Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2617/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Kučić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri odvjetnici u Zagrebu, radi isplate protiv tuženika Vargon d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB : 12345076041 kojeg zastupa punomoćnica ŠA iz Odvjetničkog ureda Čačić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1547/2024-11 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1547/2024-11 od 11. ožujka 2026.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupanja odlučeno je:

"p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenom zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, društvu VARGON d.o.o., Kukuljanovo ([adresa]), [adresa], OIB 12345076041 da isplati tužitelju, BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno EUR 220.000,00, zajedno sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- EUR 10.000,00 teku od 20.02.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.03.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.04.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.05.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.06.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.07.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.08.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.09.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.10.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.11.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.12.2024. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.01.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.02.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.03.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.04.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.05.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.06.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.07.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.08.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.09.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.10.2025. do isplate,

- EUR 10.000,00 teku od 20.11.2025. do isplate,

po stopi koja se, za svako polugodište, utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koju je Hrvatska narodna banka objavila u Narodnim novinama za odgovarajuće polugodište, za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u visini od 9.220,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije, refinanciranja Europske središnje banke i koju je Hrvatska narodna banka objavila u Narodnim novinama za odgovarajuće polugodište, za tri postotna poena, tekućim od 11. ožujka 2026. do isplate u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tuženik odbija.

r i j e š i o je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnescima tužitelja od 18. rujna 2025 i 05. prosinca 2025."

2. Protiv ove presude žali tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

6. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Prvostupanjski sud u bitnom navodi sljedeće:

"Uvidom u ugovor o savjetovanju utvrđeno je kako je isti zaključen između stranaka 19. prosinca 2022. te se istim tužitelj kao savjetnik obvezao pružati ugovorene usluge popisane u čl. 1. st.1 ugovora, a tuženik se obvezao za to plaćati ugovorenu godišnju fiksnu naknadu od 120.000,00 EUR koja će biti isplaćena u 12 jednakih mjesečnih obroka. U govor je zaključena na rok od dvije godine. Čl. 1 toč.2 je ugovoreno kako će tužitelja kao savjetnik početi pružati usluge od datuma navedenog u čl. 5.1 ugovora, a dužan je pružati usluge i savjetovanja koja se od njega kao savjetnika traže s dužnom pažnjom i znanjem i prema svojim najboljim sposobnostima te na visokoj profesionalnoj i kvalitetnoj razini. Nadalje čl.1 toč. 5 ugovora tužitelj je iskazao suglasnost kako će biti na raspolaganju na način i u vrijeme kako to tuženik bude od njega zatražio. Prema čl. 2.2 Savjetnik je dužan voditi u svako doba ažuriranu evidenciju utrošenog radnog vremena za pružanje usluga iz ovog ugovora s detaljnim opisom pružene usluge i utrošenog radnog vremena. Navedena evidencija ima se predočiti društvu zajedno s računom -čl.2.2. izdanim od strane savjetnika za te usluge. Prema čl. 5.1. ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od dvije godine.

Prema čl. 10 ugovor stupa na snagu trenutkom prestanka ugovora o radu tužitelja kao člana uprave pod uvjetom da ugovor o radu člana uprave nije valjano otkazan zbog povrede od strane savjetnika ili otkazan od strane savjetnika zbog neke druge osobito važne činjenice. Kako je tužitelj prestao biti predsjednik nadzornog odbora 31.12.2023., jasno je ugovor stupa na snagu s 01.01.2024. Analizirajući odredbe navedenog ugovora o savjetovanju uz primjenu odredbe čl. 319 ZOO-a ovaj sud zaključuje kako ne postoji obveza tuženika za plaćanje savjetničke naknade tužitelju to iz razloga jer tuženik nikada nije niti zatražio pružanje usluga od tužitelja. Naime iz odredbi ugovora jasno je da će tuženik koristiti usluge tužitelja ako ih zatraži (čl.1.2. i čl.1.5 ugovora), a tužitelj je tada iste dužan pružiti u skladu s odredbama ugovora te voditi ažuriranu evidenciju utrošenog radnog vremena s detaljnim opisom pružene usluge i utrošenog radnog vremena za usluge koje tuženik od njega zatraži te ispostaviti i račun za pruženu uslugu.

Tužitelj niti ne spori da tuženik od njega nije zatražio pružanje usluga savjetovanja, ali smatra da samim sklapanjem ugovora o savjetovanju odnosno početkom roka njegove primjene, dakle svojim stavljanjem na raspolaganje tuženiku, postoji obveza tuženika na isplatu savjetničke naknade bez obzira je li tužitelj uslugu stvarno pružio ili ne. Tužiteljevo pozivanje na čl.2.1 ugovora o savjetovanju da mu fiksna naknada pripada bez obzira je li pružao uslugu savjetovanja ili ne, nije osnovano, naime kako je već naprijed rečeno samim čl.1.2 i čl.1.5. jasno je definirano da će tužitelj kao savjetnik pružati uslugu savjetovanja kada to od njega bude zatraženo od strane društva-tuženika, stoga nisu točne tvrdnje tužitelja kako iz sadržaja Ugovora o savjetovanju proizlazi da je volja ugovornih strana bila takva da tužitelj u svakom slučaju polaže pravo na fiksnu naknadu, pozivajući se pritom i na odredbu čl. 5.4. koja se odnosi na otkaz ugovora od strane društva i način isplate ugovorene naknade u tom slučaju. No i tu odredbu treba tumačiti sagledavajući cijeli ugovor te istaći kako su ugovorne strane sklopile Ugovor prema kojem su ugovorile da tuženik može koristiti usluge od tužitelja ako ih zatraži, a tužitelj ih je tada dužan pružiti u skladu s odredbama Ugovora. S obzirom da u tuženik u cijelom ugovornom razdoblju nije imao potrebe za korištenjem usluga iz Ugovora, nije ih nikada zatražio od tužitelja, dakle nesporno nikakve usluge nisu pružene tuženiku od strane tužitelja, samim time nije niti nastala obveza tuženika za plaćanje bilo kakve naknade tužitelju stoga je valjalo u cijelosti, pa primjenom odredbi čl. 4, čl. 9 i čl. 10 ZOO -a odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom."

8. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju .

9. Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud kroz tumačenje sadržaja odredbi ugovora o savjetovanju i iskaz tužitelja zaključio da tuženik nije u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja u situaciji kada tužitelj nije pružao usluge kako su definirane tim ugovorom.

10. Naime, iz sadržaja ugovornih odredbi (čl. I. 2. i čl. I. 5. ugovora jasno proizlazi da će tuženik koristiti usluge tužitelja samo ako ih zatraži od tužitelja te da je tužitelj tada iste dužan pružiti u skladu s odredbama ugovora te voditi ažuriranu evidenciju utrošenog radnog vremena s detaljnijim opisom pružane usluge i utrošenog radnog vremena za usluge koje tuženik od njega zatraži te ispostavi račun za pružene usluge.

11. Odgovara da po čl. V. 4. društvo može otkazati ugovor bilo kada, bez ikakvog razloga i trenutnim učinkom u kojem slučaju će savjetnik imati pravo na savjetničku naknadu za cjelokupno dvogodišnje razdoblje ugovora umanjeno za savjetničku naknadu plaćenu do otkaza s tim da savjetnik može otkazati taj ugovor bilo kada, bez ikakvog razloga i s trenutnim učinkom u kojem slučaju savjetnik neće imati pravo na savjetničku naknadu za preostalo razdoblje ugovora.

12. Tu odredbu treba tumačiti s odredbom čl. V. 1. koja regulira raskid ugovora bilo koje stranke ugovora uz taksativno navedene razloge zbog kojih se ugovor može raskinuti, dok odredba čl. V. toč. 3. regulira situacije otkaza ugovora od strane tužitelja iz razloga iz čl. V. toč. 2. ugovora (dakle, raskida, a ne otkaza) iz razloga koji su na njegovoj strani i kada tužitelj ima pravo na naknadu, ali opet samo za usluge koje su pružene do dana prestanka ugovora.

