Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-292/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZV, zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 2. u vezi sa člankom 215. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: K-460/2022 od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom – Kaznenim nalogom - Općinskog suda u Vinkovcima, broj:

K-460/2022 od 22. prosinca 2025., optuženi ZV proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 2. KZ/11, u vezi s člankom 215. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 44., u vezi s člankom 215. stavak 2. i člankom 215. stavak 1. KZ/11, optuženi ZV je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom ZV je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi ZV dužan je platiti trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka i pristupa vještaka na rasprave u iznosu 2.060,95 eura (dvijetisućešezdeset eura i devedesetpet centa, te paušalni iznos 200,00 eura (dvijestotine eura) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Emilu Mitrovskom, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prije svega, treba naglasiti da iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe žalbenu osnovu bitne povrede kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodi žalbe obrazlažu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok se žalbena osnova povrede kaznenog zakona uz navedeno, iako samo okolnosnim navodima, obrazlaže i „postojanjem okolnosti koji isključuju krivnju optuženika“.

7. Razmatrajući iznesene žalbene navode treba naglasiti prvenstveno da iako se žalbom kao relevantan ističe nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Pavla Dragičevića, dipl. ing. stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu, da se radi o nalazu i mišljenju koji je, sukladno ocjeni suda prvog stupnja dijelom kontradiktoran sam sebi, ali svakako u relevantnim dijelovima suprotan usuglašenim nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka za zaštitu na radu: Dražena Jeđuda univ.spec.traff. i Roberta Ostruna dipl. ing.. Naime, budući da je prvostupanjski sud ocijenio vještvo izrađeno po vještaku mr. sc. Pavlu Dragičeviću u pisanom dijelu suprotno usmenim očitovanjima tog istog vještaka, određeno je vještačenje po novom vještaku, a zbog nemogućnosti usuglašavanja navedenih vještva, u prvostupanjskom postupku je provedeno i treće vještačenje. Razloge za provedena čak tri vještačenja u ovom predmetu, koja činjenica se i ne osporava žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obrazložio pod točkama: 12.2. i 13.2., a potom i pod točkom 13.5. pisanog obrazloženja svoje prvostupanjske presude.

7.1. slijedom toga utvrđenja, nije u pravu žalitelj kada ističe da su svi nalazi i mišljenja vještaka koji su proveli vještačenje u ovom predmetu različiti, a što se obrazlaže navodom da sva vještva nisu uzela u obzir činjenicu da je oštećenik „samoinicijativno“ išao na gradilište skupljati alat kao što je to učinio (prvi) vještak mr. sc. Pavle Dragičević. Nadalje, nije u pravu niti kada različitost u vještvima vidi u činjenici da je vještak Robert Ostrun dipl. ing., propust optuženika ocijenio prekršajem. U tom se dijelu žalbenih navoda propušta razlučiti da se po žalitelju istaknutom dijelu vještva mr. sc. Pavla Dragičevića ne radi o stručnom nalazu vještaka koji je isti dao kao osoba stručna za ocjenu je li došlo do propusta prilikom obavljanja radnih zadataka, odnosno je li se radilo o postupanjima protivno odredbama članka 27. i 28. Zakona o zaštiti na radu kako je to optuženiku i stavljano na teret, već o njegovoj analizi činjenica (razlozi zbog kojih je oštećenik bio na gradilištu) za koje je utvrđenje nadležan sud. Nadalje, žalbom se propušta navedeni dio nalaza vještaka mr. sc. Pavla Dragičevića dovesti u svezu sa ostalim izvedenim dokazima, odnosno propušta se imati na umu analiza prvostupanjskog suda pod točkom 13.6. prvostupanjske presude. Naime, sud je svoje utvrđenje o tome zašto je oštećenik u inkriminirano vrijeme bio na gradilištu, doveo u svezu sa obranom optuženika u dijelu iz koje proizlazi da radnici, pa tako i oštećeni ĆV, moraju počistiti za sobom nakon dovršetka radova, a što obuhvaća i kupljenje alata sa gradilišta. Upravo takva obrana ukazuje da oštećenik nije „samoinicijativno“ otišao na gradilište kako se pokušava imputirati žalbenim navodima i kako je to u svom nalazu iskazao vještak mr. sc. Pavle Dragičević. Osim toga, činjenica da oštećeni ĆV nije „samoinicijativno“ išao na gradište razvidna je i iz svjedočkog iskaza DV koji je naveo „da se radilo o samom kraju radova i da su radnici došli završiti neke ostatke i pokupiti alat jer su išli na godišnji…“. Dakle, sasvim suprotno žalbenom navodu i na tom dijelu utemeljenom nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Pavla Dragičevića – ne radi se o „samoinicijativnom“ odlasku radnika na gradilište o kojem optuženik „nije ništa znao“, već o radu na građevini (fasadi) za koji je zajedno sa ostalim radnicima građevinskog društva i bio zadužen.

