REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-761/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB pok. G, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika: 1. ĐB iz [adresa], 2. TB iz [adresa], kao preuzimatelj postupka iza tuženog ad 2 [adresa]. TB Đ, [adresa], 4. LB iz [adresa], 5. ŠB T iz [adresa], 6. ŠB iz [adresa], 7. RB iz [adresa], 8. ČB iz [adresa], 9. CB iz [adresa], 10. VB pok. OB iz [adresa], 11. L Š pok.R, [adresa] kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 12. L NB pok. R, [adresa], kojem je postavljen privremeni zastupnik u osobi Vicka Dabelića, odvjetnika u Orebiću, 13. ĆB iz [adresa], 14. KB iz [adresa], 15. AB iz [adresa], 16. UB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Granić, odvjetnik u Splitu, [adresa], 17. GBČ, [adresa], 18. Č HB iz [adresa]., 19. OB iz [adresa], 20. ABC, [adresa], kojem je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 21. [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 22. JB (C) [adresa]., 23. ŽB iz [adresa], SB [adresa], 24. PB iz [adresa], 25. V [adresa], 26. O IB, 19. [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 27. ZB MB iz [adresa], 28. FB iz [adresa], 29. FB PB iz [adresa], 30. DB iz [adresa], 31. BB iz [adresa], 32. Žanetić N iz [adresa], 33.Ć K iz [adresa], 34. EB, [adresa], kojem je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 35. GĐ iz [adresa], koji je postavio zastupnicu za prijem pismena u osobi tuženice ad. 37. ĐĐ, 36. TĐ iz [adresa], 37. ĐĐ iz [adresa], 38. HB iz [adresa], 39. LĐ iz A, [adresa], 40. ŠĐ pok. U iz [adresa], 41. H "Tindir" Igor pok. Roka iz [adresa], 42. H "Tindir" J. Ž iz [adresa], 43. RĐ, [adresa], kojem je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 44. ČĐ (Marija) r. Č, [adresa], W. [adresa], kojoj je postavljen privremeni zastupnik u osobi Vicka Dabelića, odvjetnika u Orebiću, 45. Č CĐ iz [adresa]. ZB S. P iz A, [adresa], 47. ZB I iz A, [adresa], 48. ZB Z. P iz A, [adresa], koje tužene ad. 45-48 zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, 49. VĐ iz [adresa], 50. OĐ iz [adresa], 51. NĐ, [adresa], 52. ĆĐ, [adresa], 53. ĐBČ, [adresa], kojoj je postavljen privremeni zastupnik u osobi Vicka Dabelića, odvjetnika u Orebiću, 54. ĐBČ [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 55. ĐBČ KĐ, [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, 56. TBČ, 11. [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, i 57. LBČ iz [adresa], kao preuzimateljica postupka iza tuženog ad 2 AĐ, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tuženika ZB, UĐ, HĐ i MB za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2059/2025-2 od 14. listopada 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-376/2019 od 14. siječnja 2025., na sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tuženika ZB, UĐ, HĐ i MB za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika ZB, UĐ, HĐ i MB za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su tuženici ZB, UĐ, HĐ i MB (dalje: podnositelji) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2059/2025-2 od 14. listopada 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-376/2019 od 14. siječnja 2025., zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja su kao pitanja predlagatelji formulirali:

„Neujednačena sudska praksa: kako je gore navedeno odluka Županijskog suda u Zadru, Gž-186/2021, kojom odlukom je, doduše ne među istim strankama, ali u vezi sa predmetnom nekretninom potvrđena presuda Općinskog Suda u Dubrovniku, St.Sl. u Korčuli P-9622/2018. Naime, ne može se u isto doba biti suvlasnikom i vlasnikom određenog realnog dijela nekretnine i obratno, što je činjenično i pravno nesporno, uslijed čega se pobijana odluka ne da ispitati. Naime, ako svaki od suvlasnika posjeduje točno određeni realni dio nekretnine, tada ne egzistira suvlasnička zajednica, bez obzira što nije izvršena parcelacija i ista provedena kroz zemljišnu knjigu. Ovdje tužitelj, ne može u isto doba biti suvlasnik idealnog dijela i vlasnik realnog dijela. Županijska odluka je ozakonila činjenicu da je tužitelj u isto doba i suvlasnik i vlasnik točno određenog realnog dijela.

Odlukom Vrhovnog Suda RH, posl. br. Rev-x-1075/2014. god, je doduše ostavljena mogućnost da se može odlučivati o stečenom pravu vlasništva na odijeljenom djelu nekretnine, koji je grafički prikazan i individualiziran, i da se temeljem takove sudske odluke može tražiti parcelacija, ali opet ne da u isto doba ostaješ idealni vlasnik cijele nekretnine.

Mora se naglasiti kako u odnosu na spornu česticu zemlje [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], su se vodili mnogi, a i vodit će se mnogi drugi sporovi. Pravomoćnom odlukom Općinskog Suda u Dubrovniku, stalna služba u Korčuli, P- 817/15, odbačena je tužba tamo tužitelja, jer se je isti pozvao na PRIJAVNI List, koji dokument se ne može provesti ni u zemljišnoj knjizi , a niti u katastru, iz jednog prostog razloga, a to je nesklad između početne površine i stvarne površine sporne nekretnine. Sve i da je nesporna početna površina predmetne nekretnine i da se revizijom ne uspiju dokazati sve nezakonitosti drugostupanjske odluke, po pravomoćnosti iste, opet i zauvijek se ne bi mogla izvršiti parcelacija, tj, sačiniti PRIJAVNI LIST, na kojega drugostupanjski sud ovlašćuje tužitelja, jer se takav prijavni list ne bi mogao djelomično provesti u zemljišnoj knjizi. - Naposljetku, dok se ne usklade zemljišnoknjižni i katastarski podaci, za knjižna prava je mjerodavno ono što je upisano u zemljišnoj knjizi (članak 10.st. 3 ZZK).“

1.2. Predlagatelji obrazlažu da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda suprotna onima iznijetim u presudi Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-186/2011 te Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1618/10 i Gž-327/14.

1.3. Predlagatelji ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnose i stoga što tvrde da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu, jednakost oružja, pravo na obrazloženu sudsku odluku i jamstvo zabrane arbitrarnosti.

2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije istom protivio, predložio je isti odbiti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik realnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], pobliže opisanih u izreci, uz zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

4. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku odluku preinačio i prihvatio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva određenih, točno geometrijski označenih i utuženih dijelova predmetne nekretnine dosjelošću jer je na temelju po tadašnjim suvlasnicima potpisane skice (1988.), koja nije bila sastavljena u valjanom obliku za provedbu u zemljišnoj knjizi, faktično izvršena dioba, a koja je valjana pravna osnova zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja spornog dijela nekretnine. Takav je posjed od tada neprekinuto trajao te je proteklo zakonom predviđeno vrijeme dosjedanja, tako da je tužitelj ispunio sve zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva spornih realnih dijelova nekretnine dosjelošću, a od tada ni prednicima tužitelja, a ni tužitelju nitko, pa ni tuženici nisu ni na koji način osporavali posjed i vlasništvo tih dijelova predmetne nekretnine niti su tuženici na spornim dijelovima nekretnine vršili kakve posjedovne čine, a niti su ih smatrali svojim.

5. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Prvenstveno, iako predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije navode da postavljaju pitanja, ista nisu jasno i precizno koncipirana ni definirana kao pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, no za zaključiti je da se u bitnom problematizira navodno istodobno suvlasništvo i vlasništvo nekretnine. No, takva kontradikcija u ovom predmetu ne postoji, jer se tijekom postupka utvrđivalo i raspravljalo o utvrđenju prava (samo) vlasništva tužitelja dosjelošću na točno određenim realnim dijelovima predmetne nekretnine u vezi kojih je prethodno provedena faktična dioba koja predstavlja valjani pravni temelj zakonitog i poštenog posjeda.

Nadalje, sudska praksa na koju se predlagatelji u prijedlogu pozivaju ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana presuda, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja predlagatelji u prijedlogu postavljaju.

7. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP), i u njemu sadržanog prava na zabranu arbitrarnosti u odlučivanju, prava na pristup sudu, jednakosti oružja i prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima predlagateljima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, i stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelji nisu imali pravično suđenje. Uz navedeno, niti u ovom prijedlogu predlagatelji sadržajno nisu naveli niti obrazložili u čemu bi se konkretno ova povreda sastojala, imajući na umu činjenične i pravne okolnosti predmeta pa nisu učinili vjerojatnom povredu prava na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koja predlagatelji smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Kako predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

10. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen (toč. III. izreke).

11.Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155.st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10.st.1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a sve prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić