uvođenja izvođača u posao. U Zapisniku je utvrđeno je da je izvođač dostavio imenovanje voditelja (MŽ) i kopiju potpisanog ugovora o izvođenju radova. Nadalje je utvrđeno da je stručni nadzor sa navedenim danom (9. rujna 2024.) isporučitelja uveo u posao te se od isporučitelja traži terminski plan izvođenja radova. Posebno stoji napomena "ne ugrađivati materijale koji su predviđeni Ugovornim troškovnikom, a da prethodno za iste nisu dostavljene NOMINACIJE i atesti o sukladnosti istih i pripadna dokumentacija". Na kraju Zapisnika navedeno je da se od izvođača traži: "terminski plan izvođenja radova te plan organizacije gradilišta " i "obavijestiti nadzor o početku izvođenja radova i izvršiti iskolčenje", uz napomenu " Navedeno je potrebno dostaviti od strane izvođača prije početka bilo kakvih radnih aktivnosti na gradilištu. "

13. U Bilješci br.1. od 2. listopada 2024. (list 22-23), koju je sastavio nadzorni inženjer GŽ, utvrđeno je:

-da je izvođač uveden u posao 09. rujna 2024.

-da je izvođač dostavio imenovanje voditelja radova

-da je izvođač dostavio preklop u dwg-u Igrala na situaciji Glavnog projekta sa zakašnjenjem 14 dana od roka dogovora, isti mu je odobren prije tjedan dana

-da do toga dana nije dostavljen terminski plan i da predstavnica investitora daje izvođaču rok od 24 sata da se očituje po pitanju rokova izvođenja

-da izvođač nije započeo s radovima,

-da izvođač nije dostavio pravovaljane Izjave o sukladnosti Igrala za dječje igralište

-da izvođač nije izvršio iskolčenje radilišta

-da je koordinacija gradilišta sazvana zbog nedostavljanja pravovaljanih Izjava o sukladnosti za igrala što samim time utječe na rokove izvođenja radova

-da izvođač tvrdi da su njihove izjave pravovaljane te da u korist toga može dostaviti mišljenje nadležnog inspektorata

-da je predstavnica investitora suglasna da se prihvate dostavljene izjave o sukladnosti Igrala ukoliko nadležni inspektorat izda potvrdu o ispravnosti dostavljenih izjava

-da iz izjave izvođača nije razvidno da li su oni proizvođači Igrala u Kini, vlasnici tvornice ili samo kupci od kineskog proizvođača čiju su potvrdu o sukladnosti dostavili

-da izvođač radova izjavljuje da ima problema sa inženjerom gradilišta kojem je dao otkaz, a koji je odgovoran za kašnjenje u dostavi tražene dokumentacije

-da investitor treba zaprimiti situiranje izvedenih radova do 22.studenog 2024., prema višoj instanci

-da izvođač izjavljuje da neće moći ispoštovati ugovorene rokove izvođenja radova obzirom da mu je za dobavu Igrala iz Kine potrebno 1,5 do 2 mjeseca

-da za izvođenje geodetskih, zemljanih i betonskih radova nema zapreke i traži se od izvođača da se sa izvođenjem radova odmah započne

-da investitor od izvođača traži da se očituje u roku od 24 sata o poštivanju rokova izvođenja radova i raskidu ugovora na štetu izvođača.

14. Iz uvida u očitovanje tuženika od 4. listopada 2024. (list 125) proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da će sa radovima započeti nakon geodetskog iskolčenja i da je toga dana (04.10.2024.) geodetu poslan upit za ponudu i upit oko termina izvođenja radova. Nadalje je tuženik naveo da mu je proizvođač dostavio izjave koje su tražene i da se te izjave dostavljaju u privitku. U odnosu na rok izvođenja radova tuženik je naveo da će radove nastojati izvesti u roku, osim dobave sprava, koje naručuje tek nakon što ih tužitelj ovjeri, a dostava će, ukoliko budu naručene kroz nekoliko dana, biti u razdoblju od 50-60 dana, što ovisi o tijeku proizvodnje i brodaru.