8. Za istaknuti je da odredbe Zakona o zaštiti na radu u svom čl. 27. određuje između ostalog da će poslodavac provesti osposobljavanje radnika (između ostalog) i o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika kao i obvezu poslodavca da radniku objasni i da radnika osposobi za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada u skladu s procjenom rizika kojima je izložen na radu i u vezi s radom, dok članak 28. Zakona o zaštiti na radu između ostalog određuje i da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način.

9. Uvažavajući navedeno, upravo kao što je to utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud pod točkama 13.4.-13.6. svoje presude, na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vještaka Dražena Jeđude i Roberta Ostruna, s pozicije zaštite na radu nije relevantno je li radnik u trenutku događaja „sakupljao alat po gradilištu“, već je bitna činjenica da se radnik – oštećeni ĆV - na nepropisan način penjao na skelu u okviru poslova koje je ugovorio ugovorom o radu od 16. prosinca 2019. (list 17-19 spisa). Dakle, kako je rad na visini dio poslova koje obavlja i pomoćni radnik kakav je nesporno bio i oštećenik, nije niti sporno da je isti bio dužan biti osposobljen za takav rad na visini, a to ujedno znači i da je trebao biti upoznat s pravilnim načinom korištenja radne opreme i skele, sve i da se radi o situaciji kada se isti „penje“ na skelu „da bi završio neke ostatke“ kako je to iskazao svjedok DV ili pak „da bi sakupio alat“ kako bi to proizlazilo iz iskaza optuženika. Upravo zato se, sukladno nalazima vještaka Dražena Jeđude i Roberta Ostruna, a suprotno navodima žalitelja, pad oštećenika sa skele može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa samim ozljeđivanjem oštećenog OV, a što je i razlogom za odbijanje navedenih žalbenih navoda pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao neosnovanih.

10. Budući da nije sporno da je i optuženik bio zaposlen u trgovačkom društvu Power Service j.d.o.o. Vukovar kao voditelj gradilišta, ali i da je bio „stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje“ i obavljanje poslova zaštite na radu , kao i da iz obrane optuženika proizlazi da oštećeni ĆV nije bio osposobljen za rad na siguran način, nije niti osnovan, iako samo okolnosno iznesen žalbeni navod, „da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika“ pri čemu se očito i tim žalbenim navodima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U prilog navedenom za dodatno je istaknuti i dio obrane optuženika u dijelu u kojem ističe da su ostali radnici za takav rad bili osposobljeni kao i da „ne zna kako mu je promaklo“, očito aludirajući na vlastiti propust da takvo osposobljavanje provede i u odnosu na oštećenog PV, koji je kod optuženika bio zaposlen više od 7 (sedam) mjeseci u vrijeme inkriminiranog događaja. Slijedom navedenog, žalbene je navode valjalo odbiti kao neosnovane.

11. Nadalje, budući da žalba usmjerena na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sukladno odredbi članka 478. ZKP-a sadrži i žalbu zbog odluke o kazni treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i valjano cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Cijenjena je tako posebice činjenica da se radi o ocu troje maloljetne djece, stupanj krivnje kao i ulogu optuženika u počinjenju kaznenog djela, te činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti za istovrsna ili druga kaznena djela. Upravo navedene činjenice koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski predstavljaju ukupnost koja ukazuje s jedne strane na dostatnost visine kazne koja je izrečena optuženiku za konkretno kazneno djelo u trajanju 10 (deset) mjeseci kao i dostatnost primjene uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju 3 (tri) godine na tako izrečenu kaznu zatvora. Naime, ne treba zaboraviti da kazna u svojoj ukupnosti ne predstavlja samo osudu zbog počinjenog kaznenog djela već ista mora odvratiti i druge potencijalne počinitelje od vršenja istih ili istovrsnih kaznenih djela. Odluka o trošku koja se sastoji s jedne strane od predujma isplaćenog vještacima, ali i paušalnog troška kaznenog postupka je također od strane prvostupanjskog suda ispravno utvrđena i dostatno obrazložena.

12. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom ža lbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac