Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-499/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše, kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog PM i dr., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-112/2018-65 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivim 1. okrivljeni IM, 2. okrivljeni CM i 3. okrivljeni OM, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., činjenično opisanog pod točkom I. izreke, pa su na temelju te zakonske odredbe 1. okrivljeni IM i 2. okrivljeni CM IM osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci te im je na temelju odredbe članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora od devet mjeseci neće izvršiti ako u roku dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo, dok je 3. okrivljeni OM na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. okrivljenom SM se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme uhićenja 29. svibnja 2016. Na temelju članka 54. KZ/11. 3. okrivljenom OM u kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja 29. i 30. svibnja 2016.
1.2. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP) 1. okrivljeni IM, 2. okrivljeni CM i 3. okrivljeni OM oslobođeni su naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. -6. ZKP-a u cijelosti te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda, kao i nužni izdaci i nagrada braniteljice po službenoj dužnosti 3. okrivljenog OM.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a oštećena JM (ranije P odnosno I) je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u cijelosti upućena na ostvarivanje u parnici.
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni u odnosu na 1. okrivljenog PM, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavka 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud 1. okrivljenog PM osudio na preblagu kaznu zatvora. Smatra da su olakotne okolnosti na strani 1. okrivljenika precijenjene, osobito okolnost da je otac devetero malodobne djece, odnosno da je trebalo više vrednovati okolnost da je 1. okrivljeni IM do sada osuđivan za različita kaznena djela. Smatra kako se isključivo kaznom zatvora u trajanju predloženom u optužnici može postići svrha kažnjavanja.
7. Međutim, pri izboru vrste i mjere kazne 1. okrivljenom SM prvostupanjski je sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ispravno utvrdio i cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, u skladu s člankom 47. stavkom 1. KZ/11. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu i zakonom predviđenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Tako su 1. okrivljenom SM kao olakotne okolnosti cijenjene to da je otac devetero malodobne djece, priznanje počinjenja kaznenog djela te istaknuto žaljenje zbog učinjenog, dok mu je kao otegotno cijenjeno to što je nakon počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u tri navrata za različita kaznena djela. Cijeneći tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani 1. okrivljenog PM, prvostupanjski sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci te mu je izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.
7.1. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se samo kaznom zatvora može ispuniti svrha kažnjavanja u odnosu na 1. okrivljenog PM.
7.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani 1. okrivljenog PM i to da je otac devetero malodobne djece, već je tu okolnost primjereno cijenio te doveo u vezu s preostalim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Prema tome, žalbeni navodi kojima državni odvjetnik osporava značaj takve olakotne okolnosti navodeći da je za zaključiti da 1. okrivljeni IM uslijed samo povremenog rada na crno ne uzdržava svoju djecu na adekvatan način, a da su roditelji svakako dužni uzdržavati svoju djecu, nije prihvatljiv. Uz to je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno cijenio i okolnost da je 1. okrivljeni IM nakon počinjenja kaznenog djela za koje je ovdje proglašen krivim osuđivan u tri navrata zbog raznovrsnih kaznenih djela. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takvu okolnost treba u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11. sagledati kroz ponašanje 1. okrivljenog PM nakon počinjenja kaznenog djela. Pritom je 1. okrivljeni IM do sada u jednom navratu osuđivan zbog kaznenog djela protiv imovine i to presudom Općinskom suda u Čakovcu, poslovni broj K-173/16-50 od 18. svibnja 2021., pravomoćnom 26. srpnja 2021., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. te mu je izrečena uvjetna osuda, dok je u preostala dva navrata osuđivan zbog raznovrsnih kaznenih djela i to zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. kada mu je izrečena uvjetna osuda te zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. kada mu je izrečena djelomična uvjetna osuda . S obzirom na takvo utvrđeno ponašanje počinitelja nakon počinjenja kaznenog djela, a imajući u vidu osobito protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje je sada proglašen krivim koje je počinjeno još 2016., kao i priznanje 1. okrivljenog PM te izraženo žaljenje, ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako će se upravo kaznom na koju je 1. okrivljenik osuđen u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, izrečenom uvjetnom osudom prikladno će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemel jen na vladavini prava, utjecati na 1. okrivljenog PM i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti 1. okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
8. Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP-a, a kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
