Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-305/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĆ, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97) odlučujući o žalbi OKDO u Zagrebu, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-106/2022 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-106/2022 od 2. ožujka 2026., na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi UĆ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97.
1.1. Na temelju članka 158. ZKP-a oštećeno trgovačko društvo Heinz Dieter Haller e. k. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu 100.200,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 9. lipnja 2007., na iznos 48.220,00 eura te od 10. lipnja 2007. na iznos 51.980,00 eura pa sve do isplate, upućuje da isti ostvaruje u cijelosti u parnici.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada postavljene braniteljice, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici Jeleni Grbešić, odvjetnici u Zagrebu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te na temelju izvedenih dokaza optuženika oslobodio od optužbe. U prilog svojoj tvrdnji državni odvjetnik ističe da je optuženik bio jedini potpisnik po računu TD „Lukrecija“ d.o.o. koje je to društvo imalo otvorenim kod „Raiffeisen Bank Austria“ d.d. a da je iz prometa po računu vidljivo da su u istom danu, ili eventualno sa nekoliko dana razlike, vršene uplate i isplate (najvećim dijelom istih iznosa) sa žiro računa tog TD, a što ukazuje na njegovu prijevarnu namjeru postupanja. Ističe i da je u uredu odvjetnika Zvonimira Zebeca upravo optuženik, koji je u tom trenutku bio u pratnji ženske osobe, UĆA rekao da „će sve biti u redu i da će roba biti plaćena u roku od tri mjeseca“. Zaključno navodi da prijevarna namjera postupanja optuženika proizlazi iz činjenice da je isti bio direktor tog TD, da je kod javnog bilježnika išao zbog tog TD i da je bio ovlašteni potpisnik po računu sa kojeg je vršio uplate i isplate, te da je znao da njegovo društvo posjeduje svinje.
7. Suprotno tim žalbenim navodima, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju obuhvaća i činjenicu, da bilo predstavnik, bilo zastupnik te iste pravne osobe, postupa sa ciljem da za tu pravnu osobu pribavi protupravnu imovinsku korist. To u konkretnom slučaju znači da je počinitelj, u ovom slučaju optuženik, morao biti svjestan ne samo da je došlo isporuke određene robe, u ovom slučaju živih svinja u vrijednosti 100.200,00 eura, već i da ta isporučena roba - neće biti plaćena.
7.1. Imajući na umu utvrđenje prvostupanjskog suda, a koje državni odvjetnik niti ne spori u svojoj žalbi da je optuženik osoba koja ima završena samo četiri razreda osnovne škole, iskaz optuženika da je „potpisao bunt praznih papira“, ali i svjedočki iskaz MĆ koji potvrđuje da je optuženik osoba koja nema osobnih sposobnosti voditi poslove trgovačkog društva te svjedočki iskaz UĆA (oštećenika), da je cjelokupni posao (narudžbu, isporuku i plaćanje) oko isporuke živih svinja dogovarao sa AĆ, ispred TD „Lukrecija“ d.o.o., tada je žalbeni navod da je samo optuženik bio opunomoćenik po žiro računu navedenog TD i da je samo on mogao i jest vršio uplate i isplate sa računa tog trgovačkog društva , potrebno promatrati upravo u kontekstu tih činjeničnih utvrđenja. Naime , iz iskaza UĆA (oštećenika) proizlazi da je provjeravao bonitet TD „Lukrecija“ d.o.o. za koji je i utvrdio da je bonitet tog trgovačkog društva „u redu“. Logično je stoga da su upravo uplate i isplate navedenog novca sa žiro računa tog trgovačkog društva trebale predstavljati svojevrsnu simulaciju uspješnog poslovanja TD „Lukrecija“ d.o.o.. Na tu okolnost posebice ukazuje činjenica da su isti iznosi novca uplaćivani i potom podizani i to uvijek od strane optuženika na šalteru banke. Nameće se stoga zaključak da su i uplate i isplate bile vršene po „nadzoru“ neke treće osobe, odnosno ne sa savješću optuženika, a taj zaključak okolnosno potvrđuje i iskaz svjedoka LĆ. Naime, iz tog svjedočkog iskaza proizlazi i da je optuženik cijelo vrijeme živio u [adresa] i samo povremeno odlazio u Zagreb jer ga je zvao „U“ da mora ići u Zagreb, ali da nije vidio da bi za društva u kojima je bio direktor (sukladno tom svjedočkom iskazu optuženi je bio direktor više društava) – „išta radio". Dakle, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, utvrđenje da je optuženik sa samo četiri razreda osnovne škole imao više trgovačkih društava „za koja nije stvarno ništa radio“ jer je posao oko uvoza svinja u ime TD „Lukrecija“ d.o.o. dogovarao AĆ, nije živio u [adresa] u koji je išao „samo“ po traženju treće osobe, ukazuje da je isti samo foramalno bio imenovan direktorom TD „Lukrecija“ d.o.o., odnosno da to TD nije stvarno vodio. Tu činjenicu naposljetku okolnosno potvrđuje i svjedočki iskaz UĆA (oštećenika) iz kojeg proizlazi da je AĆ bio posrednik i u „drugim slučajevima u Hrvatskoj“ i da je iz drugih trgovačkih društava vidio „osumnjičenike koje vode u lisicama“, dok oni (kao trgovačko društvo) i u tim istim „posredstvima sa AĆ“ – „nisu dobro prošli“.
7.2. Uvažavajući navedenu analizu istu je također potrebno dovesti u svezu i sa žalbenim navodima državnog odvjetnika da je optuženik iskazao u odvjetničkom uredu „da će roba biti plaćena“. Naime, do tog je sastanka došlo 28. veljače 2007., kako to i proizlazi iz same bilješke o održanom sastanku i to nakon poziva za plaćanje upućenog 23. veljače 2007. Dovodeći u svezu analizu te pisane dokumentacije sa svjedočkim iskazom UĆA (oštećenika), da je prije dospijeća plaćanja za izvršenu isporuku, očito u vrijeme dok su svinje još uvijek sukladno pisanoj dokumentaciji i bile u karanteni (jer su svinje isporučene 8. i 9. veljače 2007.), tražio povrat robe (svinja) nakon čega je uslijedio sastanak u odvjetničkom uredu. Međutim, taj je sastanak očito dogovarao AĆ sa kojim je MĆA (oštećeni), sukladno vlastitom iskazu, isključivo i kontaktirao. Dakle i taj je sastanak zapravo dogovoren sa AĆ u namjeri da te svinje ne budu vraćene pošiljatelju u Njemačku, pa i ta okolnost ukazuje na namjeru postupanja AĆ, ali ne i na namjeru postupanja optuženika kako se to također pokušalo nametnuti žalbom. Zaključno, upravo kao što to sud iscrpno i obrazlaže pod točkom 11. svoje presude , iz ukupno utvrđenih okolnosti ne može se izvesti zaključak da je na bilo koji način optuženik posredstvom AĆ dogovarao isporuku živih svinja u namjeri da za TD „Lukrecija“ d.o.o. pribavi protupravnu imovinsku korist, i na taj način postupao u prijevarnoj namjeri, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.
8. Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, te kako nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
