REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: R1-23/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u izvanparničnom postupku predlagateljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Bošnjak, odvjetnik, protiv protustranke ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razvrgnuća suvlasničke zajednice, 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina predlagatelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i protustranke ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na:

-dvosobnom stanu na prvom katu, površine 52,84 m2, a koji stan se nalazi u Zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora Sesvete, kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama,

-garaži br. 7, površine 15,00 m2 u nizu II, a koja garaža se nalazi u zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora Sesvete, kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama,

ISPLATOM – na način da predlagateljici navedene nekretnine pripadnu u cijelosti, a da predlagateljica protustranci isplati vrijednost njenih suvlasničkih dijelova u iznosu od 22.600,00 EUR (19.300,00 + 3.300,00) u roku od 90 dana od pravomoćnosti rješenja.

II. Na prijedlog predlagateljice, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete Općinskog suda u Sesvetama će izvršiti provedbu ovog rješenja u zemljišnim knjigama, nakon što isto postane pravomoćno i ovršno.

III. Određuje se založno pravo na nekretninama iz točke I ovog rješenja u korist protustranke ČĆ do isplate iznosa iz točke I. ovog rješenja.

IV. Nalaže se protustranci da predlagateljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.078,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagateljica u prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice i tijekom postupka navodi da su predlagateljica i protustranka suvlasnice nekretnina, i to: dvosobnog stana na prvom katu, površine 52,84 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora [adresa], kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama i garaže br. 7, površine 15,00 m2 u nizu II, a koja garaža se nalazi u zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora Sesvete, kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama. Predlagateljica ističe da je suvlasnik navedenih nekretnina u 5/6 idealnog suvlasničkog dijela, odnosno 83,33%, dok je protustranka suvlasnik u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela. Navodi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jedinstvene građevinske cjeline i ne mogu se fizički (geometrijski) podijeliti u pripadajućim suvlasničkim omjerima. Predlagateljica je u više navrata pokušala sa protustrankom postići dogovor o sporazumnoj diobi suvlasničke zajednice, ali protustranka odbija bilo kakvu mogućnost dogovora. Navodi da stranke nisu u sporu o predmetu diobe, pravu suvlasništva i veličini suvlasničkih omjera stranaka u pogledu predmetne nekretnine. Poziva se na odredbe čl. 47. st. 1., 48. st. 2., 51. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da iako suvlasnički udio predlagateljice u konkretnom slučaju ne iznosi 90%, nego „samo“ 83,33%, predlagateljica je u naravi isključivi korisnik predmetnih nekretnina, te predlagateljica živi u opisanom stanu, te na navedenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, te samo predlagateljica koristi predmetnu garažu, a ističe da isključivo ona podmiruje sve režijske troškove i troškove pričuve za predmetne nekretnine, te protustranka ni na koji način ne sudjeluje u plaćanju troškova koji terete opisane nekretnine. Ističe da nema drugih nekretnina u vlasništvu u koje bi mogla preseliti, niti bi zbog svojeg materijalnog stanja i činjenice da joj je mirovina jedini izvor prihoda mogla kupiti drugu nekretninu za stanovanje, u s lučaju kada bi se suvlasnička zajednica razvrgavala civilnom diobom. Stoga smatra da ima osobito opravdan razlog da joj opisane nekretnine pripadnu u cijelosti, a da predlagateljica protustranci isplati vrijednost njenog suvlasničkog udjela. Stoga predlaže da sud utvrdi vrijednost predmetnih nekretnina, te odredi predlagateljici da izvrši isplatu protustranci u visini vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela od 1/6 predmetnih nekretnina, te da se utvrdi da je predlagateljica vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti. Predlaže da se navedeno upiše i u zemljišne knjige.

2. Protustranka u odgovoru na prijedlog predlagateljice navodi da je suglasna sa navodima predlagateljice da je predmetne nekretnine nemoguće podijeliti fizički odnosno da geometrijska dioba nije moguća. Navodi da se ona protivi prijedlogu predlagateljice isplatom, a kako su predmetne nekretnine stan i garažu prijedlog protustranke je da se između stranaka sačini dogovor na način da protustranka predlagateljici ustupi, odnosno da 8,8 m2, odnosno 1/6 dijela predmetnoga stana, a da predlagateljica njoj ustupi, odnosno da predlagateljica da protustranci svojih 12,5 m2, odnosno 5/6 dijela suvlasništva predmetne garaže i to sve bez novčane naknade između stranaka.

3. Predlagateljica se tijekom postupka protivi prijedlogu protustranke.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz knjige položenih ugovora za predmetne nekretnine (list 5-8), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o., te je isti vještak sačinio nalaz i mišljenje o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina (list 31-76) u koji je sud izvršio uvid, te su saslušani svjedoci CĆ i FĆ, te predlagateljica i protustranka kao stranke u postupku.

5. Među strankama je nesporno da je predlagateljica upisana kao suvlasnik predmetnih nekretnina u 5/6 dijela, a protustranka u 1/6 dijela, a navedeno proizlazi i iz izvatka iz knjige položenih ugovora za predmetne nekretnine (list 5-8). Na obje navedene nekretnine postoji zabilježba od 20. prosinca 2024. doživotnog uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) sastavljenog 12. prosinca 2024. i ovjerenog pod posl. br. R2-415/2024-6 od 20. prosinca 2024. te je zabilježeno da će nekretnine primateljice uzdržavanja BĆ nakon smrti primateljice uzdržavanja prijeći u vlasništvo davateljice uzdržavanja SĆ.

6. Međutim, kako postoje suprotni prijedlozi stranaka vezano za diobu predmetnih nekretnina, to je sud da bi utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o. (list 31-76) proizlazi da je vještak utvrdio ukupnu tržišnu vrijednost svih predmetnih nekretnina u iznosu od 136.000,00 EUR, s time da je postotak vrijednosti garaže u ukupnoj vrijednosti obje nekretnine 14,56 %. Tržišna vrijednost stana iznosi 116.000,00 EUR, a tržišna vrijednost garaže 19.800,00 EUR. Vještak navodi da ukupna tržišna vrijednost stana u suvlasničkom dijelu predlagateljice od 5/6 dijela iznosi 96.900,00 EUR, a tržišna vrijednost 5/6 dijela garaže iznosi 16.500,00 EUR. Navodi i da ukupna tržišna vrijednost stana u suvlasničkom dijelu protustranke od 1/6 dijela iznosi 19.300,00 EUR, a tržišna vrijednost 1/6 dijela garaže iznosi 3.300,00 EUR.

7. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Andreja Babića iz Jadranovo d.o.o. stranke nisu imale prigovora te je sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom da je isto sačinjeno temeljem dokumentacije u spisu i obavljenog očevida na licu mjesta.

8. Članak 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) propisuje da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

9. Svjedok SĆ, kći predlagateljice, sestra protustranke, prilikom saslušanja navela je da su vlasnici predmetnoga stana i garaže koji su predmet ovog postupka prije nego što je sestra postala suvlasnica bili njezini otac i majka, a sestra je svoj suvlasnički dio stekla nasljeđivanjem od oca. Navodi da odnosa između njene sestre i roditelja praktički nije bilo i zadnji posjet njene sestre roditeljima je bio negdje početkom 2020. kada je bila pandemija korona virusa, a nakon toga više nije dolazila. Navodi da joj je isto poznato jer je svakodnevno boravila kod roditelja i obilazila ih. Nakon te 2020. njena sestra nije dolazila roditeljima sve dok otac nije umro **.**.2024. o čemu su je obavijestili, te je došla na pogreb oca. Ističe da odnosi između njene sestre i roditelja nikada nisu bili dobri i zna da je to bilo od kada je bila mala. Između nje i sestre je bila razlika od skoro deset godina, a sestra je rano otišla iz roditeljske kuće. Zna da odnosi posebno nisu bili dobri između njene majke i sestre, a otac je u takvoj situaciji uvijek bio uz majku. Zna da njena sestra nakon pogreba oca više nije dolazila kod majke u taj stan, te zna da nema kontakte s majkom. Ističe da njena sestra nema nikakve veze niti sa predmetnim stanom, a niti garažom. Navodi da protustranka nije održavala na neki drugi način kontakte s roditeljima, odnosno putem.

10. Svjedok FĆ, unuka predlagateljice, nećakinja protustranke, prilikom saslušanja navela je da živi u susjedstvu svoje bake u istoj zgradi, ulaz do nje od lipnja 2020. Skoro svaki dan se čuje s bakom telefonom, a od sedam dana u tjednu kod bake je sigurno jedno pet dana, te kada dođe kod nje ostane po tri sata. Koliko ona zna nema nikakve komunikacije između njene bake i tete. Ona konkretno ne zna zašto je to tako, međutim od kada se sjeća iz djetinjstva ti odnosi nisu bili dobri, odnosno nema ih. Napominje da je u svojem djetinjstvu stalno bila kod bake, a i kasnije, a svoju tetu je u djetinjstvu vidjela možda pet puta. Navodi da teta nije bila ni u kakvim odnosima i s pokojnim djedom koji je umro **.**.2024. Koliko ona zna odnosi nisu bili dobri između bake, djeda i tete, te ista osobno nikada nije dolazila kod djeda i bake, a niti ih je nazivala telefonom, a i baka joj je osobno rekla da nisu u dobrim odnosima. Navodi da ona osobno zna koji je taj razlog, ali je to na razini rekla-kazala, pa sada to ne bi htjela iznositi pred sudom da ne bi nešto krivo rekla. Navodi da se njen djed kada je bio živ volio baviti raznim projektima i popravljati stvari pa kada je bila manja s njim se često družila jer je i ona to voljela raditi pa je s njim znala provoditi cijele dane u predmetnoj garaži gdje su šarafili po cijele dane nešto. Navodi da se to se održavalo i u njenoj starijoj dobi dok je god djed to mogao, a kasnije ju je nadgledao kada je nešto radila. Dok su bili u toj garaži zna da ga teta nije zvala telefonom, a niti je ista ikada dolazila u tu garažu.

11. Predlagateljica VĆ saslušana kao stranka u postupku navela je da živi u stanu koji je prijedlog razvrgnuća suvlasničke zajednice na adresi [adresa]. Drugih nekretnina u kojima bi mogla živjeti nema, a u predmetnom stanu živi sama. Navodi da je njena obiteljska mirovina po suprugu oko 750,00 EUR. Što se tiče garaže koja je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice ista garaža se nalazi u istoj [adresa] na kbr. 35. Navodi da joj je neprihvatljivo da predmetna garaža pripadne protustranci s obzirom da su navedenu garažu suprug i ona zajedno stekli i kupili. Ističe da je njezin pokojni suprug bio kovinotokar te je garaža puna uspomena u vidu raznih alata pokojnog supruga. Ona se ne razumije u alate, ali se toga ne želi riješiti, a garaža se koristi kao spremište tih alata. Zna da njena kćer, ovdje protustranka ima pravo na svoj dio, a ona je želi isplatiti. Navodi da režijske troškove za obje nekretnine plaća u cijelosti ona.

12. Protustranka ČĆ saslušana kao stranka u postupku ističe da da bi zamjenom suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina između nje i njene majke imale čistu situaciju na način koji je provediv, a bez obostranog isplaćivanja. Navodi da se ona predmetnim alatom koji se nalazi u garaži ne zna služiti, međutim ističe da je i ona emotivno vezana uz oca i htjela bi zadržati dio očevog alata, a da pri tome majka ne bude lišena nekretnine u kojoj živi, a pri čemu misli na stan. Predlaže da majka bude vlasnik stana 1/1 suvlasničkog dijela, odnosno nekretnine u kojoj živi. Navodi da dugi niz godina ne koristi predmetni stan, a niti garažu i od ničega nema ključeve, niti pristup. Nema osobni uvid u uplatnice za režije, međutim predlagateljica i troši te režije, pa pretpostavlja da ih plaća. Zadnji puta je u predmetnom stanu bila nakon očevog sprovoda i to prošle godine (2024.) u rujnu. Navodi da se više ne sjeća kada je prije toga bila u predmetnom stanu, međutim zna da su prošle godine, ali se točne godine više ne može sjetiti. Navodi da je ona imala svoje vrijeme i svoje dogovore s ocem kada su se viđali mimo predmetne nekretnine (stana). Navodi da odnosi između nje i majke nisu bili dobri, pa se iz tog razloga nije s ocem sastajala u predmetnom stanu, te ni sebe ni oca nije željela izlagati negodovanju majke, a niti svađama s majkom. Navodi da je znala da je otac bolestan, te je s istim ostvarivala kontakte sve dok je isti za to bio u mogućnosti.

13. Iz iskaza stranaka i svjedoka nesporno proizlazi da predlagateljica živi u predmetnom dvosobnom stanu na prvom katu, površine 52,84 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u [broj poduloška], Knjiga položenih ugovora Sesvete, kod Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama. Također, iz iskaza svjedoka i stranaka koji su svi u rodbinskim odnosima proizlazi da su između predlagateljice i protustranke odnosi teško narušeni već dugi niz godina, te predlagateljica i protustranka praktički nemaju kontakata iako su majka i kći.

14. Iako predlagateljica nije istakla pravo na dom u ovom postupku istakla je da predmetni stan predstavlja jedinu nekretninu u kojoj živi.

15. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN- Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 1997. u čl. 8. st. 1. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je st. 2. istog članka propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zloćina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

16. Stoga je sud prije odluke o pravu na razvrgnuće, iako predlagateljica nije istakla prigovor prava na dom, međutim istakla je kako je već rečeno da predmetni stan predstavlja jedinu nekretninu u kojoj živi, pa sud smatra da treba provesti test razmjernosti.

17. Što se tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice takav postupak pred sudom predstavlja miješanje prava u vlasništvo suvlasnika, međutim navedeno miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu te se istim ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. U postupku je nesporno utvrđeno da predlagateljica živi u predmetnom stanu pobliže opisanom u točki 13. obrazloženja ovog rješenja dugi niz godina, te ista nema drugih nekretnina u kojima bi mogla živjeti. S obzirom na dugotrajnost življenja predlagateljice u predmetnoj nekretnini ista po svim kriterijima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i to čl. 8. i čl. 1. Protokola 1 predstavlja dom predlagateljice i ima odgovarajuću zaštitu s navedenim člancima Konvencije.

18. Premda protustranka ustvari niti ne osporava predlagateljičino pravo na dom na predmetnom stanu, već ista traži da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne na način da se između stranaka sačini dogovor na način da protustranka predlagateljici ustupi, odnosno da 8,8 m2, odnosno svoju 1/6 dijela predmetnoga stana, pa bi na taj način predlagateljici pripao predmetni stan u cijelosti, te predlaže da predlagateljica njoj ustupi, odnosno da joj predlagateljica da svojih 12,5 m2, odnosno 5/6 dijela suvlasništva predmetne garaže, pa bi na taj način protustranci pripala predmetna garaža u cijelosti, a sve to bez novčane naknade između stranaka, ne postoji sporazum stranaka o takvom načinu razvrgnuća, odnosno predlagateljica se takvom načinu razvrgnuća protivi.

19. Imajući na umu sve navedeno, te gledajući sveukupnost obiteljski odnosa između stranaka, a uvažavajući i činjenicu da na suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina i to i stana i garaže postoji zabilježba doživotnog uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) sastavljenog 12. prosinca 2024. kojim je zabilježeno da će nekretnine primateljice uzdržavanja BĆ nakon smrti primateljice uzdržavanja prijeći u vlasništvo davateljice uzdržavanja SĆ, kako je već rečeno pod točkom 5. obrazloženja ovog rješenja, to sud smatra da postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom.

20. Imajući na umu navedeno sud je temeljem čl. 51. st. 1. ZVDSP-a odredio pod točkom I. izreke rješenja da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnina između stranaka na način da predlagateljici pripadnu predmetne nekretnine pobliže opisane pod točkom I. u cijelosti, te je pod istom točkom naložio predlagateljici da protustranci isplati vrijednost njezinog suvlasničkog dijela od 1/6, a koja je utvrđena po stalnom sudskom vještaku u iznosu od 22.600,00 EUR. Sud je pod točkom II. izreke rješenja z.k. odjelu ovog suda naložio izvršenje provedbe navedenog rješenja nakon pravomoćnosti, a pod točkom III. izreke rješenja je temeljem 51. st. 2. ZVDSP-a odredio založno pravo na istim nekretninama u korist protustranke.

21. Odredbom čl. 54. ZVDSP-a propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim omjerima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuje drukčije, čega nije bilo u ovom postupku.

22. Osim toga članak 32. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23, dalje: ZIP) propisuje da će sud o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a st. 2 istog članka propisuje da u postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti , te st. 3 istog članka propisuje da je stranka dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki, a st. 4. istog članka propisuje da će sud o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove.

23. Kako je u konkretnom slučaju predlagateljica u cijelosti predujmila trošak vještačenja i očevida u iznosu od 549,48 EUR, te je nadoknadila i troškove sudske pristojbe na prijedlog sukladno Tbr. 5. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23, dalje Uredba) u iznosu od 66,35 EUR te je dužna nadoknaditi i troškove sudske pristojbe na odluku suda o osnovanosti prijedloga (imajući na umu vrijednost zajedničke imovine stranaka u ukupnom iznosu od 136.000,00 EUR) u iznosu od 420,00 EUR, u skladu sa čl. 7. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), odnosno 50 % od pristojbe na rješenje propisane u Tbr. 5. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26) jer se ovo rješenje punomoćniku predlagateljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužna platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ovog rješenja. Dakle, ukupni trošak predlagateljice iznosi 1.035,83 EUR.

24. Također, sud smatra da kako između stranaka tijekom postupka nije došlo do sporazuma vezano za način razvrgnuća, te je protustranka svojim prigovorima doprinijela dugotrajnosti postupka da predlagateljica osim navedenog troška ima pravo i na trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku sve temeljem čl. 32. st. 2. ZIP-a u skladu sa čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Trošak predlagateljice vezano za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku, a sukladno vrijednosti predmeta spora, odnosno imovine stranaka u ukupnom iznosu od 136.000,00 EUR, sastoji se od sastava prijedloga za razvrgnuće po 512 bodova temeljem Tbr. 16. t. 1. Tarife, te pristupa na ročišta od 23. travnja 2025., 19. svibnja 2025., 7. travnja 2026. i 1. lipnja 2026., te pristup očevidu od 4. srpnja 2025. po 768 bodova temeljem Tbr. 17. Tarife, te sastav podnesaka od 5. lipnja 2025., 25. studenoga 2025. i 23. siječnja 2026. po 25 bodova temeljem Tbr. 16. t. 4. Tarife, što ukupno iznosi 4427 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 8.845,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 2.213,50 EUR ukupno 11.058,50 EUR. Predlagateljica nema pravo na trošak sastava troškovnika koji je po punomoćniku-odvjetniku predan na zadnjem ročištu od 1. lipnja 2026. s obzirom da se ne radi o podnesku već o troškovniku punomoćnika-odvjetnika.

26. Sveukupni trošak predlagateljice iznosi 12.094,33 EUR.

27. Kako je već rečeno, predlagateljica je suvlasnica predmetn ih nekretnina u 5/6 dijela, a protustranka u 1/6 dijela. Imajući na umu navedeno sud je sukladno suvlasničkim omjerima naložio protustranci da predlagateljici isplati razmjerni dio troška ovog postupka, sukladno suvlasničkom omjeru predlagateljice, u iznosu od 10.078,60 EUR i to temeljem čl. 54. ZVDSP-a i čl. 32. st. 2. ZIP-a kao pod točkom IV. izreke rješenja.

U Sesvetama 15. srpnja 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. predlagateljici po pun

2. protustranci

Nakon pravomoćnosti:

Z.k. odjelu ovog suda