REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1572/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1848/2022-3 od 22. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2298/2016-43 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika namirenje tražbine u iznosu od 2.446,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u suvlasništvu tuženika i to 19. suvlasnički dio: 1/29 etažno vlasništvo (E-19) dijela zk.č.br. 1361/2, u naravi [adresa] ukupne površine 371 m , u naravi stambena zgrada, a koji suvlasnički dio nekretnine je neodvojivo povezan s pravom vlasništva na dvosobnom stanu na III. katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, ukupne površine 58,61 m , sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Karlovcu, te namirenjem iz postignute kupoprodajne cijene, uz naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:

„1. Može li sud isključivo na temelju iskaza zainteresiranih stranaka odnosno, tuženika zaključiti kako je u cijelosti podmirio dug po ugovoru o zajmu, dok drugi dokazi potvrđuju suprotno?

2. Je li tužitelj, osim što je dužan iznijeti činjenice, dužan predložiti i dokaze kojima pobija navode tuženika, odnosno je li dužan dokazati postojanje činjenice kad tuženik poriče njeno postojanje, a sve sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku?“,

za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).

Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pošteno suđenje.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelj zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.

Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.

6. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.

7. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.

9. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić