REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1396/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Erste& Steiermärkische bank, d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2876/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-381/2023-38 od 28. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici JH podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2876/2025-2 od 15. srpnja 2025., u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-381/2023-38 od 28. travnja 2025. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 30. rujna 2015., u odnosu na pitanje:

„Ima li potrošač (tužitelj), unatoč tome da je sklopio sporazum s bankom (tuženikom) te proveo konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine preplaćene iznose po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koje su odredbe utvrđene ništetnima?“.

II. Dopušta se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. podnošenje revizije protiv odluke o trošku sadržane pod točkom III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2876/2025-2 od 15. srpnja 2025., u odnosu na pitanje:

„Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u većem dijelu izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava te pozivanjem na neustaljenost sudske prakse, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije podnesen 7. listopada 2025.

IV. O troškovima nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-381/2023-38 od 28. travnja 2025., pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržana u čl. 14. Ugovora o kreditu broj: 51400607-5102965633 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. travnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), a koja glasi: „U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta banke.“ Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu, a koje glase: u odredbi čl. 8.2. „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. “, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Pod točkom III. izreke utvrđene su ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 2. koja glasi: „…tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.

„, u odredbi čl. 7. koja glasi: „…obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana s osnova preplaćenog tečaja CHF valute isplati iznos od 2.230,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.064,05 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 366,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate.

Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.614,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a pod točkom VIII. izreke u preostalom dijelu u iznosu od 1.160,20 eura odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 9. prosinca 2024.

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 2876/2025-2 od 15. srpnja 2025. pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I., II. i III. izreke. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod točkama IV.,

V., VI. i VII. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici s osnova preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 2.230,14 EUR, zatim iznos od 1.064,05 EUR, iznos od 366,55 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate, kao i da se naloži tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.614,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predložio da se odbije prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, te je zatražio trošak sastava odgovora.

3.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije

4. Protiv točke II. drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?

2. Ima li tužitelj koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredaba nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?

3. Ima li tužitelj pravo na isplatu razlike u glavnici nakon provedene konverzije, s obzirom na to da je uvećani iznos glavnice u Dodatku ugovora o kreditu posljedica ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim i postaviti kondemnatorni zahtjev radi isplate?

4. Protivi li se čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijena isplata glavnice iako je ona posljedica ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, samo na temelju toga što je tužitelj zaključio Dodatak ugovora o kreditu, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“.

4.1. Tužiteljica smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

4.2. U prijedlogu je tužiteljica također navela da su joj pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na jednakost pred zakonom i sudovima iz čl. 14. i čl. 26. Ustava RH, pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH te pravo iz čl. 145. Ustava navodeći da nisu ostvarena subjektivna prava koja se temelje na pravnoj stečevini Europske unije.

5. Prijedlog tužiteljice je dopušten.

6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu kako je u bitnom navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. kao i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

8. U odnosu na preostala postavljena pitanja, te u odnosu na navod tužitelj ice da su joj povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije od 6. listopada 2025.

9. Protiv točke I., III. i IV. izreke drugostupanjske presude tuženik je podnio dva prijedloga za dopuštenje revizije i to 6. listopada 2025. i 7. listopada 2025.

10. U prijedlogu za dopuštenje revizije od 6. listopada 2025. tuženik predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

2. Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u većem dijelu izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava te pozivanjem na neustaljenost sudske prakse, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“.

10.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.

10.2. U prijedlogu je tuženik naveo da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno pravo i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

11. Prijedlog tuženika od 6. listopada 2025. je dopušten.

12. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je pobliže navedeno u izreci ovog rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na odluku ovog suda broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. U odnosu na ostala (prvo) postavljena pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije od 7. listopada 2025.

15. Odredbom čl. 388. st. 1. ZPP propisano je da se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

16. S obzirom da iz stanja spisa slijedi da je drugostupanjska presuda dostavljena punomoćniku tuženika 5. rujna 2025., to je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije od 7. listopada 2025. nepravodoban, jer je podnesen izvan roka iz čl. 388. st. 1. ZPP.

17. Stoga je valjalo prijedlog tuženika od 7. listopada 2025. odbaciti kao nepravodoban na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

18. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, ostavljena je, u smislu odredbe čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari (točka IV. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić