REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-478/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZVČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-960/2025-2 od 24. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1459/2023-20 od 23. srpnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-960/2025-2 od 24. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1459/2023-20 od 23. srpnja 2025. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 4.419,12 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložila da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja: „1. Ima li tužitelj pravo na isplatu razlike u glavnici nakon provedene konverzije, s obzirom na to da je uvećani iznos glavnice u Dodatku ugovora o kreditu posljedica ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim i postaviti kondemnatorni zahtjev radi isplate?
2. Protivi li se čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijena isplata glavnice iako je ona posljedica ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, samo na temelju toga što je tužitelj zaključio Dodatak ugovora o kreditu, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravna pitanja koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Navedeno stoga što u odnosu na postavljena pitanja tužiteljice, pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., zatim od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022., koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije,“ kao i od pravnog shvaćanja iz odluke Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. Zbog toga ovaj sud u razlozima prijedloga ne nalazi razloga preispitivati tu sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbio prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice i odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da joj je pobijanom presudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jednakost pred zakonom te ostvarivanje prava iz čl. 145. Ustava Republike Hrvatske.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
7.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
7.2. Uzimajući u obzir sve izneseno, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje (čl. 29. Ustava) ili da bi pobijanom odlukom tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), a ne postoje ni okolnosti iz kojih bi proizlazilo da pobijanom odlukom nisu ostvarena subjektivna prava koja se temelje na pravnoj stečevini EU (čl. 145. Ustava), s obzirom da glede prijepornih pitanja koja postavlja tužiteljica postoji jasna i stabilna praksa ovoga suda iznesena u revizijama po dopuštenju primjerice u odluci broj Rev - 925/2023-2 od 8. travnja 2025., kao i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022., a činjenica da stranka nije uspjela u sporu ne znači da su stranci povrijeđena temeljna prava. Stoga, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj (u prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
