REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2693/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić j.t.d., Split, Sukoišanska 25, protiv tuženika Sveučilište u Zadru, Mihovila Pavlinovića 1, OIB 10839679016, zastupan po rektorici, a ova po punomoćniku Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, radi provedbe natječaja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-55/2026-4 od 17. veljače 2026., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-84/22 od 29. ožujka 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
III. Odbacuje se podnesak tužitelja nazvan „Dodatak prijedlogu revizije“.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
V. Odbacuje se podnesak tužitelja od 18. lipnja 2016.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zadru da se do kraja provede izbor prof.dr.sc. ŠH u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i na radnom mjestu na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kuna, u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„A) Je li žalbeni sud krši odredbu čl. 367.a ZPP- a kad odbija tužbeni zahtjev na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo (tzv. presuda iznenađenja), odnosno kad prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući da zbog autonomije sveučilišta ne može preispitivati odluke sveučilišta o izboru na natječaju, dok drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev iz drugog razloga smatrajući kako tužitelj ne može tražiti sudsku zaštitu kroz radni spor pred parničnim sudom, već da je protiv Odluke o (ne)izboru trebao pokrenuti upravni spor (što je protivno Rješenju Vrhovnog suda RH broj Gr1-311/2021 od 09.05.2022.), jer da se ovdje ne radi o autonomiji sveučilišta u smislu odredbi Ustava RH, već da se ovdje radi o autonomiji koja zapravo predstavlja autonomno pravo poslodavca pri odabiru kandidata, o čemu se nije ni raspravljalo u ovom postupku (o eventualnom prejudicijelnom značaju nepodnošenja upravne tužbe protiv Odluke o neizboru od 17.06.2016., na kojoj nije bilo upute o pravnom lijeku nije se raspravljalo u prvostupanjskom postupku, kao ni o autonomiji koja bi predstavlja autonomno pravo poslodavca pri odabiru kandidata, o kojoj govori drugostupanjski sud)?
B) Je li povrijeđeno tužiteljevo pravo na pravično suđenje i pravičan postupak (pravo na obrazloženu odluku i djelotvoran pravni lijek (čl. 29. Ustava RH i čl. 6. te čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) u dijelu prava na pristup sudu, kad mu se odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je trebao pokrenuti upravni spor protiv Odluke tuženika o njegovom (ne)izboru od 17.06.2016., na kojoj Odluci nema uopće upute o pravnom lijeku, koju uputu svaka odluka donesena u upravnom postupku mora imati?
C) Je li iznošenjem stava kako „ovaj sud nije smatrao da nije stvarno nadležan za rješavanje ovog spora, već da se ne može zahtijevati paralelnu sudsku zaštitu uz onu propisanu posebnim zakonom“, Županijski sud u Zagrebu u pobijanoj Presudi broj Gž R- 55/2026 od 17.02.2026. tužitelju povrijedio pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu (čl. 29. Ustava, čl. 6. i 13. Konvencije), s obzirom na to da je rješavajući sukob nadležnosti općinskog i upravnog suda u ovoj pravnoj stvari, revizijski sud u svojoj odluci broj Gr1-311/2021 od 09.05.2022. odlučio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan općinski sud, što drugostupanjski sud ne poštiva?
D) U čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju1 propisano je kako se izbori u nastavnička zvanja (na Sveučilištu) vrše primjenom na odgovarajući način odredbe čl. 35. st. 12. ZZDVO, koja se odnosi na izbor u znanstvena zvanja. Je li se na konkretan slučaj odabira u nastavničko zvanje na odgovarajući način uopće može primijeniti odredba čl. 35. st. 12. ZZDVO, u kojoj se navodi kako se protiv odluke matičnog odbora može pokrenuti upravni spor, kad na Sveučilištu uopće ne postoji niti jedno tijelo koje se naziva „matični odbor“ te se ne zna je li je „matični odbor“ Stručno vijeće tuženika koje je donijelo Odluku o neizboru tužitelja od 17.06.2016. bez pouke o pravnom lijeku ili je „matični odbor“ tuženika Stručno povjerenstvo koje je donijelo pozitivnu odluku u odnosu na izbor tužitelja u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, o kojem odgovori ovisi pitanje mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv odluke o (ne)izboru?
E) Je li pored postojanja autonomije sveučilišta (čl. 68. Ustava RH i čl. 2. i 4. ZZDVO) ili autonomnog prava poslodavca pri odabiru kandidata na javno objavljenom natječaju, postoji mogućnost i obveza kontrole zakonitosti rada sveučilišnih tijela od strane parničnog suda u provođenju javno objavljenih natječaja u slučaju kad to utječe na radnopravni status zaposlenika sveučilišta te da li parnični sud na zahtjev tužitelja može i treba kontrolirati je li tuženik proveo javni natječajni postupak u skladu s javno objavljenim natječajnim uvjetima te je li neizborom tužitelja kao jedinog kandidata na natječaju koji uz to ispunjava i sve natječajne uvjete zbog arbitrarnosti povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak (čl. 29. Ustava RH i čl. 6. te čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda)?
F) Je li se u svjetlu stava koji je Sud Europske unije (Veliko vijeće) od 03.06.2021. zauzeo Presudom u predmetu C-650/18 (Mađarska c/a Europski parlament) o karakteru „suzdržanih glasova“ na način da se prilikom glasovanja suzdržani glasovi ne uzimaju u obzir, jer se suzdržanost ne može izjednačiti s „danim glasom“, može smatrati da je u konkretnom slučaju Odluka Stručnog vijeća donesena natpolovičnom većinom glasova na osnovu čl. 6. tuženikovog Pravilnika o radu Stručnog vijeća, budući je to Stručno vijeće u konkretnom slučaju glasovalo na način da je 1 član Vijeća bio „protiv“ izbora tužitelja, a 24 člana Vijeća su ostala „suzdržana“ ili je Stručno vijeće odluku trebalo donijeti samo s primjerice 13 glasova „za“ (što bi dovelo do tužiteljevog izbora u skladu s natječajnim uvjetima) ili 13 glasova „protiv“ (što bi dovelo do tužiteljevog neizbora u skladu s natječajnim uvjetima), što je natpolovičan broj od nazočnih 25 članova vijeća?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP).
Istovremeno prijedlogom obuhvaća i razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Sudovi nižeg stupnja svoje odluke temelje na propisima kojima se regulira način izbora sveučilišnih profesora time da Postupak izbora tužitelja uređen je posebnim zakonom, Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 60/15 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 131/17 - dalje: ZZDVO) i to čl. 35. u svezi s čl. 95. st. 1. ZZDVO-a.
Prema čl. 95. st. 1. ZZDVO-a postupak izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko- nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta provodi sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta sukladno statutu i uz odgovarajuću primjenu čl. 35. i čl. 36. tog Zakona, na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u Narodnim novinama, dnevnom tisku, na internetskoj stranici visokog učilišta te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskoga istraživačkog prostora.
Nadalje, sudovi ocjenjuju i utvrđuju da sukladno čl. 6. Pravilnika o radu Stručnog vijeća za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje 8 (za koji u spisu nema podataka da bi bio osporen) znanosti Vijeće može pravovaljano odlučivati ako je na sjednici nazočna većina članova Vijeća dok Vijeće donosi oduke natpolovičnom većinom glasova nazočnih članova Vijeća. U konkretnom slučaju proizlazi da Stručno vijeće Sveučilišta u Zadru za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti s niti jednim glasom za, jednim glasom protiv i 24 suzdržana, nakon rasprave, nije donijelo odluku o izboru tužitelja za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, za znanstveno područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (agronomija), na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, a kako to proizlazi iz zapisnika IX. redovite sjednice Stručnog vijeća Sveučilišta u Zadru za biomedicinsko i zdravstveno, biotehničko, prirodno, tehničko i interdisciplinarno područje znanosti, od 17. lipnja 2016. Taj zapisnik je jednoglasno ovjerovljen na X. redovitoj sjednici Senata Sveučilišta u Zadru, 24. lipnja 2016.
6. Prema tome kada je utvrđeno da u propisanoj proceduri koja slijedi iz posebnog zakona i općih akata sveučilišta slijedi da tužitelj nije izabran u zvanje redovnog profesora u trajnom zvanju, na temelju odredbi koje jasno i nedvosmisleno propisuju taj postupak pitanja koja postavlja tužitelj (A. -E.) nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer o njima ne ovisi odluka u ovom sporu s obzirom na odredbe kojima se regulira postupak izbora sveučilišnih profesora, i na temelju kojih sudovi nižeg stupnja temelje svoju odluku.
6.2. Stoga ostali navodi iz obrazloženja suda drugog stupnja nisu odlučni makar su suvišni.
6.3. Glede posljednjeg pitanja (F) kraj činjenice da je utvrđeno da se odluka donosi većinom glasova članova Stručnog vijeća, o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu niti se pravno shvaćanje Suda EU odnosi na donošenje odluka u političkoj sferi djelovanja unije pa se ne može primijeniti na slučaj odlučivanja autonomnih strukovnih tijela.
7. Stoga je glede postavljenih pitanja odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP-a.
8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome, treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
9. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora na prijedlog nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na prijedlog nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odlučilo kao u izreci ovog rješenja.
11. Glede podneska tužitelja zaprimljenog kod ovog suda 18. lipnja 2026. i datiranog sa istim danom, kako je tužitelj presudu drugog stupnja zaprimio 25. ožujka 2026. to je podnesak kojim se dopunjuje prijedlog za dopuštenje revizije podnesen izvan roka od 30. dana propisanog čl. 382. st. 2. ZPP-a pa je time i nepravovremen zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
