Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, protiv tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-951/2024-20 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-951/2024-20 od 28. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Divne Perković u Puli, posl. br. Ovrv-661/2013 od 29. studenoga 2013., a prema zaključku Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje , poslovni broj: Ovr-494/2024 od dana 22. kolovoza 2024. godine kojim je tužitelj upućen da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 551,67 kn (73,21 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 21. lipnja 2013. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka isplatom 531,25 eura (petstotridesetjedan euro i dvadesetpet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. travnja 2025. do isplate po stopi iz 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti."
2. Navedenu presudu, sadržajno u dijelu u kojem nije uspjela u sporu pod točkama I., II. i IV. izreke, žalbom pobija tužiteljica zbog povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara kao i da tuženik nije bio aktivno legitimiran potraživati naplatu temeljem ovršne isprave pogrešan, slijedom čega tvrdi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao usvojiti njezin tužbeni zahtjev. Ne stavlja prijedlog odluke koju bi po žalbi trebao donijeti drugostupanjski sud, niti potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, koju je izravnu naplatu pokrenuo ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Divne Perković posl. br. Ovrv-661/2013 od 29. studenoga 2013. u koju parnicu je upućena zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu: OZ).
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Na žalbene navode kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe, valja navesti kako su isti neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno polazeći od odredbi čl. 55. st. 3. OZ, a koja se primjenjuje osnovom čl. 52. st. 5. OZ, utvrdio kako tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, slijedom čega je tužiteljica u ovoj parnici bila ovlaštena isticati samo činjenice i predlagati dokaze koji se odnose na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ.
8. Na žalbene navode tužiteljice kojima navodi kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja, valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je podnošenjem prvog zahtjeva za naplatu od strane tuženika/ ovrhovoditelja FINA-i, 4. srpnja 2014., prekinuta zastara u skladu s čl. 421. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te je u skladu s odredbom čl. 245. st. 1. i 5. ZOO, zastarni rok od deset godina ponovno počeo teći 4. kolovoza 2018. (do kada je prvi zahtjev za naplatu bio zaveden u redoslijedu naplate). Kako od 4. kolovoza 2018. (dana kada je FINA na temelju čl. 12. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje) pa do 18. lipnja 2024. kada je tuženik FINA-i drugi put dostavio Zahtjev za naplatu na temelju predmetne osnove, nije protekao rok od deset godina, prigovor zastare prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan.
9. Podnošenjem drugog zahtjeva za naplatu 18. lipnja 2024., prekinuta je zastara, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem ovršnog prijedloga . U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare podnošenjem zahtjeva za naplatu na temelju ovršne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe, a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije niti počela teći – jer ovršni postupak još uvijek traje. Stoga traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem zahtjeva za naplatu koji ovršni postupak od tada neprekinuto traje, jer određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama OZ.
10. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, a radi kojeg je tužiteljica kao ovršenica također upućena u parnicu, a kojim tužiteljica tvrdi kako tuženik kao ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Prvostupanjski sud pravilno je na temelju uvida izvatka iz sudskog registra koji je priložen u spis utvrdio kako u konkretnom slučaju nije došlo do promjene osobe ovrhovoditelja/tuženika ili statusne promjene istog, već je samo promijenjena tvrtka ovrhovoditelja/tuženika na način da se umjesto "Tele2 d.o.o." sada naziva "Telemach Hrvatska d.o.o.", slijedom čega je isti bio ovlašten traži ti ovrhu na temelju ovršne isprave.
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice u ovome postupku, jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ, zbog čega bi predmetna ovrha bila nedopuštena.
12. Tužiteljica žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku, uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
13. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
14. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.
15. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