15. Iz iskaza svjedoka GŽ, MŽN i FŽ te uvida u e-mail korespondenciju (list 107-113) proizlazi da je tuženik 8. listopada 2024. došao sa mehanizacijom u dvorište Osnovne škole u Štefanju ali mu je nadzorni inženjer zabranio izvođenje radova.

16. Nadzorni inženjer GŽ je u e-mail poruci od 8. listopada 2024. (list 110) koju je uputio tuženiku i voditelju radova MŽ, naveo kako od tuženika zahtjeva da prije iskolčenja od geodeta dostavi ovjerenu izjavu da se temelji (lomne točke) igrala poklapaju s projektiranim te da do daljnjega zabranjuje izvođenja radova dok geodet ne dostavi traženo, uz napomenu da su toga dana ujutro djelatnici tuženika došli u dvorište nenajavljeno s mehanizacijom te da nisu obavijestili nadzor i investitora o početku izvođenja radova.

17. Sud utvrđuje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je nakon 8. listopada 2024. tuženik poduzimao aktivnosti na realizaciji Ugovora.

18. Dopisom od 15. listopada 2024. (list 33-35) tužitelj je tuženiku izjavio raskid ugovora, pozivajući se na odredbe čl. 360., 362., 598. i 599. ZOO-a. Tijekom postupka nije dostavljen dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se tuženik o raskidu ugovora očitovao odnosno da mu se protivio te je Ugovor nesporno raskinut.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je tužitelj Ugovor raskinuo osnovano.

20. Sukladno odredbi čl.360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

21. Odredbom čl.597. st.1. ZOO-a propisana je obveza izvođača izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, dok je odredbom čl.598. ZOO -a propisano da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo te da će djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama (stavak 1.), a ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (stavak 2.).

22. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza sud utvrđuje da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu kako je ugovoreno. Tužitelju nije dostavio terminski plan izvođenja radova i isporuke opreme. Navedena obveza bila je utvrđena u čl.14. Ugovora te je izvođač (tuženik) bio dužan dostaviti terminski plan nakon što naručitelj odredi točan datum uvođenja u posao, a najkasnije na dan uvođenja u posao. Unatoč izričitom traženju tužitelja (Zapisnik od 9. rujna 2024. i Bilješka od 2. listopada 2024.) tuženik navedeno nije dostavio. Pri tom, po ocjeni suda, tuženika ne ispričava činjenica da je osoba koja je trebala napraviti terminski plan dala (ili joj je dan) otkaz. To stoga jer se ne radi o objektivnoj okolnosti za koju tuženik ne odgovara. Osim toga, tužitelj je očito bio nezadovoljan i postupanjem tuženika vezano za dostavu potrebnih nominacija, atesta i izjava o sukladnosti igrala, na što je nadzorni inženjer jasno upozoravao tuženika kao izvođača.

Nadzorni inženjer je stručna osoba koja prati gradnju i osigurava usklađenost radova s projektom i zakonskim propisima.

Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da zahtjevi nadzornog inženjera vezano za potrebne nominacije, ateste i izjave o sukladnosti igrala nisu bili neosnovani. O neosnovanosti zahtjeva nadzornog inženjera iskazivao je tuženik i svjedoci - zaposlenici tuženika, no tuženik nije dostavio relevantne pisane dokaze za svoje tvrdnje.

Nadalje, tuženik je, sukladno Bilješci od 2. listopada 2024., trebao dostaviti potvrdu nadležnog inspektorata o ispravnosti dostavljene izjave o sukladnosti Igrala, što, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka MŽN, nije učinio. Istovremeno je izjavio da neće moći ispoštovati ugovorene rokove izvođenja radova i nije stavio zahtjev za produljenje roka za isporuku, što je čl.16. bilo predviđeno.

Imajući u vidu navedeno, sud ocjenjuje da je tužitelj osnovano, temeljem odredbe citiranog čl.598. ZOO-a, izjavio tuženiku da ugovor raskida.

23. Na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

24. Sukladno odredbi čl.342. st.1. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (st.2.).

25. Obujam naknade štete propisan je čl.346. ZOO-a. Prema st.1. vjerovnik ima pravo na naknadu štete i izmakle koristi te pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Stavak 4. propisuje da je strana koja se poziva na povredu ugovora dužna poduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade. Kad je vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili njezinoj visini ili otežanju dužnikova položaja, naknada se smanjuje razmjerno (čl.347. ZOO-a).

26. Sukladno čl. 349. ZOO-a ako odredbama odsjeka 5. toga Zakona nije drukčije propisano, na naknadu ugovorne štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o naknadi izvanugovorne štete.

27. S obzirom da je tužitelj osnovano izjavio tuženiku raskid Ugovora, od tuženika ima pravo potraživati naknadu štete koju je pretrpio zbog raskida. U Ugovoru nema odredbi o naknadi štete u slučaju raskida ugovora. Postoje odredbe o ugovornoj kazni za zakašnjenje u izvođenju radova i isporuci predmeta nabave (čl. 17.) te jamstvu za uredno ispunjenje ugovora (čl.23.). Navedene odredbe nisu od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati od tuženika naknadu štete. Na to pravo nije od utjecaja niti (nesporna) činjenica da je tužitelj nakon raskida ugovora tuženiku vratio jamstvo iz čl.23. ugovora. Tužitelj se vraćanjem jamstava nije odrekao prava na naknadu štete niti mu je to pravo vraćanjem jamstva prestalo.

28. U ovom se slučaju radi o objektivnoj odgovornosti kod koje štetnik (tuženik) odgovara za štetu koju je u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

Tužitelj zahtjeva plaćanje iznosa od 34.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

Na temelju navoda tužbe i uvida u Ugovor o financiranju od 21. ožujka 2024. proizlazi da se radi o najvišem ukupnom iznosu sredstava (bez PDV-a) za koji se Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije obvezalo financirati projekt izgradnje dječjeg igrališta OŠ Štefanje.

29. Tužitelj je naveo da je po provedenom novom natječaju sklopio ugovor s novim izvođačem, ali je zbog proteka rokova izgubio sredstva Europske unije i time pretrpio štetu.

Tužitelj nije obrazložio radi li se o zahtjevu za naknadu obične štete ili naknadu izmakle koristi.

Obična šteta je umanjenje postojeće imovine oštećenika a izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koje ga čini građanskopravno odgovornim.

Po ocjeni suda zbog gubitka sredstava koja bi se isplatila iz fondova Europske unije nije došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, niti se može smatrati da se radi o izmakloj koristi tužitelja. To stoga jer se sredstva iz fondova Europske unije dodjeljuju namjenski i bespovratno, za određene projekte. Tužitelj nije tvrdio niti to iz provedenih dokaza proizlazi, da je imao namjeru ostvariti zaradu ili višak vrijednosti iz isplaćenih sredstava. Sredstvima koja bi mu Ministarstvo doznačilo na račun, da je do realizacije Ugovora došlo, financiralo bi se uređenje dječjeg igrališta. Nesporno je da je tužitelj, nakon raskida Ugovora s tuženikom proveo novi postupak javne nabave i sa izabranim izvođačem (Begeom inženjering d.o.o.) 17. siječnja 2025. sklopio Ugovor (list 45-60).

30. Iz očitovanja tužitelja od 24. prosinca 2024. (list 40-41) proizlazi da je tužitelj novi (drugi) postupak javne nabave pokrenuo 15. studenog 2024. Po ocjeni suda tužitelj je tada, imajući u vidu sve okolnosti, morao znati da drugi izvođač neće moći izvesti radove u roku koji je odredilo Ministarstvo Ugovorom o financiranju od 21. ožujka 2024.

