REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1034/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IFR iz [adresa], sa prebivalištem u [adresa], 500 GFR OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Florijanu Matiću, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-951/2024-2 od 17. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Psp-6/2023-34 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-951/2024-2 od 17. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Psp-6/2023-34 od 9. srpnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP- a.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite radi smetanja posjeda.
4.1. O zahtjevu tužiteljice odlučeno je na temelju činjeničnih utvrđenja, te s razlozima:
- „…da je tužiteljica tužbu radi smetanja posjeda podnijela sudu 26. siječnja 2023., te da je protekao objektivni prekluzivni rok do kada je ona tužbu radi smetanja posjeda bila ovlaštena podnijeti…“.
4.2. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila više pitanja koja se u bitnom odnose na mogućnost isteka objektivnog roka za traženje sudske zaštite zbog smetanja posjeda prije nego počne teći subjektivni rok, te pitanje koje se odnosi na postupak za povrat u prijašnje stanje. Prema pitanjima koja se odnose na mogućnost isteka objektivnog roka za traženje sudske zaštite zbog smetanja posjeda prije nego počne teći subjektivni rok, treba odgovoriti da u dijelu kojem tužiteljica ukazuje na odluke drugostupanjskog i revizijskog suda iste ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti budući da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (nije riječ o nepodudarnom pravnom shvaćanju prema odlukama na koje se poziva predlagateljica), pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnih shvaćanjem ovog suda. U dijelu kojim se pitanje odnosi na postupak za povrat u prijašnje stanje, treba odgovoriti da s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda (Rev-3761/94 od 26. ožujka 1998, Rev-240/07 od 14. kolovoza 2007. i dalje) nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložena, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
