Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-458/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše, kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CĐ, zbog kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-28/2026-28 od 22. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni CĐ, zbog kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 1. i 3. KZ/11., činjenično opisanog pod točkom I. izreke, pa je na temelju članka 311. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. okrivljenom CĐ u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. veljače 2026. pa do 22. travnja 2026.
1.2. Na temelju članka 68. KZ/11. okrivljenom CĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora. Isto tako, temeljem članka 69. KZ/11. okrivljenom CĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP), okrivljeni CĐ u cijelosti je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. -6. ZKP-a.
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio okrivljeni CĐ po braniteljici Mirti Trninić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, navodeći da se žali zbog „odluke o visini kazne zatvora“. Predložio je da ga se kazni kaznom zatvora u trajanju dva mjeseca i dvadeset dana.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavka 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog CĐ nije osnovana.
6. Nije u pravu okrivljeni CĐ kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Naime, okrivljenik u žalbi ističe da je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci na koju je osuđen prestroga s obzirom na sve utvrđene okolnosti izvršenja kaznenog djela, a posebice posljedice počinjenog kaznenog djela, u kontekstu njegovog psihosocijalnog profila i obiteljskih prilika. Utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost smatra naročito olakotnom okolnošću te ističe da je uz privolu majke ušao i boravio u obiteljskoj kući jer mu je boravkom na otvorenom prijetila ugroza. Smatra kako ne postoji niti jedan razloga za izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen u cilju ostvarivanja svrhe generalne prevencije, slijedom čega predlaže osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju 2 mjeseca i 20 dana, koje vrijeme je proveo u istražnom zatvoru.
7. Međutim, pri izboru vrste i mjere kazne okrivljenom CĐ prvostupanjski sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ispravno utvrdio i cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, u skladu s člankom 47. stavkom 1. KZ/11. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu i zakonom predviđenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti pravilno utvrdio bitno smanjenu ubrojivost okrivljenog CĐ, njegovo priznanje kaznenog djela i time doprinos bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, te izraženo žaljenje i kajanje. S druge strane, otegotnim je cijenjena ranija osuđivanost okrivljenog CĐ zbog istog kaznenog djela, kao i zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, upravo na štetu majke IĐ.
7.1. Stoga nije u pravu okrivljeni CĐ kada tvrdi da je utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost trebalo cijeniti kao naročito olakotnu okolnost, budući da je ona posljedica činjenice da je okrivljeni CĐ dugogodišnji ovisnik o alkoholu s teškim i kroničnim stupnjem ovisnosti, koji zbog svoje bolesti i alkoholiziranosti nije mogao u cijelosti shvatiti značenje svojih postupanja i nije mogao cjelovito upravljati svojom voljom. Isto tako, neosnovano se u žalbi upire na to da način, a osobito posljedice kaznenog djela, odnosno izostanak nasilja prema majci IĐ , kao i okolnost da je ona dala privolu za ulazak i boravak u obiteljskoj kući, zahtijevaju izricanje kazne zatvora u kraćem trajanju. Naime, kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11. za koje je okrivljeni CĐ osuđen za svoj zaštitni objekt ima pravosuđe, konkretno okrivljenik se nije pridržavao samostalnih mjera opreza i na taj način je ometao rad pravosuđa. Stoga na odluku o visini kazne nije od utjecaja je li majka okrivljenika pretrpjela fizičko nasilje ili nije, odnosno je li mu dala privolu za ulazak u kuću zbog ugroze. Ključno je upravo to da je okrivljeni CĐ prekršio izrečene mu samostalne mjere opreza te time izravno narušio autoritet i funkcioniranje pravosuđa.
8. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti relevantne za odluku o izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenog CĐ zbog počinjenja kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jer će se njome prikladno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenog CĐ i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
9. Naposljetku, u odnosu na žalbeni prijedlog okrivljenog CĐ da se osudi na kaznu zatvora u trajanju dva mjeseca i dvadeset dana valja istaknuti da, osim što prema odredbi članka 44. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora ne može niti biti kraća od tri mjeseca, bilo koja kazna zatvora kraća od one na koju je osuđen ne bi bila primjerena, imajući u vidu njegov stupanj krivnje te sve prethodno izložene olakotne i otegotne okolnosti, kao niti prikladna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, pri čemu ovdje prevladava potreba ostvarivanja specijalne prevencije, budući da je okrivljenik recidivist u činjenju kaznenih djela protiv pravosuđa.
10. Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP-a, a kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