Provođenje toga, novog postupka, sklapanje Ugovora s drugim izvođačem te financiranje cjelokupnog iznosa za radove vlastitim sredstvima, bila je poslovna odluka tužitelja.

31. U odnosu na visinu zahtjeva sud je uvidom u priloženi Ugovor o financiranju broj 09-F-DI-0390/24-07 (list 25-31) od 21. ožujka 2024., utvrdio da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije (Ugovaratelj) sa tužiteljem (korisnik) sklopilo Ugovor o financiranju kojim je ugovoreno financiranje projekta IZGRADNJA DJEČJEG IGRALIŠTA OSNOVNE ŠKOLE ŠTEFANJE pod referentnim brojem PORLZ180.

Člankom 2. st.1. ugovaratelj se obvezao financirati navedeni projekt do najvišeg ukupnog iznosa od 42.000,00 eura (sa uključenim PDV-om). Stavkom 2. utvrđeno je da će se vrijednost projekta utvrditi u Revidiranom proračunu projekta, nakon što korisnik provede postupak javne nabave.

U članku 3. st.3. navedeno je da nakon provedenog postupka nabave, a najkasnije uz prvi Zahtjev za plaćanje/naknadu sredstava, Korisnik dostavlja Ugovaratelju revidirani proračun projekta kojim će se utvrditi omjer financiranja između Ugovaratelja i korisnika u realizaciji projekta, pri čemu postotak financiranja ugovaratelja ne može biti veći od traženog postotka u toč.3. Prijavnog obrasca odnosno postotka iskazanog u proračunu projekta.

Iz predloženih i provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj Ministarstvu dostavio revidirani proračun projekta kojim je utvrđen omjer financiranja ugovaratelja odnosno Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Kako u spisu nema podataka o tome koji točno iznos bi Ministarstvo isplatilo tužitelju radi financiranja predmetnog projekta, visina štete, kada bi ona i postojala, nije dokazana.

32. U odnosu na prigovor i tvrdnju tuženika kako tužitelj nije poduzeo potrebne korake da spriječi nastanak potencijalne štete ističe se sljedeće:

Tužitelj je Ugovor sklopio nakon proteka više od 5 mjeseci od kada je s Ministarstvom zaključio Ugovor o financiranju od 21. ožujka 2024. iako je znao da će zahtjev za isplatu sredstava Ministarstvu morati podnijeti do 22. studenog 2024. Po ocjeni suda tužitelj, kao javno tijelo koje ima iskustva u provođenju postupka javne nabave i mogućim problemima u realizaciji samih ugovora, trebao je postupak javne nabave i sklapanje ugovora s izvođačem provesti žurnije, u roku kraćem od 5 mjeseci, kako bi se mogla pratiti realizacija Ugovora i po potrebi na vrijeme angažirati drugog izvođača te zahtjev za isplatu sredstava podnijeti Ministarstvu u roku koji je bio određen.

Nadalje, iz provedenih dokaza nije razvidno što je tužitelj u prvom postupku javne nabave, na kojem je izabran tuženik, naveo u ponudi, je li tražio dostavljanje dokaza o iskustvu izvođača, je li uvjetovao ugradnju određenih sprava i sl. Za napomenuti je da u spis nije dostavljena ponuda i troškovnik isporučitelja broj: 51/2024 od 26. lipnja 2024., za koje je u čl.2. Ugovora navedeno da su njegov sastavni dio. Stoga, po ocjeni suda, tužitelj nije dokazao da je u pozivu odnosno postupku javne nabave utvrdio sve potrebno kako bi se izabrao izvođač koji će radove izvesti kvalitetno i u roku.

Osim navedenog, u čl.8. Ugovora o financiranju od 21. ožujka 2021. predviđeno je da ukoliko jedna ugovorna strana zbog bilo kojeg razloga, uključujući i višu silu, ne može izvršavati ugovorne obveze na način i u rokovima utvrđenim odredbama Ugovora, o tome se mora očitovati drugoj ugovornoj strani pri čemu je dužna osigurati sve pojedinosti o prirodi razloga zbog kojeg ne može izvršavati ugovorne obveze. U navedenom slučaju nastojat će se postići sporazum o daljnjim rokovima i obvezama te eventualno nastaloj šteti.

Iz uvida u e-mail poruku od 14. listopada 2024. koju je RŽN poslala Ministarstvu, proizlazi da je tužitelj izvijestio Ministarstvo o raskidu Ugovora sa tuženikom. U poruci je navedeno kako tužitelju slijedi novi postupak javne nabave i kako smatra da će morati tražiti odobrenje Ministarstva za produljenje roka za podnošenje zahtjeva za plaćanje. Tužitelj nije dostavio dokaze da je tražio odobrenje Ministarstva za produljenje navedenog roka, niti da je sa Ministarstvom nastojao postići sporazum o daljnjim rokovima i obvezama te eventualno nastaloj šteti, a što je čl.8. Ugovora o financiranju bilo predviđeno kao mogućnost. Osim navedenog tužitelj nije obrazložio iz kojih razloga nije projekt izgradnje i opremanja navedenog dječjeg igrališta OŠ Štefanje pokušao realizirati u 2025., također sufinanciranjem iz fondova Europske unije već je išao u raspisivanje novog natječaja iako je morao znati da će isteći rok za financiranje određen Ugovorom o financiranju od 21. ožujka 2024.

Iz navedenog sud utvrđuje da je tužitelj svojim ponašanjem znatno pridonio tome što sredstva iz fondova Europske unije nisu isplaćena.

33. Budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj zbog raskida Ugovora s tuženikom pretrpio štetu u iznosu od 34.4000,00 eura, ne postoji odgovornost tuženika platiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate i tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (toč. I izreke).

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

35. Tužitelj je izgubio ovaj spor te je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove. Ti su troškovi određeni prema vrijednosti predmeta spora od 34.400,00 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), u iznosu od 11.250,00 eura, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (1.000,00 eura - Tbr.7. toč.1. Tarife), sastav podnesaka od 13. kolovoza 2025. i 19. siječnja 2026. (1.000,00 eura x 2 – Tbr.8. toč.1. Tarife), zastupanje na ročištima 25. rujna 2025., 13. studenog 2025., 4. veljače 2026., 11. ožujka 2026., 17. travnja 2026. i 15. svibnja 2026. (1.000,00 eura x 6 - Tbr.9. toč.1. Tarife) i porez na dodanu vrijednost (2.250,00 eura - Tbr.46. Tarife).

Na dosuđene troškove postupka tužitelj je dužan tuženiku, temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP-a i čl.28. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) platiti i zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude pa do isplate.

36. Dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova u iznosu od 1.058,52 eura nije osnovan.

Tuženik neosnovano uz nagradu za zastupanje na ročištima po Tbr.9.1. potražuje i dodatnu nagradu po Tbr.38. (nagradu po utrošenom satu), u ukupnom iznosu (za sva ročišta) od 375,00 eura. U parničnom postupku nagrada za zastupanje obračunava se prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tbr.9. Odvjetničke tarife i primjena Tbr.38. nije moguća.

Neosnovan je i zahtjev tuženika za naknadom troškova putovanja punomoćnika – prijevoza osobnim automobilom, radi dolaska na ročišta u Bjelovar, u iznosu od 683,52 eura. Po ocjeni suda ne radi se o trošku koji je, sukladno odredbi čl.155. ZPP-a, bio nužan za vođenje parnice jer u sjedištu ovoga suda ima odvjetnika koji su mogli zastupati tuženika i navedeni trošak ne bi nastao.

37. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Petrina Kubica

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.