13. U odnosu na već gore citiranu odredbu čl. V. toč. 4. ugovora, valja reći da se radi o situaciji kada tuženik, bez obzira na ugovorom predviđene razloge za raskid ugovora može raskinuti ugovor, i kada tužitelj ima pravo na naknadu za cjelokupno dvogodišnje razdoblje ugovora umanjeno za savjetničku naknadu plaćenu do otkaza, dakle, radi se o posebnoj za tuženika ugovorenoj privilegiranoj situaciji kada može otkazati ugovor bez ikakvih razloga predviđenih ugovorom ali tada je dužan platiti savjetničku naknadu za cjelokupno dvogodišnje razdoblje ugovora umanjeno za savjetničku naknadu plaćenu do otkaza, te iz tumačenja te odredbe ne proizlazi ono što tvrdi tužitelj u ovom postupku, a to je da ima pravo na naknadu bez obzira da li je pružio bilo kakve usluge tuženiku.

14. Pri tom, a što je također bitno, treba posebno ukazati na odredbu čl. II toč. 1. ugovora gdje je izričito ugovoreno da tužitelj ima pravo na fiksnu naknadu ali samo za usluge koje su pružene temeljem tog ugovora dakle, ne i raspolaganja tužitelja da tuženiku pruži takve usluge.

15. Izraz fiksna naknada treba tumačiti na način da ta naknada u toj visini ne ovisi o kvantiteti pruženih usluga, međutim, u konkretnoj situaciji, kada od strane tužitelja nije pružena nikakva usluga, a što i sam tužitelj tvrdi u svom iskazu, utoliko tužitelj nema pravo na tu naknadu.

16. To je u skladu i s načelima obveznog prava, i to čl. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22.- dalje ZOO) po kojoj sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, te odredbom čl. 7. st. 1. po kojem pri sklapanju naplatnih pravnih poslovna sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi, dakle, ukoliko nije pružena usluga ne postoji ni obveza plaćanja naknade.

17. Na daljnje navode žalbe valja reći da iz čl. 7. toč. 1. ugovora proizlazi da ovdje tužitelj za vrijeme trajanja ugovora kao i za vremensko razdoblje od dvije godine po njegovom prestanku, bez obzira na način i razloge radi kojih ugovor više nije na snazi, bez pisane suglasnosti ne smije se natjecati s tuženikom, dakle, stranke su ugovorile zabranu natjecanja, ali su i također ugovorile čl. 7. toč. 3. da tužitelj za vrijem trajanja obveze preuzete čl. 7. toč. 1., a po prestanku ugovora, ima pravo na dodatnu naknadu te je određena i visina te naknade.

18. Odgovara da je čl. 7. toč. 3. ugovoreno da tuženik može, bilo kada, bez otkaznog roka iz svojih razloga odreći se primjene odredbi o restriktivnim obvezama iz čl. 7. toč. 1. tog ugovora u kojem slučaju neće biti primjenjiva obveza plaćanja naknade iz čl. 7. toč. 3. tog ugovora, a u odnosu na pozivanje tužitelja na čl. 10. toč. 1. ugovora gdje ugovorne strane utvrđuju da stupanjem na snagu tog ugovora obveza ugovorne zabrane natjecanja predviđena ugovorom o radu člana uprave prestaje biti na snazi i tuženik, stoga, nije u obvezi plaćati bilo kakvu naknadu za pridržavanje obveza ugovorne zabrane natjecanja tužitelju odnosi se na zabranu natjecanja koja je bila ugovorena ugovorom o radu od dana 19. rujna 2022. koji je zaključen između stranaka, te odredbe ni na koji način ne potvrđuju stajalište tužitelja da mu je tuženik dužan platiti savjetničku naknadu i u situaciji kada nije pružena nikakva usluga.

19. Odgovara da po odredbi čl. 319. st. 1. ZOO odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, a po st. 2., pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenog tim zakonom, a upravo je tako prvostupanjski sud i postupio.

20. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom.

21. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP to je odlučeno kao u izreci (točka I).

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II):

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković