REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1492/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije obiju stranaka protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1165/2025-3 od 13. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1165/2025-3 od 13. studenog 2025. zbog pitanja:

„Da li oštećeni u sporu radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade kao razlike između pretpostavljenog iznosa bruto plaće i eventualnih primanja koja ostvaruje ili mu pripada razlika između prosječne neto plaće i iznosa primanja koja ostvaruje?

Uvažava li se omjer odgovornosti stranaka pri odmjeravanju uspjeha u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva?“.

III. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, na ime izgubljene zarade, isplati iznos od 15.000,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja zatezna kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. travnja 2016. do isplate,

dok se za više traženo preko dosuđenog iznosa do 30.000,00 eura (za iznos15.000,00 eura), s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176 u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 6.487,38 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo do iznosa od 15.390,64 eura (za iznos 8.903,26 eura) zahtjev odbija kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025. u točki I. izreke u dijelu u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.5.2018. do isplate u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima kao i u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za iznos od 15.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama.

II. Žalba tuženika djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025., djelomično preinačava u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. srpnja 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. kolovoza 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. rujna 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. listopada 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. studenog 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. prosinca 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. siječnja 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. veljače 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. ožujka 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. travnja 2016. do 27.5.2018..

III. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025. u točki II. izreke.

IV. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka.“ .

3.1. Protiv presude suda drugog stupnja obje stranke podnose prijedlog za dopuštenje revizije, a na prijedloge nisu odgovorile.

3.2. Tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije zbog pitanja:

„1) Je li kod ocjene odgovornosti za nastanak prometne nezgode prema odredbama Zakona o obveznim odnosima relevantan uzrok prometne nezgode, odnosno ona ili je relevantna prekršajna odgovornost sudionika nezgode?

2) Je li moguće postojanje dvaju različitih presuda o istoj stvari na način da se poslije jedne sudske odluke u kojoj je u parničnom postupku utvrđen omjer odgovornosti sudionika nezgode za prometnu nezgodu donese druga sudska odgovornosti za istu prometnu nezgodu?

3) Kako se pravilno u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku obračunava parnični trošak u situaciji kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, a tužbeni je zahtjev makar i djelomično usvojen, odnosno smatra li se da je u toj situaciji tužitelj uspio glede osnova zahtjeva u omjeru od 100%?“,

za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

3.3. Tuženik u prijedlogu naznačuje između ostalog i pitanja kao u izreci ovog rješenja.

4. Prijedlog tužitelja je nedopušten, a prijedlog tuženika je dopušten.

5. Suprotno tvrdnjama tužitelja po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugom sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.

7.1. Glede prijedloga tuženika, o prvom pitanju postoje različita pravna shvaćanja ovog suda kao u odlukama broj Rev-953/2023 od 25. ožujka 2025. i suprotno pravno shvaćanje kao u odluci broj Rev-976/2023 od 26. studenog 2024. pa je stoga ostvaren uvjet dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7.2. Po ocjeni ovog suda i pitanje pod 2. tuženika važno je pitanje za jedinstvenu primjenu prava i jednakost svih u njegovoj primjeni, pa je ocjenjeno da su ispunjeni uvjeti da su i u pogledu tog pitanja ispunjeni uvjeti dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP- a.

7.3. Iz tih razloga odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

8. Sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a u pogledu ostalih pitanja koja je u prijedlogu naznačio tuženik prijedlog se smatra povučenim.

9. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP -a.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić