REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4237/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEDVEDGRAD GRADNJA d.o.o., Lepajci, Velika Ves 108E, OIB: 19579409758, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Serdar, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska cesta 15 D, protiv tuženika FĆ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1087/2022-37 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1087/2022-37 od 18. srpnja 2025. u točkama I. i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 24.906,51 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 8.818,02 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio da su radovi koje je izveo tuženik imali nedostataka, o čemu su tuženika upozorili nadzorni inženjer i tužitelj te je to uneseno u građevinski dnevnik. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je o svom trošku nabavio materijal za izradu glazure i platio rad tuženiku u iznosu sveukupno 5.436,74 EUR, zatim da je o svom trošku uklonio nekvalitetni estrih u iznosu od 4.013,93 EUR i da je po nagodbi investitoru platio iznos od 8.808,34 EUR, te je nabavio i o svom trošku ugradio nove instalacije grijanja u iznosu od 6.647,50 EUR, dakle, sveukupno 24.906,51 EUR.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u kojoj je naveo kako je prije svega pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio u skladu s odredbama čl. 605. i 606. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Mišljenja je da tužitelj nije dokazao da je upozoravao tuženika da radovi nisu izvedeni sukladno pravilima struke, kao i da tuženik nije imao uvid u građevinski dnevnik pa zato nije znao što je u njemu navedeno. Nadalje, žalitelj je smatrao da je u ovom slučaju nastupila prekluzija prava tužitelja da se poziva na bilo kakve nedostatke ili da potražuje štetu po bilo kakvoj osnovi. Dodao je i da sud nije vodio računa da je tužitelj, i nakon što je tuženik obavio predmetne radove, angažirao tuženika za izradu estriha na još dva gradilišta i to u rujnu 2018. na gradilištu u Voćarskoj u Zagrebu te u rujnu 2019. na gradilištu na Pantovčaku u Zagrebu. Pored navedenog, žalitelj je ukazivao da predmetna ispitivanja koja je tužitelj, kao dokaz, dostavio uz tužbu nisu učinjena po neovisnom ovlaštenom sudskom vještaku imenovanom po sudu već su obavljena po nalogu tužitelja te u spisu nema dokaza da se upravo radilo o uzorcima estriha koji je izvodio tuženik, zatim da uzorci nisu izuzeti i testirani na odgovarajući način te stoga takva ispitivanja ne predstavljaju valjan dokaz i problematizirao pitanje tko je naručio ta ispitivanja i na koji su način ona provedena. U vezi navedenog, naglasio je kako je sud povjerovao iskazu nadzornog inženjera da je tuženik bio prisutan uzimanju uzoraka što nije istinito i dodao je kako je nadzorni inženjer odgovorna osoba, koja odgovara za štetu jednako kao i tuženik te je na ovaj način i izravno zainteresiran za uspjeh tužitelja u sporu, odnosno da sa sebe skine odgovornost za „loše“ obavljeni nadzor jer je on kao nadzorni inženjer, ako je posumnjao da radovi nisu kvalitetno izvedeni, trebao zaustaviti radove. Također, tuženik je istaknuo kako je vještak Žarko Željko u ovom postupku izradio nalaz i mišljenje na temelju spomenutih uzoraka pa se stoga njegov nalaz i mišljenje ne može ispitati. Nadalje, naglasio je da se u ovom postupku radi o građevinskom sporu gdje je i sud i vještak trebalo zanimati jesu li radovi koje je izveo tuženik bili u skladu s projektom, s tim u svezi posao je nadzornog inženjera, da ako utvrdi da u projektu nisu predviđene norme u skladu s predviđenom namjenom objekta, tražiti dodatno očitovanje projektanta što on nije učinio te sada krivnju pokušavaju i tužitelj i nadzorni inženjer prebaciti na podizvođača radova. Nadzorni inženjer je u građevinskom dnevniku naveo kako estrih nije zadovoljavajući ali nije ništa poduzeo već je dozvolio da tuženik nastavi s izvođenjem radova pa je zato suodgovoran za nastalu štetu na objektu naručitelja. Slijedom svega navedenog, tuženik je smatrao da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Nadalje, žalitelj je naveo kako se na navode sudskog vještaka iz sudskog spisa očitovao nalazom ing. F, također sudskog vještaka, koji dokaz je sud odbio navevši da je predan sudu nakon pripremnog ročišta. Naveo je da se nije mogao očitovati na nalaz vještaka prije nego li je isti zaprimio. Slijedom navedenoga nije bilo zakonske osnove da sud odbije ovaj dokaz tuženika. Prema njegovom mišljenju, sud je odbio sve dokaze koje je on sudu predložio pa se na taj način prvostupanjski sud nekritički priklonio dokazima tužitelja. Također, osporio je i visinu štete koju je utvrdio sud pobijanom presudom. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora ove pravne stvari je isplata iznosa od 24.906,51 EUR po osnovi naknade štete zbog nekvalitetnog izvođenja radova izrade cementnog estriha na gradilištu u Zagrebu, Tuškanac 51.

