REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3996/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BRELA, OIB 48917268071, Brela, Trg žrtava domovinskog rata 1, kojeg zastupaju punomoćnica NG i drugi odvjetnici, u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri iz Splita, protiv tuženika OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, Baška Voda, Obala sv. Nikole 65, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica iz Splita, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-212/2020-47 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-212/2020-47 od 23. srpnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Zabranjuje se Općini Baška Voda izvođenje građevinskih radova na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] – Baška Voda, kao i svako daljnje pačanje i uzurpiranje na teritorij Općine Brela, te se nalaže Općini Baška Voda u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] – Baška Voda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. U obrazloženju je, među ostalim, naveo da je između stranaka sporno je li predmetna nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] -Baška Voda, kako tvrdi tužitelj u sastavu Općine Brela radi čega mu pripada pravo iz članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17 i 98/19). Sukladno provedenim dokazima, uvidom u rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu K. O. [katastarska općina] – Baška Voda, predio Općina Baška Voda utvrđeno je da je određena granica pomorskog dobra te da je sporna nekretnina čiju zaštitu od uznemiravanja zahtjeva tužitelj predstavlja pomorsko dobro, iako ista nekretnina nije u zemljišnoj knjizi uknjižena kao pomorsko dobro, već kao neplodno zemljište upisano kao općenarodna imovina pod upravom Mjesnog N.O. Baška Voda, oznake Ikovac, žalo u površini od 1079 m2. Kako je pomorsko dobro određeno zakonom tako da su pomorsko dobro svi dijelovi teritorija Republike Hrvatske koji se mogu podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra iz odredbe članka 3. i članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19; dalje: ZPDML) pa s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je u naravi mol i plaža, a po opisu mol, plaža i žalo, što odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra iz čega se zaključuje da se radi o pomorskom dobru koje je u vlasti Republike Hrvatske koja njime upravlja. Odredbom članka 10. ZPDML-a pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom tog zakona. Pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja dok o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava ga jedinica lokalne samouprave. Dakle, jedinice lokalne samouprave vode brigu o redovnom upravljanju pomorskim dobrom (članak 11. stavak 5. ZPDML-a). Budući da povjerenstvo nije teritorijalno razgraničilo granicu između općina Brela i Baška Voda, a obzirom da se radi o spornoj nekretnini koja je pomorsko dobro to su obje općine i općina Brela i općina Baška Voda prema članku 11. stavku 5. ZPDML-a dužne voditi brigu o redovnom upravljanju pomorskim dobrom. Isto tako o izvanrednom upravljanju pomorskim dobrom vode brigu jedinice područne (regionalne) samouprave (županije), pa kako se radi o zahvatima koje je prema opisu tužitelja izveo tuženik – nasipanje zemljanog materijala na plažama na području Ikovac, kat. čest. [katastarska čestica] te izvođenje građevinskih radova, izgradnja mola, dakle ne radi se o redovnom upravljanju već o izvanrednom upravljanju pomorskim dobrom to bi aktivno legitimira za podnošenje predmetne tužbe, bila jedinica područne (regionalne) samouprave – Splitsko dalmatinska županija ili Republika Hrvatska, a ne tužitelj. Stoga je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, radi čega se zatražena pravna zaštita tužitelju u ovom postupku ne može pružiti pa je tužiteljev zahtjev neosnovan radi čega je odbijen. Nadalje, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti niti odredba članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi iz razloga što iako su općine dužne se brinuti o uređenju komunalne infrastrukture na svom području te da u svom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja koji se odnose na uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša i tako dalje, tužitelj zaboravlja da je odredbom članka 19. stavka 2. ZLPRS-a propisano da se posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. tog članka odredit će se poslovi čije su obavljanje općine i gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu obavljati. O kojim poslovima se radi i o primjeni kojeg posebnog zakona tužitelj nije naveo, a kako se radi o tužbi za prestanak uznemiravanja u cijelom postupku tužitelj nije dokazao da ga je tuženik uznemiravao u obavljanju njegovih poslova koje su tužitelju dodijeljene u nadležnost sukladno zakonskim propisima.

3. Tužitelj u žalbi navodi da sud u osporavanoj presudi navodi da povjerenstvo nije teritorijalno razgraničilo granicu između općina Brela i Baška Voda te da su obje općine dužne voditi brigu o redovnom upravljanju pomorskim dobrom. Međutim, već u samoj tužbi navedeno je da granicu između Općina Brela i Baška Voda ne čine rubne granice katastarskih općina, već rubne granice postojećih naselja, pa pojedine nekretnine koje su u katastarskoj općini [katastarska općina] – Baška Voda teritorijalno spadaju u prostor Općine Brela, kao što je slučaj i s predmetnom nekretninom. Slijedom navedenog, ista je u isključivoj jurisdikciji tužitelja koji je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe. Štoviše, isključivo je tužitelj ovlašten brinuti se o uređenju komunalne infrastrukture. Dakle, predmetna nekretnina nalazi se u prostornoj zoni naselja Brela i pod upravljanjem je Općine Brela, a činjenica što zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stvarnim stanjem ne lišava tužiteljicu aktivnog legitimiteta za podnošenje tužbe. Osim toga, tužitelj je u skladu sa svojim zakonskim obvezama oduvijek održavao komunalnu infrastrukturu i upravljao predmetnom nekretninom, dakle, nalazio se u isključivom, kontinuiranom i neposrednom posjedu predmetne nekretnine. Štoviše, kad je tuženik započeo sa spornim radovima Komunalno redarstvo Općine Brela izašlo je na mjesto prijepora radi zaustavljanja poduzetih i spornih radova tuženika te je tom prilikom stopiralo bagere od tuženika. Nadalje, zaključak suda da bi za podnošenje tužbe aktivno bila legitimirana jedinica područne (regionalne) samouprave – Splitsko-dalmatinska županija ili Republika Hrvatska je potpuno pogrešan. Naime, sud polazi od činjenice da bi nasipanje zemljanog materijala na plaži te izvođenje građevinskih radova predstavljalo izvanredno upravljanje, a ne redovito. Pa tim više je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Također, sud pogrešno zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Naime, odredbom članka 19. stavka 1. jasno je propisano kako su općine dužne obavljati poslove komunalnog gospodarstva.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev da sud zabrani tuženiku izvođenje građevinskih radova na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - Baška Voda, za koju nekretninu tužitelj tvrdi da je u sastavu zone naselja Brela u prostoru Općine Brela uz zabranu uznemiravanja (pačanja) u teritorij Općine Brela. Također, i uspostava prijašnjeg stanja na toj nekretnini.

8. I sam tužitelj u žalbi navodi da je sporna nekretnina pomorsko dobro.

9. Mjerodavne zakonske odredbe glase:

Člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25):

„(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. (4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmn ijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.“

Člankom 37.a ZPDML-a:

„Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.“

10. Iz citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici jer nije ni vlasnik niti predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine. Aktivno legitimirana je Republika Hrvatska na temelju citirane odredbe članka 37.a ZPDML-a kao nositelj vlasti i upravljanja nad pomorskim dobrom. Stoga je neosnovan žaliteljev navod da je on aktivno legitimiran u ovoj parnici na temelju članka 9. ZPDML-a, s čim u vezi se poziva i na zakon koji ovdje nije mjerodavan – ZPDML 83/23.

11. Neosnovan je i žalbeni navod da je tužitelj aktivno legitimiran na temelju članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, što je pravilno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

12. Neosnovan je i tužiteljev žalbeni navod kako bi zbog činjenice da bi nasipanje zemljanog materijala na plaži te izvođenje građevinskih radova predstavljalo izvanredno upravljanje, a ne redovito, tim više tužitelj bio aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Upravo suprotno, ako se radi o izvanrednom poslu logično je i da bi prestanak obavljanja tog posla, ulazilo u kategoriju izvanrednog upravljanja. To što se nesporno radi o izvanrednom poslu upućuje samo na to da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici.

13. No, kao što je to već navedeno, tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici, to bi bila Republika Hrvatska, pa je, primjenom citiranih zakonskih odredaba tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

14. Shodno tome, primjenom članka 368. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke, s tim da tužitelj u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

15. Kao u točki II. izreke odlučeno je na temelju članka 155. ZPP-a jer trošak koji je tuženiku nastao povodom odgovora na žalbu, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac