REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-394/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bessera d.o.o., OIB: 65420950279, sa sjedištem u Osijeku, Zadarska 2, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2567/2023-3 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv - 85/2021-8 od 23. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2567/2023-3 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-85/2021-8 od 23. ožujka 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Tuženik postavljajući dva pitanja, navodi da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija) jer da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio odredbe postupovne i materijalnopravne naravi s obzirom na potraživanje koje je predmet spora.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 74,72 eura / 563,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama za izdane dnevne parking karte za vozilo u vlasništvu tuženika.
4.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek svoja potraživanja ustupio i prodao tužitelju Bessera d.o.o., a koja potraživanja Elektromodul d.o.o. potražuje od svojih dužnika s osnove izdanih nenaplaćenih računa. Utvrđeno je da tuženik nije platio dnevne parkirne karte sukladno odredbi čl. 10. Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta te da je o postojanju neplaćenih parkirnih karata tuženik bio obaviješten na način da mu je za svaku dnevnu parkirnu kartu ostavljen račun na prednjem staklu vozila ispod brisača, nakon čega su mu na kućnu adresu dostavljeni računi.
4.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj svoje potraživanje dokazao materijalnim dokazima, a tuženik kao vlasnik vozila utuženo potraživanje nije platio, slijedom čega je platni nalog održan na snazi.
4.4. Drugostupanjski sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se osporava mogućnost naplate parkiranja u trajanju od cijelog dana te kojima osporava odredbe Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013. - dalje u tekstu: Pravilnik) nisu mogli biti predmet razmatranja tog suda jer tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije istaknuo takve prigovore. Pritom je naveo da odredbe Pravilnika nisu ukinute zbog nesuglasnosti sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela pa da se Pravilnik primjenjuje u ovoj parnici. Tako je odredbom čl. 13. Pravilnika propisano da ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana uplata: bez kupljene parkirne karte, s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovi korištenja dnevne parkirne karte te se izdaje dnevna parkirna karta i nalog za njezino plaćanje koji se postavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.
5. U okolnostima ovog konkretnog slučaja, kada je i drugostupanjski sud naveo da tuženik nije iznio tijekom prvostupanjskog postupka materijalnopravne prigovore o pitanjima na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ne može niti u prijedlogu za dopuštenje revizije iznositi po prvi puta pitanje pravovaljanosti Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) odnosno nesuglasnosti tog akta sa zakonom navodeći da ga je donio neovlašteni donositelj. Pritom valja navesti da tuženik prijedlogu za dopuštenje revizije nije priložio druge dijelove spisa, a što je trebao sukladno odredbi čl. 387. st .
3. ZPP. Stoga postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temel ju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
