1                          Poslovni broj: Kž-178/2022-7

     Republika Hrvatska

    Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-178/2022-8

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. R., zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne Novine'', br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženika podnijete protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: K-302/2020 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženog A. R. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-302/2020 od 10. prosinca 2021. optuženi A. R. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i u vezi članka 48. stavak 2. KZ/11 optuženiku je izrečena kazna zatvor u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.             

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenica E. R. iz V. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura) upućena u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi A. R. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to: trošak paušala u iznosu od 700,00 kuna (92,91 euro), trošak provedenog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna (331,81 euro), sveukupno iznos od 3.200,00 kuna (424,71 euro) u korist Državnog proračuna RH, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude te trošak branitelja P. P. po službenoj dužnosti u visini čiju će sud odrediti posebnim rješenjem.

2. Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju D. P., odvjetniku u P. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni - bezuvjetnoj osudi. Predlaže da se prihvati žalba te pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači prvostupanjska presuda i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

2.1. Protiv presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak Kž-DO-218/2022 od 29. lipnja 2022. vratilo na nadležni postupak.

5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženika nisu osnovane.

6. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što nije saslušao kao svjedoka M. K., koja je bila povod svađi i da je upravo oštećenica inzistirala te isprovocirala optuženika da reagira te je optuženik nesporno reagirao na mah jer je bio isprovociran ponašanjem oštećenice.

6.1. No istu osobu koja je u trenutku događaja bila na gradilištu stranke nisu predlagale kao svjedoka tijekom postupka, a niti je sud smatrao potrebnim da je sasluša. Da je oštećena ozlijeđena udarcem šake te da ozljede nije zadobila padom na pod, kao što to tvrdi optuženik u obrani, utvrđeno je sudsko-medicinskim vještačenjem. Stoga to što nije saslušana kao svjedokinja M. K., za koju nitko ne tvrdi da je vidjela događaj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti je time pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Obrana smatra da je tempore criminis oštećenica bila pod utjecajem alkohola, no ona je alkotestirana tek 4,15 sati nakon događaja te se nije moglo utvrditi kada se je točno dovela u alkoholizirano stanje s obzirom da je izjavila da je nakon događaja popila 2-3 čaše votke. Čak da je oštećenica i bila u alkoholiziranom stanju to ne opravdava ponašanje optuženika koji ju je udario šakom u nos što je izazvalo prijelom nosne kosti i krvarenje iz nosa. Na temelju sudskomedicinskog vještačenja je utvrđeno da je oštećena ozlijeđena udarcem jakog inteziteta što ukazuje na to da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da se ne radi o izravnoj namjeri, već o reagiranju optuženika na mah.

7.1. Nasuprot žalbenih navoda optuženika sud je također potpuno utvrdio dinamiku i način nastanka ozljede i što se nesporno dogodilo u 14,30 sat. Zbog čega se je oštećenica javila u stanicu hitne pomoći tek u 18,38 sati ista je objasnila u svom iskazu u toč. 8. te to nije od odlučnog utjecaja na utvrđivanje bitnih činjenica. Naime, svjedok L. P., koji je došao neposredno nakon događaja na gradilište, zatekao je ozlijeđenu oštećenicu te vidio da joj je nos slomljen.

8. U odnosu na žalbeni navod da je tijekom postupka sud trebao uputiti optuženika da može imati i uzeti branitelja, uvidom u raspravne zapisnike je utvrđeno da je optuženik primio i razumio pouku o pravima iz članak 239. stavak 1. ZKP/08 te je tri puta na zapisniku izjavio da će se za sada braniti sam. Također sud i u postupku u kojem se optuženik brani bez branitelja može pročitati uz suglasnost stranaka iskaze svjedoka i vještaka te ih je kao dokaze time i proveo u potpunosti, pa je stoga žalbeni navod optuženika neosnovan.

8.1. Nadalje, sud nije imao dvojbe oko odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo kao što to neosnovano navodi optuženik u žalbi, jer je imao dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženika. Naime, sud je pored iskaza oštećenice i nalaza vještaka pročitao i iskaz svjedoka L. P. koji je došao naknadno na gradilište i zatekao ozlijeđenu oštećenicu te utvrdio da joj je nos slomljen. Stoga je neosnovan navod žalitelja da bi činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Optuženik se žali i na odluku o kazni smatrajući da je sud pogrešno kao otegotne okolnosti uzeo prekršajnu kažnjavanost optuženika za prekršaje u prometu te s obzirom da je neosuđivan da mu je mogla biti izrečena uvjetna osuda, a ne bezuvjetna kazna zatvora.

9.1. Nasuprot tome državni odvjetnik smatra da sud prilikom odabira mjere kazne nije postupio u skladu s odredbom članka 47. KZ/11 koja uređuje odmjeravanje kazne, jer nije kritički i adekvatno sagledao otegotne okolnosti koje je našao i spomenuo u obrazloženju pobijane presude, a koje nije kao takve izričito imenovao. Smatra da je sud propustio cijeniti i visok stupanj krivnje optuženika, način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno da je djelo počinio na osobito drzak, agresivan i bezobziran način tako što je verbalni sukob sa žrtvom okončao nerazmjernim i neopravdanim fizičkim nasiljem i udaranjem žrtve u glavu. Sud nadalje nije dovoljno kao otegotnu okolnost cijenio prekršajnu kažnjavanost optuženika te da je precijenio okolnosti za koje je naveo da predstavljaju olakotne okolnosti na strani optuženika, da je roditelj maloljetnog djeteta, pružanja pomoći žrtvi i izraženo žaljenje. Sud je okolnosti nastale nakon počinjenja kaznenog djela ocijenio naročito olakotnima te stoga optuženiku ublažio kaznu ocijenivši da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom. Za same okolnosti nakon počinjenja kaznenog djela da optuženik nakon predmetnog događaja nije ugrožavao žrtvu, da oni međusobno komuniciraju vezano uz zajedničko dijete te da se optuženik trudio oko njihovog djeteta smatra da ne dokazuju normalizaciju odnosa između optuženika i žrtve.

10. Razmatrajući žalbene navode u odnosu na odluku o kazni vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno kao olakotne okolnosti cijenio to da je optuženik kazneno neosuđivan, da je izrazio žaljenje zbog toga što je žrtva ozlijeđena, da je žrtvi pružio pomoć nakon ozljeđivanja, da je otac maloljetnog djeteta te da je žrtva u svojoj izjavi na raspravi zamolila za blažu osudu optuženiku. Također je prekršajno kažnjavan uglavnom za prekršaje u prometu, što mu se ne može cijeniti kao otegotno za predmetno djelo te nije od utjecaja na visinu kazne zatvora. Obrazlažući svoju odluku o kazni sud je polazeći od navoda žrtve valorizirao okolnosti koje su nastale nakon počinjenja kaznenog djela te je naveo da žrtva više nije imala problema s optuženikom, da su se žrtva i optuženik razveli, da se optuženik trudi oko njihovog djeteta te da je optuženik dobra osoba kada ne konzumira alkohol ocijenivši stoga da navedene okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje blaže kazne od propisane.

10.1. Bitno je napomenuti da je za predmetno kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od 3 do 8 godina, a sud je pri izricanju kazne zatvora primijenio odredbe o ublažavanju kazne ispod minimuma iz članka 48. stavak 2 KZ/11 te je razmatrajući žalbene navode vijeće utvrdilo da je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne, uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

10.2. Stoga i ovo vijeće je smatralo kako se osudom optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a s obzirom na težinu, društvenu opasnost i učestalost sličnih kaznenih djela povezanih s nasiljem u obitelji, može postići svrha opće i posebne prevencije. Tako izrečena kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama, te će se time utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela te stoga nema mjesta kažnjavanju optuženika na manju kaznu ili izricanje neke druge teže kaznenopravne sankcije.

11. Slijedom iznijetog, kako optuženik i državno odvjetnik žalbama nisu doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene nikakve povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te su na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 11. travnja 2024.