REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-853/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli-Pola, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2715/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-541/2022- 24 od 24. travnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju ĆŽ podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2715/2025-2 od 4. studenoga 2025., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-541/2022-24 od 24. travnja 2025., u dijelu pod točkom I. i II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 30. rujna 2015., radi pravnog pitanja koje se u bitnom svodi na sljedeće:
„Ima li potrošač (tužitelj), unatoč tome da je sklopio sporazum s bankom (tuženikom) te proveo konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine preplaćene iznose po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koje su odredbe utvrđene ništetnima?“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-541/2022-24 od 24. travnja 2025., odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 14.342,73 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate (točka I./3. izreke), zatim za isplatu iznosa 37.820,34 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate (točka I./4. izreke), kao i za isplatu iznosa od 17.696,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do isplate (točka I.5. izreke). Pod točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana, a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na tužbene zahtjeve da se utvrđuje ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26. srpnja 2004. u dijelu koji glasi: „sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“ Pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (točka 1. izreke rješenja), te da se utvrđuje ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26. 07. 2004., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 2. koja glasi: „…prema srednjeg tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.“, u odredbi čl. 3.II.2. koja glasi: „…po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan plaćanja, odnosno na dan plaćanja kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama Banke.“ U odredbi čl. 3.II.3. koja glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.“ pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.“ (točka 2. izreke rješenja).
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 2715/2025-2 od 4. studenoga 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke uvažena je žalba tužitelja i ukinuto je prvostupanjsko rješenje, kao i odluka o trošku sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude te je predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovni postupak, a pod točkom II. izreke odlučeno je da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?
2. Ima li tužitelj koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredaba nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?
3. Ima li tužitelj pravo na isplatu razlike u glavnici nakon provedene konverzije, s obzirom na to da je uvećani iznos glavnice u Dodatku ugovora o kreditu posljedica ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim i postaviti kondemnatorni zahtjev radi isplate?
4. Protivi li se čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijena isplata razlike glavnice iako su one posljedica ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, samo na temelju toga što je tužitelj zaključio Dodatak ugovora o kreditu, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“.
4.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4.2. U prijedlogu je tužitelj naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava propisana Ustavom Republike Hrvatske i to prava i temeljene slobode propisane čl. 3. (vladavina prava), čl. 5. st. 2. (dužnost pridržavanja Ustava i zakona i poštivanja pravnog poretka) čl. 14. st. 1. i 2. (jednakost svih pred zakonom) čl. 26. (jednakost svih pred sudovima), čl. 29. st. 1. (pravo svakoga da neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima), te čl. 115. st. 3. (sudovi sude na temelju Ustava i zakona).
5. Prijedlog tužitelja je dopušten.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je drugo pravno pitanje tužitelja koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev- 9/2025-2 od 15. srpnja 2025. kao i Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. U odnosu na preostala postavljena pitanja, te u odnosu na navod tužitelja da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