8. Prema podacima u spisu proizlazi:

- kako je tužitelj kao izvođač radova zaključio s naručiteljem DĆ ugovor od 30. lipnja 2017. kojim se tužitelj obvezao izvesti građevinske radove izgradnje obiteljske kuće i garaže na lokaciji Zagreb, Tuškanac 51

- da je tužitelj angažirao tuženika, kao podizvođača na navedenom gradilištu, radi izvođenja radova koji su se odnosili na izradu cementnog estriha unutar objekta koji se polaže na sloj toplinske izolacije, zaštićene Pe folijom s podnim grijanjem, u površini od 484,82 m2

- da je tuženik izveo navedene radove u lipnju i srpnju 2018. i za njih je 12. srpnja 2018. ispostavio račun kojeg je tužitelj podmirio.

9. U ovom postupku sporno je jesu li radovi, koje je izveo tuženik, obavljeni kvalitetno i u skladu s pravilima struke.

10. Iz spisa proizlazi kako su kvalitetu uzoraka postavljenog cementnog estriha analizirali Ante Inženjerstvo d.o.o., CSS d.o.o., Ascon Institut d.o.o. i za to neakreditirana Srednja škola Bedekovčina. Naime, nadzorni inženjer RĆ u građevinskom dnevniku 26. lipnja 2026. evidentirao je da su prilikom izvođenja radova, koji su se odnosili na izradu cementnih glazura, uočene nepravilnosti u sastavu cementne glazure o čemu je upozoren izvođač tih radova. Potom je s tim u svezi angažirano društvo Ante Inženjerstvo d.o.o. radi analize uzoraka cementnog estriha i koje je izradilo Izvještaj o ispitivanju svojstava očvrslog betona od 10. rujna 2018. Naime, uzorak se mogao uzeti tek nakon proteka roka od oko mjesec dana odnosno nakon završetka procesa sazrijevanja betona i to kada beton dosegne svoju punu čvrstoću. S druge strane, i tuženik je u rujnu 2018. povjerio analizu uzoraka Srednjoj školi Bedekovčinu, koja je Izvještaj o ispitivanju uzoraka cementnog estriha izradila 18. rujna 2018. Zbog činjenice da je tuženik radi utvrđivanja kvalitete postavljenog cementnog estriha angažirao navedenu srednju školu, očigledno je tuženik bio upoznat s činjenicom prigovora na kvalitetu izvedenih radova. Nadalje, poslije primitka Izvještaja Srednje škole Bedekovčina, zatraženo je mišljenje Ascon instituta d.o.o. o Izvještaju Srednje Škole Bedekovčina te je Ascon institut d.o.o. u svom mišljenju od 18. rujna 2018. naveo da rezultati predmetnog izvještaja ne predstavljaju tlačnu čvrstoću koja se može usporediti sa zahtijevanom tlačnom čvrstoćom odnosno na temelju koje bi se mogao ocijeniti razred tlačne čvrstoće. Prema navodima svjedoka RĆ, usuglašeno je da se provede još jedna analiza predmetnih uzoraka koja je povjerena društvu CSS d.o.o., čiji su djelatnici pristupili na gradilište te su uzorci uzeti u njegovoj prisutnosti i prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ĆĆ i tuženika. Izvještaj o naknadnom ispitivanju ugrađenog cementnog estriha izradio je CSS d.o.o. od 26. rujna 2018.

11. Napominje se da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedoka RĆ, kojega je tvrtka Urbane ideje d.o.o. odredila kao nadzornog inženjera. Također, iz očitovanja investitora DĆ (list 105. spisa) proizlazi da je on angažirao društvo Urbane ideje d.o.o. radi obavljanja nadzora nad gradnjom pa odatle proizlazi da je to društvo zatražilo od Ante Inženjerstva d.o.o. i Ascon instituta d.o.o. analizu estriha. Iako je tuženik tijekom postupka i u žalbi osporavao iskaz ovog svjedoka tvrdeći da je njemu u interesu da tužitelj uspije u sporu jer bi tako sa sebe otklonio odgovornost za nedostatke u obavljanju nadzora pri čemu je tuženik tvrdio da je svjedok RĆ pogrešno postupio jer nije obustavio radove na građevini kada je uočio probleme s izradom estriha, u konkretnom slučaju logično je da u tom trenutku nije bilo potrebno obustaviti radove na objektu jer postavljanje glazure nije konstruktivni element te nije utjecalo na bitna svojstva građevine. Takvo postupanje nadzornog inženjera prilikom obavljanja nadzora ne utječe na vjerodostojnost njegovog iskaza u ovom sporu.

12. Na temelju navedenih analiza vještak Žarko Željko je u nalazu i mišljenju naveo da niti jedan uzorak ne zadovoljava normu specifikacije za estrih. Navedeni izvještaji, pribavljeni na opisani način osobito izvještaj CSS d.o.o. od 26. rujna 2018., mogu poslužiti kao dokazi u ovom postupku. Iz spomenutih izvještaja proizlazi da niti jedan analizirani uzorak nije imao tlačnu čvrstoću 25-30 N/mm2 za koju je vještak naveo da predstavlja normu specifikacije za estrih. Međutim, tuženik nije tvrdio da je glazura, koju je on postavio, imala tlačnu čvrstoću 25-30 N/mm2. On je tvrdio, na što je ukazivao i u žalbi, da je glazura bila u skladu s projektom i da je stoga njegovo djelo obavljeno u skladu s projektnom dokumentacijom. Naime, iz priloženog troškovnika građevinskih radova, tender dokumentacija (po glavnom projektu), među ostalim, navedeno je da se glazura izvodi iz cementnog morta 1:3, M-10 (primjerice točka 1.4. 11 troškovnika). Stoga je tuženik smatrao da je zahtijevana tlačna čvrstoća glazure bila 10 N/mm2. U vezi navedenog, vještak je, u očitovanju na prigovore tuženika, iznio kako prema važećim normama i pravilima struke, tlačna čvrstoća cementnih estriha varira ovisno o njihovoj namjeni i očekivanim opterećenjima, te se kreće u rasponu od 20 do 30 MPa ili više, sukladno klasifikaciji prema HRN EN 13813. Pri tome se vještak nije očitovao koja je tlačna čvrstoća glazure, prema parametrima iz troškovnika, bila predviđena projektnom dokumentacijom i je li tlačna čvrstoća glazure određena projektnom dokumentacijom u skladu s važećim normama i pravilima struke. Samim time nije se osvrnuo niti na tuženikove tvrdnje da je zahtijevana tlačna čvrstoća glazure bila 10 N/mm2. O tome je li tuženik izradio estrih u skladu s projektom nije se očitovao ni vještak ni prvostupanjski sud pa je zbog toga u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno na što je tuženik ukazao u žalbi. Također, napominje se da je tuženik osporavao vještakove tvrdnje kako je navedenom normom propisana tlačna čvrstoća 20 do 30 MPa ili više, o čemu se prvostupanjski sud nije očitovao u obrazloženju pobijane presude. Ako je tuženik postupao u skladu s projektnom dokumentacijom postavlja se pitanje je li njegovo djelo imalo nedostataka odnosno je li obavljeno kvalitetno i u skladu s pravilima struke. S druge strane, ako je projekt imao nedostataka, otvara se i pitanje ispravnost zadanog naloga te postupanja stranaka u takvoj situaciji. Sve ove okolnosti upućuju da činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nije potpuno utvrđeno.

13. Prvostupanjski sud je pravilno postupio jer nije ocijenio dokumentaciju (list 262.-272. spisa) koju je tuženik priložio na ročištu 9. lipnja 2025., nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, prihvaćaju se i razlozi iz točaka 18. i 19. obrazloženja zbog kojih je sud odbio izvesti predložene dokaze navedene u tim točkama obrazloženja.

14. Također, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda kako činjenica plaćanja tuženikovog računa ne znači da se time tužitelj odrekao prava u slučaju nedostataka izvođačevog djela. U odnosu na tuženikove navode kako u vrijeme izvođenja radova nije imao uvid u građevinski dnevnik, prema pravilima o vođenju građevinskog dnevnika, on kao podizvođač nije morao imati uvidu u građevinski dnevnik. Dodaje se i kako su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku irelevantni tuženikovi navodi da ga je tužitelj, nakon predmetnih radova, angažirao na drugim gradilištima. Naime, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva isključivo su bitni radovi koje je tuženik obavio na gradilištu u Zagrebu, Tuškanac 51.

15. Slijedom navedenog, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovom rješenju te će na temelju rezultata dokaznog postupka utvrditi kakva je tlačna čvrstoća cementnog estriha bila previđena projektnom dokumentacijom. Također, utvrdit će koju su tlačnu čvrstoću estriha ugovorile stranke te je li tuženik izveo navedene radove kako je ugovoreno i po pravilima struke te će se precizno očitovati o tome jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu štete i donijeti će novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu čl. 338. ZPP-a.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić