Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-383/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog US, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-201/2022 od 24. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog US kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: K-201/2022 od 24. veljače 2026., optuženi US proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11te je optuženi US na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena OS se s ostvarivanjem imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu 10.000,00 eura (deset tisuća eura) upućuje u parnicu.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a, optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura (sto eura).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić Grada, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o troškovima postupka i odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe bitne povrede kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te osporava kaznenu sankciju i troškove kaznenog postupka koji su određeni prvostupanjskom presudom, međutim, istaknute povrede u svojoj žalbi argumentira pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, osvrće se na pojedine svjedočke iskaze, a posebice na iskaz oštećene OS, analizirajući po žalitelju dijelove njezina iskaza u kojima vidi relevantnu kontradiktornost.
7. Međutim, suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski sud osim što vjerno reproducira sve izvedene dokaze, daje i ocjenu svih izvedenih dokaza i na temelju te analize izvodi zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski. Naime, upravo kao što to utvrđuje i prvostupanjski sud u svojoj presudi, optuženik ne osporava da je nakon što ga je oštećenica prijavila načelnici vezano za građevinski materijal koji je trebao odvesti, nazvao oštećenu OS. Dakle, suprotno navodu žalbe kojom se ukazuje na različitosti dijelova iskaza oštećenice u pogledu mobitela na koju je optuženik nazvao oštećenicu (je li se radilo o mobitelu supruga oštećenice ili njezinom osobnom mobitelu), sam optuženik u svojoj obrani jasno govori koga je „želio zvati“ i koga je ”zvao” navedenog dana. Kada se to nesporno utvrđenje dovede u svezu sa navodom samog optuženika da se sa načelnicom ”svađao” nakon što je bio prijavljen za određene radnje od strane OS, neposredno nakon čega je i nazvao oštećenicu, sasvim se logičnim nameće i zaključak u kakvom je emotivnom stanju (očito ”ljutitom”) optuženik nazvao oštećenicu, ali i da ju je zvao sa namjerom da od sebe otkloni ”upozorenja načelnice” potaknutima prijavom oštećenice.
7.1. Kako se, dakle radi o iskazu optuženika koji sam iskazuje - ne samo o tome koga je nazvao i zašto, sasvim je irelevantan u tom dijelu iskaz oštećenice, koji u pogledu navedene okolnosti (na čiji je mobitel zvana od strane oštećenika) – nedosljedan kao što se to i ukazuje žalbom. Upravo to i jest razlog zašto je ispravna i ocjena prvostupanjskog suda koji iskaz oštećenice ocjenjuje u svojoj cjelini, utvrđujući pri tome i da se radi o iskazu koji je dan u nekoliko navrata kroz određeni vremenski period.
7.2. Nadalje, uvažavajući takvo utvrđenje, irelevantna je i različitost iskaza oštećenice, kao što to također u svom obrazloženju navodi i prvostupanjski sud (točka 16.2. obrazloženja) - pozivajući se na svjedočki iskaz JS prema čijem su iskazu boravak i kuhinja oštećenice – spojeni - o tome ”gdje se u trenutku poziva oštećenica točno nalazila – je li u kuhinji ili u dnevnom boravku koji je spojen sa tom kuhinjom”. I u tom je naime dijelu žalbu optuženika potrebno dovesti u svezu sa nespornom i relevantnom činjenicom da je oštećenica ispitivana u više navrata i da u svim svojim iskazima uvijek ukazuje na istovjetne riječi prijetnje koje joj je uputio optuženik, a koje su sadržane i u izreci same presude kao što je to i analizirano u prvostupanjskoj presudi. Upravo je ta okolnosti razlogom zbog koje je i taj žalbeni navod, kojim se obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje, valjalo otkloniti kao neosnovan. Iz istog razloga nije osnovan niti navod oštećenice o tome je li jedno dijete u vrijeme upućenih riječi prijetnje bilo u školi ili kod kuće, kao što to također obrazlaže prvostupanjski sud (točka 16.3. pisanog obrazloženja presude).
8. Optuženik se u svojoj žalbi pogrešno poziva na svjedočki iskaz LS ističući da se radi o svjedoku koji je čuo drugačije riječi koje je optuženik nakon razgovora (”svađe”) sa načelnicom uputio oštećenici. Naime, prvostupanjski sud je ispravno u analizi obrane optuženika (točka 20. -20.6. presude), iznio razloge zbog kojih ocjenjuje da se radi o svjedoku koji nije nazočio spornom telefonskom razgovoru između optuženika i oštećenice, upravo pozivajući se na proturječne dijelove obrane optuženika, kada je pri prvom ispitivanju naveo da je u trenutku poziva bio u vozilu sa CS, pa se na tu, po ocjeni ovoga suda dostatnu analizu, dodatno upućuje žalitelja.
9. Kako je, dakle nesporno utvrđeno da je oštećenica iskazala da je nakon tog događaja otišla na policiju tražeći da isti razgovaraju samo sa optuženikom dok je kaznenu prijavu podnijela tek nakon što je dva dana kasnije izbio incident na cesti između njezinog supruga i optuženika prema kazivanju njezina pokojnog supruga, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da su riječi kod same oštećen ice izazvale osjećaj osobne ugroženosti za sebe, ali i za svoju obitelj, ocjenjujući i da su takvim postupanjem optuženika ostvarena objektiva i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Pri tome je nužnim i za naglasiti da se radi o izgovorenim riječima koje u kontekstu ukupnog događaja predstavljaju riječi podobne za ostvarenje potrebnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
10. U odnosu na vrstu i visinu kazne koja je od strane prvostupanjskog suda određena u odnosu na optuženika, a koja se u žalbi samo uvodno kao poseban žalbeni navod ističe, treba navesti slijedeće. Odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani optuženika, ali i odražavati društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. U konkretnom slučaju optuženik je oglašen krivom za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim. Izricanjem kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju 1 (jedne) godine prvostupanjski sud je potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela. Upravo takva kazna i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, uz primijenjenu uvjetnu osudu sa citiranim rokom kušnje, predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista kaznena djela. Trošak kaznenog postupka koji je određen u paušalnom iznosu 100,00 eura primjeren je materijalnim prilikama optuženika pri čemu nisu utvrđeni razlozi za oslobođenje od troška.
11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom ža lbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
