REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Odjel za ratni zločin

Poslovni broj: K-rz-1/2023.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Buge Mrzljak Stenzel, predsjednice vijeća te Ivane Bujas i Renate Pražetina Kaleb, članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog MR i drugih, zbog krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj:

K-DO-15/16 od 30. lipnja 2009. (list 756. -765. spisa), preuzete po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu broj K-DO-330/12., izmijenjene 22. listopada 2020., nakon javne rasprave održane 24. travnja 2026., 10. lipnja 2026. i 1. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Sisku Sanje Jagušt, braniteljice optuženog MR, odvjetnice Lee Čavić, braniteljice optuženog PR, odvjetnice Ljiljane Bilbija, zamjenika braniteljice optuženog IR, odvjetnika Davora Domjana, a u odsutnosti optuženika, 9. srpnja 2026. objavio je, a 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MR zvani „ ŽR“, sin M i SR rođene P, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. broj 2.a, državljanin Republike Srbije, inženjer zaštite na radu sa završenom višom tehničkom školom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, od vrjednije imovine vlasnik 2 jutra zemlje u Republici Hrvatskoj, vojsku služio 1969./1970, pričuvni čin potpukovnika, osuđivan

i

optuženi PR“, sin I i Ž, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanina Republike Hrvatske i Republike Srbije, ekonomist za završenim ekonomskih fakultetom, oženjen, otac dvoje djece, bez vrjednije imovine, vojsku služio 1981. u Skoplju, neosuđivan

k r i v i  s u

što su:

- dana 19. ožujka 1993. godine, na privremeno okupiranom području Novske zvanom „Novsko brdo“, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske i naoružanih paravojnih formacija tzv. SAO Krajine optuženi MR kao načelnik obavještajno bezbjednosnog organa i zapovjednik izviđačko diverzantskog odreda 18. korpusa tzv. "Srpske vojske Krajine", optuženi PR kao načelnik organa bezbjednosti 54. pješačke brigade "Srpske vojske Krajine", suprotno članku 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine (dalje: Ženevska konvencija) te suprotno članku 75. stavku 2. te člancima 86. i 87. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. godine (dalje: Protokol I), iako su znali da su istog dana ŠR i VR, pripadnici izviđačko diverzantske grupe NR zajedno s TR, maskirani u odore pripadnika Hrvatske vojske i naoružani automatskim pištoljima marke „Škorpion“ call. 7,65 mm, na čijim cijevima su se nalazili prigušivači s privremeno okupiranog područja Novsko brdo pješice šumskim putem spustili prema gradu Novska do predjela zvanog "Samar" u ulici Adalberta Knoppa te ušli u obiteljsku kuću broj 68. vlasništvo obitelji UR gdje su suprotno članku 32. Ženevske konvencije i članku 75. stavku 2. Protokola I, s dva hitca u zatiljak glave usmrtili UR, hitcem u čeoni dio glave njegovu suprugu JR, hitcem u zatiljak glave njihovog sina RR i hitcem u predio vrata ispod zatiljka glave njihovu kćer ZR, nakon čega su pretražujući stvari po kući pronašli pogonske ključeve automobila marke „ S“ te ga odvezli na svoje položaje, pristajući tako na posljedicu, nisu poduzeli ništa da se takva nedopuštena ponašanja suzbiju i kazne,

- dakle, optuženi MR i optuženi PR kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba propustili prijaviti kršenje Konvencije i Protokola I i time tako podržavali da se civilno stanovništvo ubija,

- čime su počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH u vezi s člankom 28. OKZRH.

II. Na temelju članka 120. stavka 1. OKZRH, optuženi MR,

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 10 (DESET) GODINA.

III. Na temelju članka 120. stavka 1. OKZRH, optuženi PR,

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 6 (ŠEST) GODINA.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom MR i optuženom PR, podmiriti trošak kaznenog postupka na ime paušala u iznosu 2.000,00 EUR svaki optuženik kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

V. Optuženi IR, sin Š i V rođene N, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].a, državljanin Republike Srbije, inženjer informatike sa završenom Višom školom za primijenjenu informatiku, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, od vrjednije imovine vlasnik stana, vojsku služio kao aktivni časnik, neosuđivan, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

oslobađa se od optužbe

da bi:

- dana 19. ožujka 1993. godine, na privremeno okupiranom području Novske zvanom „Novsko brdo“, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske i naoružanih paravojnih formacija tzv. [adresa], MR kao načelnik obavještajno bezbjednosnog organa i zapovjednik izviđačko diverzantskog odreda 18. korpusa tzv. "Srpske vojske Krajine", PR kao načelnik organa bezbjednosti 54. pješačke brigade "Srpske vojske Krajine", optuženi IR kao načelnik organa bezbjednosti 98. pješačke brigade "Srpske vojske Krajine" suprotno članku 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine te suprotno članku 75. stavku 2. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), od 8. lipnja 1977. godine, u cilju izazivanja nestabilnosti, panike i straha stanovnika [adresa] i okolnih mjesta, naredili ŠR i VR, pripadnicima izviđačko diverzantske grupe NR, da zajedno s TR, maskirani u odore pripadnika Hrvatske vojske i naoružani automatskim pištoljima marke „Škorpion“ call. 7,65 mm, na čijim cijevima su se nalazili prigušivači, istog dana odu na područje grada Novske te da likvidiraju UR i članove njegove obitelji, nakon čega su se istog dana ŠR i VR zajedno s TR s privremeno okupiranog područja Novsko brdo pješice šumskim putem spustili prema gradu Novska do predjela zvanog "Samar" u ulici Adalberta Knoppa te ušli u obiteljsku kuću broj 68. vlasništvo obitelji UR gdje su suprotno članku 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i članku 75. stavku 2. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977., s dva hitca u zatiljak glave usmrtili UR, hitcem u čeoni dio glave njegovu suprugu JR, hitcem u zatiljak glave njihovog sina RR i hitcem u predio vrata ispod zatiljka glave njihovu kćer ZR, nakon čega su pretražujući stvari po kući pronašli pogonske ključeve automobila marke „Isuzu“ te ga odvezli na svoje položaje,

- dakle, kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija,

- pa da bi time počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH.

VI. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj: K-DO-15/16 od 30. lipnja 2009. (list 756. -765. spisa) od 30. lipnja 2009., broj K-DO-15/06. optuženi su MR, PR, IR, ŠR i VR za počinjenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – opisanog i kažnjivog po članku 120. stavka 1. OKZRH. Navedena optužnica postala je pravomoćna 5. studenog 2010. Potom je Županijski sud u Sisku 6. veljače 2012. donio rješenje K-26/2009., kojim se sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela međunarodnog ratnog i humanitarnog prava („Narodne novine“ broj 125/11.) oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu. Zbog toga je optužnicu preuzelo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, pob brojem K- DO-330/12. U daljnjem tijeku postupka optužnica je izmijenjena 22. listopada 2020. (list 1195 spisa).

2. Tijekom postupka bila je donesena osuđujuća presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2020. broj K-Rz-13/2012.-248. protiv optuženika MR, PR, IR, ŠR i VR zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina iz članka 120. stavka 1. OKZRH. Konkretno prva trojica osuđeni su jer su kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili da se civilno stanovništvo ubija, a ŠR i VR jer su izvršili navedeno kazneno djelo.

2.1. Navedena presuda djelomično je ukinuta, a djelomično potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 2022. broj K -rz 1/2021.-.6., tako što je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na optužene ŠR i VR, a ukinuta u odnosu na optuženog MR, PR i IR. Slijedom navedenog ponovljeno je suđenje protiv navedene trojice optuženika pred ovim sudom.

3. Budući da se nije mogla osigurati prisutnost optuženika u postupku, rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog Suda broj Kv-Rz-8/19 (K-Rz-13/12) od 26. studenog 2019. određeno je suđenje u odsutnosti optuženicima, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno 13. veljače 2020.

4. S obzirom da se optuženicima sudilo u odsutnosti, smatra se da isti poriču počinjenje krivičnog djela za koje su optuženi.

5. Međutim, optuženici su ispitani tijekom prethodnog postupka zamolbenim putem te su u postupku pročitane njihove obrane.

6. Optuženi MR je u obrani porekao da je ubojstvo obitelji ZR izvršeno kao planirano i izvedeno od strane organa kojima je on rukovodio u tom razdoblju ili od njega osobno. Navodi da je za ubojstvo obitelji ZR čuo preko Radija Novska par dana nakon što se događaj zbio. Budući da je prije sukoba stanovao u [adresa] optuženik zna tko je UR i da je bio zaposlen u Komunalnom poduzeću u Novskoj te radio na radnom mjestu očitavanja potrošnje plina. Nakon što je otišao iz [adresa] optuženik o UR nije ništa čuo i to neke dvije godine dok preko radija nije čuo da je ubijen, s time što su tada na radiju objavili i da je UR imao neki čin u Hrvatskoj vojsci. Optuženi MR nije poznavao suprugu i djecu UR, ali je iz radijske vijesti zaključio da je istom prilikom, kada je ubijen UR, ubijena i cijela njegova obitelj. Optuženik tvrdi da ni na koji način nije bio uključen u eventualnu akciju koja bi se ticala likvidacije UR i njegove obitelji.

6.1. U odnosu na vlastiti status optuženi MR naveo je da je u [adresa] bio zaposlen u TO kao načelnik organa sigurnosti. S početkom ratnih sukoba i to 18. kolovoza 1991. angažiran je u Štabu TO zona Zapadna Slavonija, što je kasnije preimenovano u 18. korpus Srpske vojske Krajine (dalje u tekstu: SVK). U okviru korpusa su bile tri brigade i to jedna u pravcu [adresa], druga u pravcu Gradiške i treća u pravcu sjevera.

6.2. Optuženik zna tko su PR i IR, jer su oni bili načelnici organa sigurnosti u brigadama. U okviru korpusa nisu imali niti jednu diverzantsku grupu, niti bilo kakvu takvu jedinicu, no imali su četiri izviđačke grupe. Jedna je bila angažirana u pravcu [adresa], a njome je rukovodio TR time da je i još jedna bila okrenuta prema općini [adresa]. Jedna je bila u južnom sektoru prema Savi, a njome je rukovodio ĆR, koji je preminuo. Izviđačke grupe su imale zadatak promatrati teren prema neprijateljskim položajima i to šume te nenaseljeni teren i njihove aktivnosti su se svodile na patroliranje po linijama razgraničenja. Te jedinice nisu imale ofanzivne zadatke, niti su bile opremljene za takve akcije.

6.3. Inače u to vrijeme su crte razgraničenja bile formirane tako što je na strani tzv. vojske SVK postojao sektor minskih polja prema crti razgraničenja, crta razgraničenja koju je držao UNPROFOR, a na hrvatskoj strani, također iza UNPROFOR-a, bili su pojasi minskih polja, o kojima tzv. vojska SVK nije imala bliže informacije, a iza njih se nalazila Hrvatska vojska. Stoga je praktično bilo nemoguće prijeći s jedne na drugu stranu. U to vrijeme optuženik je svakodnevno kontaktirao s jedinicama UNPROFOR-a na tom području, ali niti u jednom trenutku nije tražena bilo kakva informacija od strane UNPROFOR-a u vezi događaja o kojem je optuženi MR čuo na radiju.

6.4. K tome, u puno beznačajnijim situacijama kao što su bili npr. krivolov, da se netko izgubio u pograničnom području i sl. tražene su informacije od strane UNPROFOR-a, a u ovom slučaju nitko to nije tražio i od početka nitko nije povezivao optuženikovu jedinicu s tim događajem. Čak štoviše optuženi MR je čuo da se u [adresa] vodila istraga u vezi ubojstva obitelji UR prema hrvatskim građanima. Inače pripadnici izviđačkih grupa optuženika raspolagali su samo maskirnim uniformama Vojske Jugoslavije i nisu posjedovali nikakve uniforme Hrvatske vojske tako da nije bilo moguće presvlačenje u uniforme Hrvatske vojske.

6.5. Što se tiče izlaženja džipa iz [adresa], to je bilo moguće samo na punktovima UNPROFOR-a koji su bili neprekidno kontrolirani. Formacijsko oružje izviđačkih grupa su bile automatske puške i pištolji TT, a te jedinice nisu posjedovale nikakve automatske pištolje tipa „Škorpion“ ili slično. Budući da optuženik dobro poznaje [adresa] i teren oko [adresa], ističe da između Novskog brda i dijela grada zvanog Samar ima 12 km zračne linije, a putem, uz izbjegavanje glavnih komunikacije i raskrižja, sigurno 20 km, pa je nelogično da se iz tako duboke točke ide u akciju.

6.6. Optuženom MR predočen je sadržaj zapisnika o ispitivanju svjedoka LR od 1. ožujak 2006. na koji se on posebno očitovao, što će se navesti u dijelu u kojem je prezentiran iskaz tog svjedoka.

7. Optuženi PR ispitan zamolbenim putem u obrani je naveo (zapisnik, list 707. do 710. spisa) da je izgubio posao u „Privrednoj banci Zagreb“ d.d. u [adresa] zbog toga što je T, pa je otišao živjeti kod roditelja u selo [adresa] i to s trudnom suprugom i sinom koji je imao četiri godine. Dana 16. kolovoza 1991. izvršena je nekakva, kako ju je optuženik nazvao, invazija na selo [adresa] i to na način da je oklopno vozilo na kojem je pisalo „ U“, uz pratnju pješaštva ušlo u selo i onda je nastalo bančenje, a stanovnici su se svi razbježali po okolnim šumama. Budući da je u susjednom selu u sličnoj akciji poginula jedna osoba, narod je bio uzbuđen i uznemiren te uplašen. S obzirom da je optuženi PR bio jedan od viđenih ljudi kao član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, tražili su od njega i drugih viđenijih ljudi da se nešto poduzme u cilju samoorganiziranja radi zaštite stanovništva, pa optuženik stupa u kontakt s vojnim vlastima s tog područja i dolazi do, kako optuženik navodi, samoorganiziranja. Optuženi PR biva postavljen za rukovoditelja TO, a daljnja događanja su ga kao rezervnog oficira – potporučnika JNA vodila kroz te događaje kao starješinu u vojnim formacijama koje su se zatim osnivale na tim prostorima, pa je imao funkciju komandanta TO i zapovjednika bataljuna u brigadi, zatim načelnika Službe sigurnosti u brigadi i tako do pred kraj 1993. kada je napustio vojsku i postao komercijalni direktor GP „Nada“ u [adresa].

7.1. Optuženi PR je u ožujku 1993. bio u vojsci i to kao načelnik sigurnosti 54. pješačke brigade, ali njegova brigada, u to vrijeme, uopće nije djelovala u pravcu prema [adresa], već suprotno, djelovala je u pravcu Nove Gradiške, a prema [adresa] je djelovala 98. brigada.

7.2. Zna tko je IR jer je on bio kolega po funkciji optuženom PR, ali u 98. brigadi, dok je MR bio njihov zajednički zapovjednik.

7.3. Optuženi PR nema nikakva saznanja o navodnoj akciji srpskih snaga u vezi s ubojstvom obitelji UR iako optuženi PR zna tko je UR budući da je optuženik živio u [adresa]. Isto tako, budući da je optuženik iz sela [adresa], a UR je bio iz sela [adresa], išli su u istu osnovnu školu. Optuženik se sa UR nije družio jer je UR bio nekoliko godina stariji od optuženika, a optuženik zna da je UR radio u [adresa] na naplati plina kao radnik komunalnog poduzeća. O ZR obitelji ništa ne zna kao niti o ZR aktivnostima tijekom rata.

7.4. Za ubojstvo UR i njegove obitelji optuženi PR je saznao preko Radio Novske i to nekoliko dana nakon događaja, a kasnije je o tome čitao u „Feral Tribuneu“ da je njih ubio netko od hrvatskih vojnika. Inače, na području Zapadne Slavonije nikada nisu postojale izviđačko-diverzantske nego isključivo izviđačke jedinice, a u naoružanju nije bilo „Škorpiona“, jer je to oružje, zbog kratkih cijevi, pripadalo samo tenkistima. Njihove jedinice su raspolagale isključivo dugim pješačkim cijevima.

7.5. I ovom je optuženiku predočen sadržaj zapisnika o ispitivanju svjedoka LR od 1. ožujak 2006. na koji se on posebno očitovao, što će se navesti u dijelu u kojem je prezentiran iskaz tog svjedoka. Isto vrijedi i za iskaz svjedoka KR od 28. veljače 2006. koju mu je također predočen.

8. Optuženi IR u obrani koju je dao zamolbenim putem naveo je (prijevod, list 711. do 714. spisa) da mu je događaj za koji ga se optužuje potpuno nepoznat i nije mu ništa poznato o nekom ubojstvu osoba u [adresa].

8.1. Točno je da je u vrijeme kada se zbio taj događaj bio na području Zapadne Slavonije time da je tamo došao u veljači 1993., kada je od strane zapovjednika 98. brigade postavljen za pomoćnika za kontraobavještajne poslove i na toj funkciji je bio do 6. rujna 1993. Dok je tamo bio i radio, njegovi zadaci su bile kontraobavještajne mjere i rukovođenje vojnom policijom. Budući da je optuženi IR bio izvorno analitičar, kada je stupio u 18. korpus, pripremao se raditi analitičke poslove, jer je po struci informatičar, ali budući da u tom trenutku nije postojao organ sigurnosti u 98. pješačkoj brigadi, komanda korpusa ga je uputila u tu jedinicu da bude postavljen na mjesto pomoćnika za kontraobavještajne poslove. Na to mjesto je postavljen 1. ožujka 1993. naredbom zapovjednika 98. pješačke brigade. Istaknuo je da, s obzirom na svoje kvalifikacije, ranije iskustvo i nepoznavanje tog terena, nakon samo 19 dana, kako to proizlazi iz opisa događaja, nije niti mogao biti uključen u neku tako složenu akciju. Optuženi IR rođen je u [adresa], a živio je u Daruvaru tako da mu je teren oko [adresa] bio nepoznat i tvrdi da uopće nije boravio na tom terenu.

8.2. Optuženi IR zna tko je MR, jer mu je MR bio pretpostavljeni u to vrijeme kao načelnik obavještajno-sigurnosnog organa. Nije postojao nikakav izviđačko-diverzantski odred niti bilo kakva izviđačko-diverzantska grupa, pa nitko nije niti mogao biti zapovjednik takve jedinice. U to vrijeme su imali nekoliko izviđačkih grupa, tri do četiri, koje nisu bile obučavane za akcije kakva je opisana u istražnom zahtjevu.

8.3. Optuženi IR zna tko je PR koji je bio na istom formacijskom mjestu kao i optuženi IR, ali u različitoj jedinici. Optuženi IR poznaje i TR, ŠR, VR i ČR, ali površno. Kasnije je saznao da su oni J i imao je izvjesne kontakte time da je s TR, kada je optuženik saznao da je ovaj bio umješan u neku preprodaju heroina, prekinuo svaki kontakt. Optuženi IR zna i tko je FR, koji je predvodio jednu od izviđačkih grupa, a u međuvremenu je preminuo. Istaknuo je i to da se, dok je bio na terenu, prije svega bavio formiranjem odjela vojne policije 98. brigade te je inzistirao da se sastav ranije formiranih izviđačkih jedinica ne uključuje u novoformiranu vojnu policiju, jer je na terenu saznao da su pripadnici tih izviđačkih grupa skloni devijantnom ponašanju.

8.4. Zna tko je ĐR jer je, u povodu jedne akcije njegovog uhićenja i pretrage kuće, u ĐR kući pronađeno više komada naoružanja i uputili su ga u pritvor po naredi zapovjednika. Zna i tko je KR, jer je KR bio zamjenik ĆR u izviđačkoj grupi kojom je ĆR rukovodio. Zna tko je LR, jer je LR bio član izviđačke grupe, a njegov ujak PR je inzistirao kod IR da LR bude primljen u odjel vojne policije, a što je IR odbio.

8.5. I ovom je optuženiku predočen sadržaj zapisnika o ispitivanju svjedoka LR od 1. ožujak 2006. na koji se on posebno očitovao, što će se navesti u dijelu u kojem je prezentiran iskaz tog svjedoka.

8.6. Optuženi IR je također naveo da je u tom trenutku optuženi IR je bio jedini IR u sigurnosnim strukturama na tom području i ne zna da je postojao neki drugi IR u njegovoj jedinici, za druge jedinice ne zna. Na kraju, ovaj optuženik je naveo da smatra da nije moguće izvesti takvu akciju i planirati ju u tom trenutku.

9. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i pregledani:

a) materijalna dokumentacija i to:

- zapisnik o uviđaju od 20. i 21. ožujka 1993. (list 638. -646. spisa),

- zapisnik o obdukcijama i vanjskim pregledima od 21. ožujka 1993. (list 648. - 654. spisa),

- fotodokumentacija očevida od 20. i 22. ožujka 1993. s polurazvijenom skicom i legendom (u prilogu spisa),

- zapisnici o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a RH broj 511-01-41-1538, 1538/2-1993 od 07. veljače 1994. (list 50. -51. spisa) i broj 511- 01-43-I/1-1538/15-93 od 26. listopada 1994. (list 45. spisa),

- izvadak iz matice umrlih za svjedoka LR (list 1162. spisa)

- medicinska dokumentacija za svjedokinju HR (list 1164. spisa)

- spis Županijskog suda u Sisku broj K-22/2008.

- upit ovog suda Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije, Sektora za potporu kriminalističke policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju INTERPOL (list 1364 spisa), odgovor Službe za operativnu međunarodnu policijsku spisa (list 1365 spisa),

- upit ovog suda Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprečavanje korupcije (list 1369 spisa) i odgovor (list 1370 spisa) i

- izvadci iz kaznene evidencije (list 1386, 1387 i 1388 spisa).

b) Uz suglasnost stranaka, iskazi svjedoka:

KR

- sa zapisnika od 28. veljače 2006. (list 25. -27. spisa),

- sa zapisnika od 19. lipnja 2006. (list 290. spisa) i

- sa zapisnika s rasprave od 26. rujna 2020. (list 1183. -1185. spisa).

LR

- sa zapisnika od 1. ožujka 2006. (list 32. -34. spisa) i

- sa zapisnika od 19. lipnja 2006. (list 289. spisa).

OR

- sa zapisnika od 3. studenog 2003. (list 294. spisa),

- sa zapisnika od 23. kolovoza 2006. (list 301. spisa) i

- sa zapisnika s rasprave od 15. rujna 2020. (list 1176. -1178 spisa).

ER

- sa zapisnika od 19. lipnja 2006. (list 291. spisa) i

- sa zapisnika s rasprave od 15. rujna 2020. (list 1175. i 1176. spisa).

TR

- sa zapisnika s rasprave od 24. rujna 2020. (list 1182. i 1183. spisa).

SR

- sa zapisnika s rasprave od 22. listopada 2020 (list 1194. spisa).

c) Na prijedlog državnog odvjetnika, dodatno je ispitan svjedok KR na raspravi 1. srpnja 2026.

9.1. Nije bilo primjedbi na ovako izvedene dokaze.

9.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju HR zamolbenim putem kod istražnog suca 7. rujna 2006. (list 336 -340 spisa).

9.2.1. Državni odvjetnik predložio je neposredno ispitivanje svjedokinje HR, a tom su se prijedlogu pridružili i branitelji optuženika. Međutim, vijeće je zapisnik o ispitivanju ove svjedokinje odlučilo pročitati u skladu s prethodno navedenom odredbom ZKP/08. jer je dolazak svjedokinje na Sud radi ispitivanja znatno otežan. Naime, Sud je pokušao zamolbenim putem ispitati svjedokinju koja živi i boravi u [adresa], ali u tome, zbog izostanka pravne suradnje u predmetima ratnih zločina (vidi toč. 9.a) u tome nije uspio. Na svaki upit ovog suda izostala je bilo kakva povratna informacija nadležnih tijela zamoljene države, kakva je primijećena i u drugim predmetima ratnog zločina. Navedeno je potvrđeno dopisom Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprečavanje korupcije (list 1370 spisa)

9.2.2. Vijeće je pri tome vodilo računa o teškoćama koje trpi obrana zbog nemogućnosti postavljanja pitanja ovoj svjedokinji, ali isto tako i o činjenici da se optuženicima sudi u odsutnosti, što znači da su se oni u stvari i odrekli prava iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.), a s druge strane, da imaju pravo na obnovu postupka kao i činjenicu da je svjedokinja ispitana zamolbeno kod istražnog suca Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine, a prije ispitivanja prisegnula je da će govoriti istinu (list 337). Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, ispitivanje pred istražnim sucem u prethodnom postupku (Štulíř protiv Češke, no. 36705/12, § 69, 12. siječnja 2017.) predstavlja jedno od procesnih jamstava, kao činitelja protuteže kojim se mogu nadoknaditi nedostaci koje trpi obrana zbog odsutnosti svjedoka. Osim toga, iskaz svjedokinje BR nije niti jedini niti odlučujući dokaz, dapače radi se o posrednim saznanjima svjedokinje o činjenicama o kojima su iskazivali drugi svjedoci u ovom postupku.

9.2.3. Stoga zaključno, važući s jedne strane pozitivne obveze Republike Hrvatske koje proizlaze iz članka 2. Konvencije., u kojem su sadržane osnovne vrijednosti demokratskih društava koja čine Vijeće Europe uključujući i obvezu zaštite prava na život iz članka 2. Konvencije, što također podrazumijeva da se zakonodavni okvir uspostavljen radi zaštite prava na život pravilno provodi, a da se sva kršenja tog prava suzbijaju i kažnjavaju i s druge strane konfrontacijsko pravo optuženika, vijeće je kako je to naprijed navedeno odlučilo pročitati naprijed navedeni zapisnik o ispitivanju svjedokinje.

9.3. U postupku nije bilo drugih dokaznih prijedloga.

10. Na temelju ovako provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da su optuženi MR i optuženi PR počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH. u vezi sa člankom 28. OKZRH. na način opisan u izreci presude. Nasuprot tome, optuženi IR oslobođen je od optuže za inkriminirano mu kazneno djelo.

11. U ovom postupku nije bilo sporno da su ŠR i VR, pripadnici izviđačko diverzantske grupe NR, zajedno s TR, maskirani u odore pripadnika Hrvatske vojske i naoružani automatskim pištoljima marke „Škorpion“ call. 7,65 mm, na čijim cijevima su se nalazili prigušivači, 19. ožujka 1993. s privremeno okupiranog područja Novsko brdo pješice šumskim putem spustili prema gradu [adresa] do predjela zvanog "Samar" u ulici Adalberta Knoppa te ušli u obiteljsku kuću broj 68. vlasništvo obitelji UR gdje su suprotno članku 32. Ženevske konvencije i članku 75. stavku 2. Protokola I., s dva hitca u zatiljak glave usmrtili UR, hitcem u čeoni dio glave njegovu suprugu JR, hitcem u zatiljak glave njihovog sina RR i hitcem u predio vrata ispod zatiljka glave njihovu kćer ZR, nakon čega su pretražujući stvari po kući pronašli pogonske ključeve automobila marke „Isuzu“ te ga odvezli na svoje položaje.

11.1. Navedeno jasno proizlazi iz presude ovog suda u tom dijelu potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedene u točkama 2. i 2.1. obrazloženja. Navedenom presudom ŠR i VR pravomoćno su, u odsutnosti, osuđeni kao počinitelji tj. neposredni izvršitelji krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH.

11.2. Isto tako, TR, koji je u ovom postupku bio svjedok, pravomoćno je zbog (činjenično istog) kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH osuđen presudom Županijskog suda u Sisku od 24. listopada 2008. broj K-22/08. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2009. broj I Kž 180/09.-12.

12. Nadalje, u ovom postupku, u suštini nije bilo sporno niti svojstvo optuženika.

12.1. Naime, iz obrana optuženog MR, optuženog PR i optuženog IR, utvrđeno je da je u vrijeme počinjenja navedenog krivičnog djela optuženi MR bio načelnik obavještajno bezbjednosnog organa 18. korpusa tzv. SVK, optuženi PR bio je načelnik organa bezbjednosti 54. pješačke brigade SVK, a optuženi IR bio je načelnik organa bezbjednosti 98. pješačke brigade SVK. Dakle, optuženi MR je po vojnoj hijerarhiji bio nadređen optuženom PR i optuženom IR koji su bili načelnici organa bezbjednosti u svojim brigadama, a koje su bile u sastavu 18. korpusa tzv. SVK. K tome, optuženi MR bio je i nadređen jedinicama u sastavu korpusa, pa tako i jedinici NR. To u ostalom u svojoj obrani ne dovodi u pitanje niti optuženi MR i PR. Navodi njihovih obrana o tome se li riječ o izviđačko- diverzantskoj jedinici ili izviđačkoj jedinici ovdje su neodlučni, s obzirom na postojanje pravomoćnih presuda, no o tome će biti riječi naknadno. Svojstvo neposrednih izvršitelja ratnog zločina utvrđeno je prethodno prezentiranim pravomoćnim presudama.

13. Nasuprot tome, u ovom je postupku je sporno pitanje bilo jesu li optuženici naredili ŠR i VR, da zajedno s TR, maskirani u odore pripadnika Hrvatske vojske i naoružani automatskim pištoljima marke „Škorpion“ call. 7,65 mm, na čijim cijevima su se nalazili prigušivači, istog dana odu na područje grada [adresa] te da likvidiraju UR i članove njegove obitelji.

Bitan sadržaj izvedenih dokaza:

14. Iz zapisnika o uviđaju od 20. i 21. ožujka 1993. razvidno je da su u obiteljskoj kući u [adresa], R [adresa] pronađeni mrtvi članovi obitelji UR. Dijete RR bio je prevezen u Kutinu budući da je u trenutku otkrivanja zločina davao znakove života.

15. Iz zapisnika o obdukcijama i vanjskim pregledima tijela od 21. ožujka 1993. (list 648. do 654. spisa) razvidno je kako je uzrok smrti JR, u dobi 34 godine i UR, u dobi 35 godina bila strijelna povreda mozga. Uzrok smrti djeteta RR s navršenih 14 godina (rođen **.**.1979.) bile su strijelne rane glave, a djeteta ZR, u dobi 5 godina (rođena **.**.1988.), strijelna rana vrata.

15.1. Konkretno, iz tog je zapisnika utvrđeno je da je UR usmrćen s dva hitca u zatiljak glave time da su prilikom pregleda nađene dvije ulazne strijelne rane na sredini desne strane zatiljka glave te jedna izlazna rana u području gornjeg desnog očnog kapka. JR je usmrćena hitcem u čeoni dio glave time da je prilikom pregleda nađen prostrijel glave koji je tekao od ulaza iznad unutrašnjeg kuta lijeve obrve, koji je pokazivao znake naslanjanja usta cijevi, do izlaza lijevo tjemeno zatiljno, a zatim i prostrijel vanjskog dijela lijeve šake koji je tekao od hrpta k dlanu. Kod JR, unutrašnjim pregledom nađen je prostrijel kroz lijevu hemisferu velikog mozga, vrlo jak edem pluća, znakovi povraćanja s udisanjem povraćenih masa, znakovi vrlo jakog iskrvarenja te brojni krvareći defekti sluznice želuca iz čega slijedi zaključak da je umiranje trajalo više desetaka minuta pri čemu se razvijao vrlo jak edem pluća i erozija želuca, što potvrđuje nastanak tzv. šoka uslijed krvarenja. RR usmrćen je hitcem u zatiljak glave time da je nađena ulazna strijelna rana na samoj sredini zatiljka te izlazna rana na unutrašnjoj strani desne obrve. ZR je usmrćena hitcem u predio vrata ispod zatiljka glave time da je pregledom nađen prostrijel vrata koji je tekao od ulaza na sredini desne strane vrata, a kanal se nazirao u potkožju lijeve strane ramena, dok je izlazna rana bila smještena na stražnjem dijelu kupole lijevog ramena.

16. Iz zapisnika o balističkom vještačenju (list 50 i 51. spisa) utvrđeno je da je na vještačenje dostavljeno 6 čahura i 5 zrna s nalogom da se utvrdi vrsta i marka oružja iz kojeg su ispaljena zrna i čahure. Vještačenjem je utvrđeno da sve dostavljene čahure i zrna pripadaju pištoljskoj municiji kalibra 7,65 mm, a međusobnim ispitivanjem dostavljenih čahura i zrna, utvrđeno je da su ispaljeni iz dva različita oružja, ali iste marke i tipa. Također je utvrđeno da se radi o hicima iz dva automatska pištolja marke „Škorpion“.

17. Svjedokinja SR, sestra UR, nema saznanja o okolnostima ubojstva. Poznato joj je da su 19. ožujka 1993. u večernjim satima, ubijeni njezin brat UR, njegova supruga JR te njihovo dvoje djece, sin RR i kćer ZR. RR je sam događaj preživio, ali je preminuo na putu u bolnicu, pred Kutinom. Za događaj je saznala u nedjelju navečer kada su je nazvali prijatelji iz Splita, pa je idućeg dana sa suprugom je otišla u policijsku postaju u [adresa] i tamo su im predočili izvješće te rekli što se dogodilo. Svjedokinja se sjeća i toga da je u inkriminirano vrijeme njezin brat koristio službeno vozilo i to džip marke „Isuzu“, a za koje su joj u policiji rekli da su ubojice pobjegle s tim vozilom. O događaju je iskazivala sa suzama.

18. O aktivnostima optuženika iskazivali su svjedoci KR, LR, HR, ĐR, GR i NR.

18.1. Riječ je o izrazito opširnim iskazima. Niti jedan od svjedoka izrijekom ne navodi da je neposredno čuo ili posredno doznao da su optuženici, ili netko od optuženika naredili počinjenje ratnog zločina tj. ubojstvo obitelji UR. Svjedoci, i to oni koji ima ju saznanja o događaju koji je predmet optužbe iskazuju o:

- sastanku koji je održanom dan uoči akcije,

- različitim motivima akcije

- zaduženjima svjedoka na brdu iznad mjesta Voćarice

- problemima s džipom marke „Isuzu“ [džip pok. UR i

- izvlačenju džipa u kojem sudjeluje AR.

19. Svjedok KR, ispitan je kod istražnog suca u dva navrata (28.2.2006. i 19.6.2006.), jednom na raspravi tijekom prvog suđenja i još jednom u ponovljenom postupku. Upitan na ponovljenom suđenju za razlike između iskaza iz istrage i prvog suđenja, naveo je kako ostaje kod svega što je izjavio kod suca istrage, jer je tako bilo, jer se svega bolje sjećao, jer mu je u vrijeme prvog suđenja preminuo sin, pa je bio u posebno afektivnom stanju.

19.1. Svjedok je iskazivao o organizaciji „teritorijalne obrane“.

19.1.1. Kod istražnog suca izjavio da se 1991. pridružio teritorijalnoj obrani (dalje u tekstu: TO). U studenom 1991. prešao u TO Borovac gdje je bio do 1995. TO je u to vrijeme pripadala pod banjalučki korpus, a bila je smještena u mjestu [adresa]. Na prvom suđenju odgovarajući na pitanja naveo je da mu je poznat 18. korpus Srpske vojske Krajine (dalje u tekstu: SVK), ali njegova jedinica nije pripadala tom korpusu. Nije čuo za 54. i 98. pješadijsku brigadu SVK. Ne zna koje su funkcije imali MR i PR, ali su oni bili skupa. Svjedok KR bio je pripadnik TO koja je pripadala pod Banjalučki korpus, ali ne zna da li se 18. korpus SVK kolokvijalno zvao Banjalučki korpus.

19.1.2. U sastavu TO je bila i izviđačka grupa, a KR pripadao je izviđačkoj grupi koja je brojala 11, 12 članova. Zapovjednik te izviđačke grupe bio je DR (ĆR), koji je poginuo 1995., a svjedok je bio njegov zamjenik. Članovi te grupe bili su bili su i CR, MŠ, PŠ, IŠ, ŽŠ, SŠ i ŠŠ. Zadatak te izviđačke grupe bilo je izviđanje terena na potezu Kučerina, Brdo Roždanik, Brdo Jazavica, Brdo Paklenica. Na prvom suđenju nije mogao pojasniti da li su oni bili izviđačka ili neka druga jedinica, već je pojasnio da su oni bili jedinica iz [adresa] te su po potrebi obilazili teren i obavljali druge zadatke. Pojašnjava da su znali ići u izviđanja u koja nisu išli „obični“ vojnici. Isto tako, iako je ĆR bio zapovjednik svjedokove grupe, on je općenito išao s grupom TR. Sjedište grupe bilo je stacionirano u [adresa], u kući u kojoj su inače živjeli LR, CR i VŠ. Svjedok je živio u [adresa].

19.1.3. Svjedok ima saznanja da su u isto vrijeme na području [adresa] djelovale tri izviđačko- diverzantske grupe. Jedna je bila pod zapovjedništvom TR, druga pod zapovjedništvom NŠ, a treća je bila specijalna policija. Inače grupu TR su činile osobe koje svjedok poznaje pod nadimcima „ Z“ [Z je nadimak osuđenog ŠR, kako to slijedi iz pravomoćne presude, opaska suda] i „ Ć“ [Ć je nadimak osuđenog VR, kako to slijedi iz pravomoćne presude, opaska suda], potom ČR, a bilo je i osoba iz Bosne koje su se toj grupi pridruživale te im se ponekad pridruživao i ŠŠ te osoba zvana „ DR“. Tijekom prvog suđenja naveo je da je da su bile dvije diverzantsko-izviđačke jedinice 1993. i to jedna za područje [adresa], a druga za područje [adresa]. Ovoj za područje [adresa] je zapovijedao TR i imala je 9 pripadnika, a to su bili ČR, ŠR, VR i drugi kojih se nije mogao svih sjetiti.

19.1.4. Svjedok Grbić za „ Ć“ [Ć je nadimak osuđenog VR,] zna da je u pravilu vozio ŽR i PR, a vjerojatno i druge, jer je uvijek bio u blizini komande. ŽR je po funkciji bio nadređen diverzantskim grupama, pa tako i TR i uvijek ga je štitio. Na ponovljenom suđenju na upit je li i PR bio nadređen TR, odgovara da je PR uvijek išao za ŽR i nosio neku tašku. PR mogao je dati naloge članovima diverzantskih grupa pa tako i TR. Vjeruje da bi ga oni poslušali.

19.2. Svjedok KR, dalje je iskazivao o događaju.

19.2.1. Iskazujući kod istražnog suca, naveo je kako mu se čini da je to bilo u 3. ili 4. mjesecu kada je iz zapovjedništva u njihovu izviđačku grupu došla zapovijed da moraju biti spremni. Na prvom suđenju rekao je da se sjeća da su 18. ožujka 1993. došli MR, PR i još jedan koji je imao vojnu torbicu u njihovu jedinicu (kuću u [adresa], točka 19.1.2.) u kojoj su se svi zatekli. MR im je rekao da idućeg dana idu u razmatranje i osiguranje na Voćaričko brdo. Tada im je MR rekao da idu u razmatranje i osiguranje. Na ponovljenom suđenju je na poseban upit odgovorio da je zapovijed došla od ŽR. To mu je izrekom rekao IŠ koji je sa MR i PR, koga su zvali MŠ, bio u kući u [adresa] gdje su stanovali u kojoj se odvijao sastanak. Na upit tko je taj s vojnom torbicom o kojem je iskazivao na prvom suđenju, odgovara da ne zna, bio je visok i mršav i nosio je tu vojnu torbicu kao PR. Poslije ga nikada nije vidio.

19.2.2. Kod istražnog suca iskazao je da je nakon zapovijedi iza 17:00 sati došao „ Ć“ [Ć je nadimak osuđenog VR, opaska suda] s kombijem kojim je njihovu grupu odvezao na vrh brda kod [adresa]. Na prvom suđenju naveo je da je to bilo ujutro.

19.2.3. Dalje je kod istražnog suca naveo kako u vrijeme izdane zapovijedi oni nisu znali gdje je grupa TR. Tek kada su dovezeni na vrh brda, vidjeli su da su tamo TR, „ Z“ [Z je nadimak osuđenog ŠR, opaska suda], ČR, ĆR, a pridružio im se i ŠŠ koji je došao sa svjedokom KR i njegovom grupom s kombijem. Prisjetio se da je tamo primijetio i ljude iz diverzantske grupe NŠ, ali nije vidio i samog NŠ, međutim iz njegove grupe je vidio TŠ.

19.2.4. U daljnjem iskazu kod istražnog suca, naveo je da kada su došli na brdo svjedoku KR je osobno TR prenio zadaću da sa svojom grupom osigurava sjecište putova Paklenica - Kučerina - Voćarice. Svjedok KR pitao je zašto su tamo došli, na što mu je TR odgovorio da ima motorolu i da, ako išta sumnjivo primijeti, stisne jedno dugme na motoroli i time ih obavijesti. Na prvom suđenju naveo je da je njihov zadatak bio je osiguravanje tog mjesta, a osiguravali su ga na način da su trebali javiti u slučaju, ako bi netko naišao. Na prvom suđenju izjavio je da su to trebali javiti MR putem motorole, a motorole su u njihovoj jedinici imali CR i UŠ.

19.2.5. Nakon toga, kako iskazuje kod istražnog suca, su se ljudi koji su bili s TR podijelili u dvije grupe i to na način da su TR, „ Z“ [Z je nadimak osuđenog ŠR, opaska suda], ČR, „ Ć“ [Ć je nadimak osuđenog VR, opaska suda] i „ DR“ krenuli lijevo prema [adresa], a ŠŠ te pripadnici grupe NŠ krenuli su desno. Svi su otišli pješice, a kombi je spušten otprilike 50 metara od tog mjesta nazad.

19.2.6. Dalje, kod istražnog suca navodi, kako su u grupi koja je krenula prema [adresa] svi imali transportne torbe i na sebi šarene uniforme, međutim bez oznaka hrvatske vojske. Bili su naoružani kratkim naoružanjem – „Škorpionima“, dok grupa koja je krenula desno nije nosila transportne torbe i imala je drukčije naoružanje. Grupa KR je ostala čuvati teren gdje su ostali do kasno u noć. Na prvom suđenju tvrdio je da su već imali uniforme s oznakama hrvatske vojske.

19.2.7. U daljnjem iskazu kod istražnog suca naveo je kako negdje poslije 24:00 sata kroz šumu iz pravca [adresa] vratio se „ Z“ [Z je nadimak osuđenog ŠR, opaska suda] i bio je u uniformi hrvatske vojske s bijelim povezom na ruci. Isti je govorio da mu treba traktor i na motorolu nazvao ŽR, pa kada njega nije mogao dobiti, zvao je JŠ i to da ode po AR iz [adresa] da dođe gore u šumu s traktorom. Potom je grupa svjedoka KR samoinicijativno napustila teren, na način da su se pješice vraćali prema [adresa] i na putu su se mimoišli s traktorom kojim je upravljao AR. „ Z“ [Z je nadimak osuđenog ŠR, opaska suda] nije išao po AR nego je ostao čekati na brdu traktor. AR je bio sam u traktoru i pitao KR grupu gdje treba ići, a oni su mu odgovorili da ga na brdu čeka čovjek, pritom misleći na „Tolobića“. Nakon što su došli do [adresa], Ć ih je prevezao kući u [adresa].

Na prvom suđenju naveo je da je oko 22:30 ili 23:00 iz pravca [adresa] naišao jedan džip koji je imao upaljena poziciona svjetla i koji je počeo blinkati. U džipu su bili TR, VR, ŠR i drugi koji su predvečer krenuli prema [adresa]. TR je rekao svjedoku KR, UŠ i IŠ da i oni uđu u džip. Njih trojica su ušli u džip sa stražnje strane i to jedva zgrčenih nogu. Međutim, nisu se dugo vozili, nešto je zasmrdilo i auto je stao. Netko je rekao da je otišla lamela. Stajali su oko tog džipa i nakon otprilike 20 minuta došao je ŽR i još jedan dečko s terenskom Ladom zelene boje. Gledali su džip, pokušali su ga šlepati, ali u tome nisu uspjeli. Objasnio je da je tako mislio i kod istražnog suca. Potom su s tom Ladom Nivom krenuli nizbrdo do Voćarice svjedok Grbić, UŠ, IŠ, CR, PŠ, LR, ŽR i taj mlađi dečko koji je bio s ŽR , a koji je vozio. Oni su izašli u Voćarici, dok su ŽR i taj mlađi dečko rekli da idu kod RŠ da dođe s traktorom. Na prvom suđenju naveo je da ne može pojasniti razliku u iskazu, je li ih u [adresa] vozio Ć ili je u vozilu bio i MR.

19.2.8. Dalje je kod istražnog suca naveo da su u [adresa] sreli ŽR , ZŠ i vozilo Hitne pomoći. Pitali su ih što se događa, a oni su im odgovorili da puno pitaju, psujući ih zašto su napustili položaj. Nakon otprilike sat vremena u [adresa] je došao kombi koji je vozio „ Ć“, a s kojim su bili i dovezeni na brdo, te ih je odvezao u mjesto [adresa]. Na prvom suđenju svjedok KR, odgovarajući na pitanja, naveo je da od trenutka kada su iz Voćarice u jutarnjim satima krenuli prema brdu pa sve dok se iza ponoći nije vratio s brda, on niti u kojem trenutku nije vidio ili sreo PR. Tek poslije je od LR čuo da kada su oni došli u [adresa] da su digli AR i da je AR s traktorom išao po taj džip, a da je isto tako bio i PR zajedno s MR. LR svi znaju pod nadimkom „ JŠ“, a i PR ima nadimak i to „ JŠ“. Sljedeći dan je svjedok KR bio u Bodegraju gdje je bila komanda MR i PR. Tamo je vidio taj džip koji je vidio u noći i zaključio je da je očito džip bio došlepan. Sjeća se da mu je MR prigovarao da su napustili položaj, jer su trebali biti na brdu sve dok je bio i taj džip, a oni su inzistirali da se vrate kući i zato su išli s Ladom u kojoj je bio i MR. Na ponovljenom suđenju, na kojem je ostao kod iskaza iz istrage, odgovorio je da kada je govorio na zapisnik o ĆŠ je mislio na LŠ tj. PR. Dakle, u [adresa] su naišli na ŽR, PR i vozilo hitne pomoći.

19.2.9. Na ponovljenom suđenju je naveo da nema nikakvih saznanja da je kritične zgode PR bilo kom članu diverzantske grupe pa tako i TR ili nekome dao bilo kakvu zapovijed. IR nije mu poznat, nije ga niti vidio niti čuo nešto o njemu.

19.3. Potom je iskazivao o saznanjima i događajima nakon kritičnog događaja.

19.3.1. Dalje je kod istražnog suca naveo da je tek slijedećeg dana saznao što se dogodilo. Dakle, slijedećeg dana kada je bio u kafiću u [adresa] sa svojim dečkima raspitivao se kakav je to bio zadatak, ali nije mogao ništa saznati. Dan poslije toga čuo je da popravljaju džip koji je tijekom opisanog događaja dovezen, a da ga popravljaju TR, „Tolobić“ i „ Ć“. Govorilo se i to da je uz automobil dovezen novac i uniforme HV-a. Također se govorilo da je vozilo ostalo u kvaru, pa je to razlog zašto je trebao traktor. Nakon prodaje vozila, kroz 15-tak dana, svjedoku KR je SŠ ispričao da je čuo da je te noći pobijena jedna obitelj u [adresa], da on zna da je to bila poštena obitelj, ali nije rekao tko je to učinio.

19.3.2. Svjedok KR naveo je i to da je poslije tog događaja u kafiću u [adresa] čuo da je te ljude ubio ČR. Pričalo se da je UR nosio novce za isplatu plaća vojnicima HV-a, da su ovi to doznali te da su poslije te akcije donijeli punu vreću novca time da svjedok osobno novac nije vidio. Međutim, vidio je da su ČR, Ć“, Z“ i TR bili posebno sretni i veseli. Pričalo se da je s ČR u kuću išao i TR, a ostali da su bili vani. Na kraju je zaključio da je cilj akcije koju je njegova izviđačka grupa osiguravala da se dođe do novca za plaće hrvatskim vojnicima koje je trebao isplatiti ubijeni UR.

19.3.3. Također, kod istražnog suca iskaza je da je nakon ovih događaja sa svojom nevjenčanom suprugom otišao u Novu Gradišku u posjetu te je bio pritvoren u KPD Stara Gradiška i pušten nakon 15 dana. Njihova izviđačka grupa bila je rasformirana, a svjedok je ostao mobiliziran kao obični vojnik. Na ponovljenom suđenju objasnio je da je bio uhićen, a priveli su ga PR i ŽR tri dana nakon što je njegova grupa samoinicijalno napustila teren. PR i ŽR su smatrali da ih napuštanjem terena izdao, oni su mislili da surađuje s drugom stranom jer mu je supruga L i da ih je time napustio i izdao.

19.4. Iskaz iz istrage svjedoka KR predočen je optuženicima tijekom ispitivanja.

19.4.1. Nakon što je optuženom PR predočen iskaz svjedoka KR od 28. veljače 2006. porekao je da bi ga bilo tko u ožujku 1993. pozvao putem motorole ili sličnog uređaja, da bi optuženik eventualno angažirao neki traktor za bilo koju vrstu transporta te ponavlja da je u tom trenutku bio udaljen oko 30 km u drugom pravcu. Ne zna ništa niti o džipu marke „ISUZU“ niti se sjeća da je vidio takvo vozilo u to vrijeme na prostoru [adresa]. Što se tiče TR, on je dosta mlađi od optuženika, poznaje mu obitelj i da je bio angažiran u izviđačkim jedinicama, ali optuženik ne zna pojedinosti. Optuženi PR poznaje ŠR iz [adresa] koji je bio član izviđačke jedinice i VR koji je bio vozač u komandi korpusa. Zna i ČR koji je pripadao 98. brigadi, a on jedno vrijeme bio u civilnoj policiji, pa je prelazio u izviđače, onda u artiljeriju, međutim misli da u ožujku 1993. nije bio u izviđačkoj jedinici.

20. Svjedok ĐR ispitan je pred istražnim sucem 3. studenog 2003. i 23. kolovoza 2006. te tijekom prvog suđenja. Važno je istaknuti da su branitelji optuženog MR i PR bili pozvani prisustvovati ispitivanju svjedoka 23. kolvoza 2023., ali tu mogućnost nisu iskoristili (dostavnice, listovi 294 i 299).

20.1. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku **.**.2003. ĐR naveo je (zapisnici, list 294. i 301. spisa) da je iz razgovora s ČR, saznao da su u ubojstvu obitelji UR, osim ČR, sudjelovali TR i K“. Čuo je da je „ Ć“ osobno ubio suprugu. Kasnije iz razgovora po gostionicama je čuo da su doista ova trojica sudjelovali u toj akciji. Osim njih sudjelovao je još i ŠR. Ispitan tijekom prvog suđenja ovaj je iskaz opovrgnuo, navevši da sigurno nije tako svjedočio.

20.2. Čuo je i da je istodobno odvezen i ZR službeni automobil džip, koji je poslije vidio u [adresa] parkiranog ispred te specijalne jedinice. Kasnije je taj automobil navodno prodan u [adresa]. Svjedok nije pitao ČR za pojedinosti ubojstva i zašto su to učinili. Kasnije se pričalo da su to napravili hrvatski policajci i nakon toga se više ništa nije pričalo.

20.3. Svjedok ĐR je potom 23. kolovoza 2006. naveo da mu je ČR, s kojim je bio suvlasnik gostionice i u dobrim odnosima, rekao da su tada krenuli po naređenju ŽR uhapsiti jednu osobu po prezimenu Č. Krenuli su ga uhapsiti u [adresa] i dovesti u [adresa], ali to nisu mogli učiniti jer je u Č vikendici bio veći skup ljudi, a da je u povratku počinjeno ubojstvo obitelji UR. Kako to da je došlo do ubojstva obitelji UR, svjedoku ĐR nije poznato. Koliko se sjeća, bilo je govora o tome da je upravo UR naišao na njihovu grupu i to upravljajući džipom. Bilo je govora i o tome da je ČR rekao KŠ „da je dijete živo“. Nakon što mu je na raspravi tijekom prvog suđenja predočen ovaj dio iskaza, naveo je da je moguće da je tako svjedočio, jer se sječa da je bilo spomena o djetetu.

20.4. Svjedok ĐR poznavao je IR koji je bio šef bezbjednosti u mjestu [adresa], a po činu je bio poručnik. Svjedok je mišljenja da se ubojstvo obitelji UR dogodilo prije nego je na tu dužnost stupio IR. Inače službene prostorije IR i MR su se nalazile u istoj zgradi u [adresa]. Tijekom prvog suđenja naveo je kako za optuženog IR nije čuo.

20.5. Svjedok ĐR je iz priče u gostionici mogao zaključiti i da MR nije učestvovao u tom ubojstvu jer se pričalo da je drugi dan, od kada je saznao za to ubojstvo, popio litru „Stocka“ te stalno ponavljao: „Zašto ste to učinili?“.

20.6. Inače grupa ljudi koja se spominje u vezi ubojstva obitelji UR nazivala se „ŠŠ“ ili „DŠ grupa“, a u njoj su bili TR, K zvani „ Ć“, ŠR te ČR. Svjedok ĐR zna i to da je MR bio u kontaktu s ovom grupom i to kao rukovoditelj bezbjednosti, a s MR je surađivao i PR. Inače PR i MR su imali više činove. Svjedok je čuo i to da je ubojstvo obitelji UR počinjeno u uniformama Hrvatske vojske, a da su se od naoružanja koristili „Hekleri“ ili „Škorpioni“. Na prvom suđenju izjavio je da se više ne sjeća grupa i njihovih članova, oružja niti uniforma osoba koje su počinile ubojstvo obitelji UR.

20.7. Tijekom prvog suđenja naveo je i da je dosad 51 put pozvan svjedočiti u vezi različitih događaja, a u vezi stradanja obitelji UR se sjeća da je ubijen „ F“, njegova supruga i dvoje male djece. Oni su mu bili dobro poznati i bio je s njim u dobrim odnosima.

20.8. MR nije osobno poznavao, ali zna da je on radio nešto u vojnom odsjeku i da je bio „bezbjednjak“. Poznaje PR, jer je on iz [adresa] i bio je u vojsci, ali ne zna što je bio time da zna da se družio s MR i njih dvojica su bili dobri. Što se tiče optuženog IR, za njega svjedok ĐR nije čuo.

20.9. PR je puno puta vidio u uniformi. On je od naoružanja nosio automatsko oružje „Škorpion“, jer je, kako svjedok ĐR navodi, „ta elita“ nosila „Škorpione“. Upitan tko je „ta elita“ svjedok je pojasnio u smislu da su se oni uvijek zajedno družili, a pod njima podrazumijeva i ŠR zvanog „ Z“ nadimka „ Z“, TR i VR, zvanog „ Ć“.

21. Svjedok LR, ispitan u tijeku prethodnog postupka kod istražnog suca. Njegov iskaz pročitan je uz suglasnost stranaka, pri čemu treba istaknuti da neposredno ispitivanje ovog svjedoka nije bilo moguće jer je svjedok u međuvremenu preminuo.

21.1. Svjedok je naveo je da je prije Domovinskog rata živio u mjestu Brezovcu kod djeda i bake. Dana 1. studenog 1991. odlazi u [adresa], potom Bosnu i Hercegovinu, gdje ga je u Bosanskoj Dubici ga je uhitila vojna policija te potom upućen u [adresa] na odsluženje vojnog roka do 10. svibnja 1992. da bi, bojeći se da ne pogine u Mostaru gdje je trebao biti upućen, pobjegao 10. svibnja 1992. i otišao avionom u Banja Luku, a potom u [adresa]. U [adresa] se javio LŠ koji ga je poslao u jedan kamp na Psunju na dodatnu obuku, gdje je bio do **.**.1992. ŽR je u to vrijeme bio komandir za bezbjednost čitavog tog okruga u vojsci, a budući da je u to vrijeme na teren došao UNPROFOR on je preimenovan u policijske snage iako su ostale iste osobe, samo su promijenjene uniforme. Nakon završetka obuke svjedok LR se ponovno javio JŠ koji ga je rasporedio u izviđačku grupu u [adresa].

21.2. U vrijeme događaja iz optužnice, u [adresa] je bio oformljen korpus vojske Zapadne Slavonije, a ŽR je bio načelnik sigurnosti tog korpusa koji je bio ustrojen kao vojna formacija.

21.3. Svjedok je bio član izviđačke grupe kojoj je zapovjednik bio ĆR“. Zamjenik ĆR bio je KR“. Izviđačka grupa kojoj je pripadao imala je 9 članova time da su osim ĆR i KR članovi bili i CR, PŠ, IŠ, UŠ, SŠ, ČŠ i svjedok LR.

21.4. Osim toga, postojale su i dvije diverzantske grupe. Jedna je bila grupa TR i druga grupa specijalne policije koja je bila kod klaonice, a čiji komandir je bio FŠ. Poslije je čuo da je i NŠ oformio jednu diverzantsku grupu. Članovi diverzantske grupe TR bili su ŠR“, „ Ć“, ČR zvani „ Đ“, a k njima je prešao 1993. i ĆR zvani „ DR“ i to kada je svjedokova izviđačka grupa rasformirana. Rasformirani su nakon akcije o kojoj je svjedok potom svjedočio.

21.5. Naime, ne zna točno kojeg dana u ožujku 1993. održan jedan sastanak u [adresa] u kući u kojoj je bila stacionirana njihova izviđačka grupa i gdje su članovi te grupe bili prisutni. Na sastanak je došao JŠ, ŽR i još 2 oficira JNA koji su im bili predstavljeni kao oficiri bezbjednosti iz Srbije. Na tom sastanku nije bio prisutan nitko od diverzantske grupe TR. Naređeno im je da slijedeći dan izviđaju teren iznad [adresa] u pravcu lovne kuće.

21.6. Idući dan su iz [adresa], negdje oko 08:00 sati ujutro, odvezeni ili Ladom KR ili kombija koji je uvijek vozio „ Ć“ do Voćarice. Od Voćarice su išli pješke na vrh brda iznad lovne kuće te su tamo bili raspoređeni po šumi, a došli su negdje oko 12:00 sati. Tu su bili do otprilike do 16:00 sati kada su pored svjedoka prošli članovi diverzantske grupe TR i to točno TR, „ Z“, „ Ć“, „ Đ“, ĆR „ DR“, jedan oficir JNA za kojeg zna da mu je ime IR, a koji je prethodni dan bio na sastanku. Oni su svi bili u uniformama hrvatske vojske sa znakovljem hrvatske vojske i nekakvim povezima na ruci.

21.7. Tada ime je naređeno da ih prate. Kada su došli do puta koji skreće lijevo i vodi u pravcu [adresa], netko od njih je rekao da svjedok LR, PŠ i CR tu ostanu i budu osiguranje, a KR, H i UŠ su krenuli s njima. KR, IŠ i UŠ nisu imali na sebi uniforme hrvatske vojske, a niti njih trojica koji su ostali na tom putu. Tko je još bio tamo svjedok LR nema saznanje, jer je konfiguracija tla bila takva da nije mogao vidjeti što se događa s druge strane brda.

21.8. Tako raspoređeni su čekali do 24:00 sata kada je iz pravca [adresa], u kojem smjeru je otišla grupa TR, naišao terenski automobil svijetle boje, ne može opisati druge detalje. Kada je auto prošao, sišli su na put te se automobil zaustavio. Svjedok LR je imao dojam da se zapalila lamela, jer se širio takav neugodan miris. Vidio je da je taj automobil vozio „ Ć“.

21.9. Iz automobila su izašli oni koji su pored njih otišli u pravcu [adresa], ali i H, KR te UŠ. Svjedoku LR je IŠ rekao da su ih po povratku iz [adresa] pokupili, jer su i oni bili ostavljeni na jednom punktu radi osiguranja. Svjedok ne zna tko je od njih to naredio, ali zna da je izdana naredba da idu na mjesto gdje su se prethodno nalazili, jer da treba javiti ŽR da se automobil pokvario i da pošalje traktor. Kada su došli na to brdo, na brdu je već bio ŽR, JŠ i drugi oficir JNA koji je prethodni dan bio s njima na sastanku, a nije otišao s diverzantskom grupom TR.

21.10. Svjedok je na tom brdu vidio da ima drugih ljudi koje nije vidio prije kada su s tog mjesta upućeni na osiguranje kod lovne kuće. Njima su rekli da je ŠŠ grupa dovezla neki automobil, ali da je automobil ostao u kvaru. S njima su na to brdo došli i neki članovi diverzantske grupe TR, a sjeća se i da je tamo bio „ Ć“ i oficir IR.

21.11. S kombijem je svjedokova izviđačka grupa vraćena u [adresa]. S njima je išao i ŽR do AR. Svjedok se sjeća da je ŽR stao kod kuće AR te mu rekao da mora s traktorom otići po vozilo koje je ostalo u kvaru i da se pripremi. Svjedok LR je nastavio vožnju kombijem do kuće u [adresa] gdje je bio stacioniran njihov izviđački odred i misli da je „ O“ vozio taj kombi, ali nije siguran. Inače u toj kući su spavali IŠ, CR i svjedok, dok su drugi pripadnici grupe živjeli u obližnjim kućama.

21.12. Svjedok LR drugi dan nije znao što se događalo niti kakva je to bila akcija, već tek treći dan kada je bio u vozilu s ĆR čuo je na radiju Novska da je ubijena obitelj UR. Tada su s njima u vozilu bili SŠ i IŠ, a u vozilu nitko nije ništa komentirao u vezi ubojstva. Jedino se svjedok sjeća da je ĆR rekao da šute da može čuti vijesti Radio Novske.

21.13. Poslije toga svjedok je čuo priču da su se oko prodaje terenskog automobila, s kojim su se vratili iz [adresa] te noći, posvađali TR, „ Z“ i ŽR. Pričalo se da cilj akcije nije bilo ubojstvo obitelji KR niti likvidacija bilo koga, nego da se trebalo ući u drugu kuću u [adresa], ali da je tamo bilo puno gostiju, pa to nisu uspjeli. Osim toga pričalo se da je netko od te obitelji prepoznao „ Ć“. Nije se pričalo tko bi bio izvršitelj tog ubojstva, ali po onome kakav je dojam dobio svjedok LR o „ Ć“, „ E“ i TR, smatra da bi ubojstvo mogao izvršiti svatko od njih.

21.14. Inače inkriminirane večeri članovi njihove izviđačke grupe SŠ i ČŠ nisu bili na osiguranju time da nije mogao reći da li su i oni možda bili, a da ih on nije vidio.

21.15. Svjedok LR je vidio da su te noći diverzantska grupa TR te oficir IR koji je bio s njima i ĆR imali kratko naoružanje „Škorpione“ i „Hecklere“, te su tom prilikom na cijevima imali prigušivače. Grupa svjedoka LR koja je bila na osiguranju bila je naoružana automatskim puškama.

21.16. Nakon što je optuženom MR predočen sadržaj zapisnika o ispitivanju svjedoka LR od 1. ožujak 2006., optuženik je naveo da nije točno da bi u ožujku 1993. bio održavan bilo kakav sastanak u [adresa] s izviđačkom grupom te da uopće nije prakticiran nikakav sastanak s izviđačkom grupom, a kontakti optuženika s takvim grupama bili su samo u formi naređenja preko komandira grupe. Optuženiku je poznato gdje su Voćarice i gdje je lovna kuća, međutim ponavlja da s tim konkretnim događajem u vezi nekog terenskog automobila i o takvom automobilu nema nikakvih saznanja. Akcija kakva se spominje nije bila moguća na području [adresa] u to vrijeme. Optuženiku je poznat LR, a koji je bio mladić u trenutku kada su počeli ratni sukobi te je LR pobjegao iz vojske u tom trenutku. Poslije se LR priključio VSK i optuženiku je poznato da je LR sudjelovao u izviđačkoj grupi kojom je rukovodio ĆR. Koliko je optuženiku poznato LR živi u [adresa] i njegova djeca primaju dječji doplatak iz Republike Hrvatske, pa bi to možda bila motivacija za lažno svjedočenje. Optuženi MR je u obrani naveo i to da kada je, prije šest i pol godina od tadašnjeg davanja iskaza (15. travnja 2008.), čuo da je osumnjičen za taj događaj, doživio je infarkt i počeo se zanimati za taj događaj i ljude koji se spominju u vezi s njime.

21.17. Nakon što je optuženom PR predočen iskaz LR od 1. ožujka 2006. optuženik je naveo da je LR bio njegov nećak i optuženik mu je, budući da je pobjegao iz vojske i došao u [adresa], pomogao da ostvari želju i da se javi u jedinicu da se vojnički obučava. Na taj način ga je zaštitio od odlaska na front te je svjedok LR bio u pozadini. No, potpuno je netočno da je optuženi PR u ožujku 1993. bio na nekom sastanku u [adresa], u nekakvoj kući gdje je bila stacionirana MRA izviđačka grupa i da bi se optuženi PR tamo pojavio s ŽR i još dva oficira JNA iz Srbije. Netočno je da bi optuženi PR bio na nekom brdu kada se pokvario automobili i slijedećeg dana u društvu s ŽR i nekim oficirom JNA koji je navodno prethodnog dana bio na sastanku. Optuženi PR je još pojasnio da on i svjedok LR imaju kompliciranu obiteljsku situaciju jer se otac MRA kasnije oženio optuženikovom sestričnom i budući da je ostavio svjedoka i njegovu majku, onda je svjedok MRA ljut na obitelj s očeve strane.

21.18. Nakon što je optuženom IR predočen iskaz svjedoka LR od 1. ožujak 2006. optuženik je naveo da nije bio na nikakvom sastanku u selu [adresa] u ožujku 1993. i da on nije oficir JNA IR kojeg LR spominje da ga je vidio kad je bio raspoređen u šumi, pored nekakve lovne kuće na vrhu brda iznad [adresa]. Iskaz svjedoka LR, s obzirom na iskustvo i znanje optuženog IR , je nelogičan i netočan jer su postojali kontrolni punktovi na izlascima iz [adresa], a koje je držao UNPROFOR i hrvatska policija, pa se nije mogao vozikati nikakav džip, a da to bude neotkriveno. Naime, postojala su samo dva punkta kojima se moglo vozilom doći u Republiku Srpsku i to skelom na Savi kod Jasenovca i mostom na Savi kod Gradiške, ali na njima su evidentirani svi prolasci vozila s evidencijom putnika iz tih vozila. Ostala područja su bila minirana i to neobilježena i tuda nije moglo proći vozilo, a da prođe neopaženo, pogotovo što je ovdje riječ o pokvarenom vozilu. Također, kao oficir koji je praktički jedini govorio engleski jezik u jedinici, optuženi IR bio je zadužen za kontakte s UNPROFOR-om i po redovnom tijeku stvari je morao biti pozvan od strane UNPROFOR-a da se dogodio neki takav događaj i to radi asistencije u provođenju očevida i nekih istražnih radnji, međutim očito ih uopće nisu kontaktirali.

22. Svjedok TR naveo je (zapisnik, list 1182. i 1183. spisa) da mu o ubojstvu obitelji UR nije ništa poznato, jer je u inkriminirano vrijeme bio otprilike mjesec dana u [adresa] gdje je išao liječiti zube.

22.1. Odgovarajući na pitanja svjedok TR je naveo da je bio pripadnik TO, a onda pripadnik izviđačke jedinice koja je bila smještena u [adresa]. Prvo mu je bio nadređen ĐŠ, a nakon njega osoba koju su zvali nadimkom „ B“. Oni su davali naređenja. Međutim, pojašnjava da tu nije postojao pravi vojnički ustroj, nego je to sve više bilo „rekla-kazala“ na način da bi se reklo da se nekud ide i onda bi oni išli. Sjedišta u [adresa], nije bilo pravo sjedište u smislu sjedišta nego su se vodili da su u [adresa], a zapravo su bili kod kuće i po potrebi su se odazivali na usmene pozive. Nije postojala formalna odluka kakva su oni nego kada su dobili zadatak da idu u izviđanje onda su izviđali, a kada su dobili zadatak da drže položaj onda nisu bili izviđačka jedinica. Nisu išli 1993. u izviđačke akcije u [adresa].

22.2. Poznaje MR jer je on iz [adresa], njihove majke radile su zajedno. Viđao ga je u uniformi 1993., ali ne zna kojoj jedinici je pripadao. Poznat mu je i PR jer se on prije rata znao eksponirati, bio je na čelu nekih omladinskih akcija i omladine općenito. 1993. je i PR vjerojatno bio pripadnikom neke jedinice, ali ne zna točno koje. S njime je slabo komunicirao. Nadimci „ ŽR“ i „ JŠ“ su vjerojatno nadimci MR i PR.

22.3. Svjedok je čuo za IR, ali ga ne zna. Kada je bio u izviđačkoj jedinici ne sjeća se je li s tim IR bio u kontaktu. Poznat mu je i ŠR jer je ŠR bio pripadnik iste izviđačke jedinice kao i svjedok, ali se ne može sjetiti njegovog nadimka. Poznata mu je osoba imena i prezimena VR jer je on bio poštar, pretpostavlja da je i on bio pripadnik neke jedinice jer ga je vidio u uniformi. Ne može se sjetiti njegovog nadimka. Ne može se sjetiti niti nadimaka „ Z“ i „ Ć“ te kome bi ti nadimci pripadali.

22.4. Imena i prezimena KR, LR i GR se nije mogao sjetiti, moguće je da su LR i KR bili svjedoci u postupku koji se vodio protiv njega. Što se tiče ČR sjeća se da je on bio optužen zajedno sa svjedokom, ali je oslobođen. Sjeća se da je ĆR prije rata imao diskoteku, moguće je da je bio pripadnik neke jedinice.

22.5. Na pitanje o drugim jedinicama nije se mogao sjetiti pripadnika tih drugih jedinica već je svako selo imalo svoju jedinicu i nekoga u tom selu tko je govorio u jedinici tko što treba raditi. Sjeća se da je postojao 18. korpus SVK, ali mu sada ništa ne znače 54. i 98. brigada. Postojala je ŠŠ grupa, ali to nije grupa iz tog kraja već se radilo o grupi HŠ. Ne zna da li je netko vozio bijelo žuti kombi marke TAM.

23. Ispitana u svojstvu svjedoka zamolbenim putem HR navela je (prijevod zapisnika, list 336. do 340. spisa) da je živjela sa suprugom LR i dvoje djece u mjestu [adresa], udaljenom 10 do 12 km od [adresa] i [adresa].

23.1. Svjedokinja se ne sjeća datuma, ali je to bilo jedne noći tijekom 1993., kada su došli neki ljudi po LR, probudili ga i tražili od njega da svojim traktorom krene s njima izvući neko vozilo koje se zaglavilo. LR je krenuo s jednim traktorom, dok su ti ljudi došli s automobilom, a budući da jedan traktor nije mogao izvući to vozilo, LR se vratio i poveo njihovog sina KR koji je vozio drugi traktor. Stoga su ponovno otišli na to mjesto gdje se zaglavilo vozilo.

23.2. Svjedokinja nije vidjela koji su to ljudi došli po njezinog supruga već joj je slijedećeg dana suprug LR ispričao da je to bio „ ŽR“, a to je MR i da je bio „ JŠ“, a to je PR iz [adresa]. Iako AR nije bio plašljiv čovjek, nije mu bilo svejedno kada je vidio te ljude, a koje je poznavao otprije, jer su oni na sebi imali obučene hrvatske uniforme. Imali su i šahovnice na kapama ili na rukavima, a što je također AR rekao svjedokinji. Rekli su mu da mora krenuti traktorom inače: „Gubi glavu“.“ I spomenuti ŽR i JŠ bili su u Vojsci Krajine time da je ŽR bio kao neki glavni njihov predvodnik, a imao je oko sebe, kako svjedokinja navodi, neke klošare, koji su morali raditi ono što im on kaže. JŠ je bio odmah do njega, a za njega svjedokinja zna da je, kada je počeo rat u [adresa] i G napustili kuće, pljačkao njihove kuće tako što je išao kamionom i pokazivao koje su hrvatske kuće.

23.3. Svjedokinja je navela i to da AR inkriminirane večeri nije znao što se dogodilo već je mislio da su oni vozilo ukrali, a kada je saznao što su činili, otišao je u njihovu komandu, koja je bila u [adresa], i svašta im govorio u smislu da su šljam i da ne treba takve stvari raditi, jer to nije ljudski te da će baciti bombu na njih. Nakon otprilike 10 dana AR i oba njihova sina su zatvorili u KPD Gradiška, a vratili su ih nakon osam do deset dana. Tada su govorili i da su ustaše, da imaju ustašku radio stanicu u kući, a i povremeno su dolazili do obitelji AR i optuživali su ih da pomažu A. Godine 1995. napustili su Republiku Hrvatsku. Inače svjedokinja od optuženika poznaje jedino „ ŽR“, „ LŠ“ i „ Ć“. U međuvremenu je AR preminuo, a prije nego što je umro, rekao je svjedokinji da ide u Hrvatsku i kaže što su sve proživjeli i da ispriča ono što joj je rekao za obitelj UR. Svjedokinja ne zna kojim su vozilom došli do kuće obitelji UR i ne zna da li je vozilo koje se zaglavilo baš od UR.

23.4. AR je ispričao da mu je nekoliko dana poslije događaj s odglavljivanjem vozila tijekom noći, kolega s kojim je radio u šumariji, OŠ, a koji je kasnije umro, ispričao da je i on bio u toj grupi koja je došla jedno popodne u kuću UR i da su oni ubili i UR i njegovu ženu te sina i kćer. Ne zna koliko su djeca imala godina, ali bila su mala. OŠ je ispričao AR i da je u toj kući bio „ Ć“ koji je bio poštar kod njih, a svjedokinja misli da se zove VR i da ga je supruga UR prepoznala i pitala: „Što nam to radiš, što smo mi to zaslužili?“ i govorila mu da barem ostavi djecu. Međutim „ Ć“ je pucao i u UR i u UR suprugu i u djecu. Svjedokinja se ne može sjetiti da li je AR pričao da su imali i nekakve prigušivače, a rekao je i da su još neki bili u kući, a da su neki držali okolo stražu.

23.5. Svjedokinja misli i da je rekao da su tamo bili taj ŽR i JŠ. Inače svjedokinja od optuženika poznaje jedino „ ŽR“, „ LŠ“ i „ Ć“.

24. Svjedok GR, ispitan u tijeku prethodnog postupka (zapisnik, list 291. spisa), naveo je da je bio pripadnik rezervnog sastava tadašnje milicije do 1991., a onda je aktiviran u Miliciju tzv. „SAO Krajine“. Nema neposrednih saznanja o događaju o kojem je pozvan svjedočiti, ali se sjeća da je UNPROFOR dolazio u miliciju i raspitivao se da li je netko sa srane koju je držala tzv. „SAO Krajina“ dolazio na područje koje su držale hrvatske snage i tamo počinio ubojstvo obitelji D. Svjedok GR je samo u prolazu čuo prepirku između JŠ i EŠ iz [adresa], koji je govorio JŠ: „Tko je vama naredio da idete i napravite sranje?“. Razgovor se vjerojatno odnosio na taj događaj, jer je on u to vrijeme bio aktualan. Da se radilo o ubojstvu obitelji UR, svjedok je zaključio jer je nakon toga dolazio UNPROFOR. Inače od optuženika svjedok poznaje PR, VR i ŠR. Kada mu je taj razgovor predočen na raspravi, izjavio je svjedočio da se tog razgovora ne sjeća. No, potvrdio je da se na zapisniku od 19. lipnja 2006. nalaze njegovi potpisi. Također je na raspravi naveo kako su se pripadnici UNPROFOR-a raspitivali samo za prelazak crte razdvajanja, odnosno da je jednako svjedočio u oba navrata.

24.1. Na raspravi tijekom prvog suđenja je naveo kako za optuženog MR nije čuo sve do 2003. time da mu do dan danas nije poznato što je taj MR bio osim što su svjedoku govorili da je MR imao nekakve grupe ili grupu, a to svjedoku nije poznato. Optuženog PR zna jer je on iz mjesta [adresa] i njegova kuća je udaljena otprilike 7 km od svjedokove kuće. Zna da je PR do 1991. radio u banci u [adresa], a od 1991. pa nadalje sjeća se da je PR viđao u civilu i poznato mu je da je PR radio u [adresa], a što je radio i s čim se bavio to svjedoku nije poznato. Za optuženog IR nije čuo i nije mu poznat. Optuženi ŠR mu je poznat, jer je ŠR iz [adresa]. Sjeća se da je ŠR držao kafić u [adresa] i zna da je u tom kafiću TR radio kao konobar. U tom kafiću je radio i ČR ĆR. Čuo je za 18. korpus Vojske srpske Krajine (VSK) i on je bio u [adresa]. Poznat mu je AR koji je bio lugar tj. šumar, a živio je u [adresa]. Poznaje KR iz [adresa], ali ne zna što je on bio. Ne poznaje OŠ. OR poznaje jer je i on bio lovac kao i svjedok GR, a radio je u KPD Lepoglava.

25. Vijeće je razmotrilo spis Županijskog suda u Sisku. Prema pravomoćnoj optužnici NR teretio se kao neposredni supočinitelj ratnog zločina koje je počinio po naređenju M, PR i IR. Županijski sud u Sisku TR je osudio zbog počinjenja navedenog ratnog zločina, ali je intervenirao u činjenični opis jer nije nedvojben način utvrdio da bi NR djelo počinio po naređenju trojice optuženika protiv kojih se vodi ovaj postupak, a navedenu presudu potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske.

26. Naposlijetku treba dodati da su svjedocima KR i LR tijekom istrage predočavane fotografije sudionika ovog događaja. One i u originalu prileže spisu Županijskog suda u Sisku. Među fotografijama nema niti jedne optuženog IR.

Utvrđenja Suda:

27. Nakon tako provedenog postupka, ocjenjujući svaki dokaz sa sebe i u njihovoj ukupnosti, ocjena je ovog vijeća kako nema dokaza da su optuženici naredili počinjenje ubojstva obitelji UR tj. ratnog zločina zbog kojeg su pravomoćno osuđeni ŠR, VR i NR iz razloga kako slijedi.

O sastanku u Rajićima:

28. Iz iskaza KR i BŠ razvidno je da je dan prije ubojstva obitelji UR održan sastanak u [adresa]. Svjedok UR je u istrazi i na ponovljenom suđenju naveo kako nije nazočio sastanku nego je o njegovom sadržaju doznao od suborca IŠ. Svjedok KR je na prvom suđenju naveo da su se svi zatekli u kući u [adresa] i da su sastanku nazočili MR, PR i još jedan s vojnom torbicom. Svjedok LR naveo je da su svi članovi izviđačke grupe bili nazočni, a da su sastanku nazočili MR, PR i dva oficira JNA (jedan IR). Razlike u iskazu svjedoka KR u stvari su skroz nebitne, ali ilustriraju razlike u sjećanju nakon proteka vremena. Svjedok KR ne živi u „sjedištu“ u [adresa] nego u obližnjem [adresa]. Za sastanak je čuo od IŠ koji s LR i CR živi u kući u kojoj je sjedište jedinice. Za razliku od svjedoka LR on ne spominje dvojicu drugih oficira koji sudjeluju na sastanku.

29. No ono što je ključno je da je iz iskaza oba svjedoka razvidno kako su sastanku nazočili optuženi MR i optuženi PR i kako je naredba, koju je izdao MR bila izviđanje i osiguranje teretna na Voćaričkom brdu. Dakle, radi se o sastanku zapovjednika s pripadnicima jedinice ĆR kojoj pripadaju obojica svjedoka. O ulozi i sudjelovanju optuženog IR biti će riječi zasebno.

30. Nadalje, važno je primijetiti da na tom sastanku ne sudjeluje jedinica NR čiji će pripadnici počiniti ratni zločin, ali koja je očito imala drugačiju zadaću jer se pripadnici te jedinice javljaju kritičnog dana na Voćarićkom brdu, kako se to dalje izlaže.

31. Za pripadnike jedinice ĆR zadatak je promatrati i osigurati položaje na Voćaričkom brdu. Oni ne znaju je li naložena kakva druga akcija pripadnicima grupe NR, niti bi bilo životno i logično očekivati da bi bilo koji zapovjednik na nekom sastanku govorio o planiranom ratnom zločinu.

Događaji na Voćaričkom brdu:

32. Idućeg dana, kako to slijedi iz iskaza oba svjedoka, Ć tj. VR vozi svjedoke tj. njihovu grupu na [adresa] kod [adresa]. Prema svjedoku KR, na brdu zatiču NR i članove njegove grupe, a prema svjedoku LR oni dolaze kasnije. Svjedok KR ne navodi da bi u tom trenutku na brdu bio tko od optuženih zapovjednika, a svjedok LR navodi da je na brdu bio i oficir IR.

33. Svjedok KR navodi kako mu je na brdu NR prenio zadaću da sa svjedokovom grupom osigurava sjecište putova Paklenica – Kučerina – Vočarice i da ga, ako što sumnjivo obavijesti kontaktira preko motorole. Svjedok LR navodi da na brdo NR, članovi njegove grupe i oficir IR stižu popodne u uniformama hrvatske vojske, naređuju im da ih prate, odnosno LR, PŠ i CR ostaju kao osiguranje, a KR, IŠ i UŠ im se pridružuju, time da potonja trojica nemaju na sebi uniforme hrvatske vojske. Svjedok LR nije mogao vidjeti se li se grupa NR razdvojila, a kasnije mu je C rekao da su on KR i UŠ bili ostavljeni na jednom punktu radi osiguranja. Oba svjedoka iskazuju o tome da su NR i pripadnici njegove grupe bili naoružani kako je to i pravomoćno presuđeno.

34. Iz iskaza oba svjedoka može zaključiti da se grupa NR također nalazila na zadatku prema dogovoru sa zapovjednicima, no sadržaj zadaće ovi svjedoci nisu znali.

O zadatku NR, „ Ć“ i „ GŠ“:

35. Niti jedan svjedok nije imao saznanja o tome koji je zadatak grupe NR, „ Ć“ i GŠ“ koji su, kako je to pravomoćno presuđeno, izvršili ubojstvo obitelji UR.

36. Potpuno je logično da je i grupa NR također kritične zgode bila na zadatku. Isto tako logično je da je zadatak grupe NR i grupe ĆR bio koordiniran od strane zapovjedništva. Da je tom tako potpuno je razvidno iz činjenice da se oni zatječu na istom brdu te kreću na izvršavanje povjerenih im zadataka.

37. Zato je kao sporno trebalo utvrditi što je bio zadatak grupe NR, kojoj pripadaju i Ć i Z, počinitelji ubojstva obitelji UR. Svjedoci su o tome iskazivali različito: načuli su da je zadatak bio doći do plaća namijenjenim hrvatskim braniteljima (svjedok KR), uhititi stanovitog Č (svjedok OR), ulazak u drugu kuću u [adresa] u kojoj je bilo puno gostiju (svjedok LR). Niti jedan od svjedoka nije iskazao da je čuo ili znao da su optuženici izdali naredbu za likvidaciju obitelji UR kako ih je teretila optužba.

38. Prema tome, nema niti jednog izravnog dokaza iz kojeg bi vijeće moglo zaključiti da su optuženici izdali naredbu kakva im je inkriminirana optužnicom. Takav zaključak nije moguće niti izvesti iz njihova ponašanja koje je uslijedilo nakon što su NR, „ Ć“ i „ Z“ počinili ubojstvo obitelji UR, kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom, a to je nakon što je grupa NR napustila Voćarićko brdo krenuvši u smjeru [adresa]. Naime, kasnije, u noćnim satima, dolazi do zaglavljenja ukradenog vozila UR.

O događajima na brdu u noćnim satima i izvlačenju vozila:

39. U verziji iskaza iz istrage i sa ponovljenog suđenja, svjedok KR, navodi da se kroz šumu iz pravca [adresa] vratio „ Z“ u uniformi hrvatske vojske s bijelim povezom na ruci. Isti je govorio da mu treba traktor i na motorolu nazvao ŽR , pa kada njega nije mogao dobiti, zvao je JŠ i to da ode po AR iz [adresa] da dođe gore u šumu s traktorom. „ Z“ je ostao čekati na brdu traktor. Potom je grupa svjedoka KR samoinicijativno napustila teren, na način da su se pješice vraćali prema [adresa] i na putu su se mimoišli s traktorom kojim je upravljao AR. AR je bio sam u traktoru i pitao KR grupu gdje treba ići, a oni su mu odgovorili da ga na brdu čeka čovjek, pritom misleći na „Tolobića“. Nakon što su došli do [adresa], Ć ih je prevezao kući u [adresa]. U verziji iskaza s prvog suđenja, od kojeg je kasnije reterirao, naveo je da je iz pravca [adresa] naišao jedan džip u kojem su bili TR, VR, ŠR i drugi koji su predvečer krenuli prema [adresa] (dakle njih 5), da su po naredbi NR on, UŠ i IŠ ušli u džip (dakle njih 8), da je otišla lamela i da je i nakon otprilike 20 minuta došao je ŽR i još jedan dečko s terenskom Ladom zelene boje. Potom su s Ladom krenuli nizbrdo do Voćarice svjedok KR, UŠ, IŠ, CR, PŠ, LR, ŽR i taj mlađi dečko koji je bio s ŽR (8), a koji je vozio. Oni su izašli u Voćarici, dok su ŽR i taj mlađi dečko rekli da idu kod RŠ da dođe s traktorom.

40. Svjedok LR iskazuje da je za vrijeme dok je sa PŠ i AŠ osiguravao teren naišao terenski automobil s njih devetoricom (t. 21.6., i 21.9, NR, Z, Ć, Đ, ĆR, oficir IR, KR, IŠ, UŠ) kojem se zapalila lamela, te im je netko naredio da odu na brdo gdje su prije bili da jave ŽR da se traktor pokvario, a kada su došli na brdo tamo su već bili MR, JŠ i drugi oficir JNA (ne IR). Poslije su kombijem vraćeni do [adresa], a MR otišao je do AR po traktor.

41. Dakle, iz iskaza oba svjedoka zaključuje se da je teretnom automobilu zapalila lamela i da je odlučeno da zove AR kako bi traktorom izvukao vozilo.

42. Međutim, u pojedinim detaljima iskazi ovih svjedoka se razlikuju. Prvo, svjedok LR svjedoči o ulozi oficira IR, kojeg povezuje s aktivnostima grupe NR. Svjedok KR niti jednom u tom kontekstu ne spominje, niti mu je uopće poznat oficir IR. Potom, svjedok LR ne navodi optuženog PR kao osobu koja bi bila pozivana radi izvlačenja džipa, iako poslije na brdu zatiče i MR i PR i drugog oficira JNA različitog od Živka (točka 21.9.). Svjedok LR navodi kako je AR angažirao optuženi MR, a svjedok KR da mu je svjedok LR ispričao da su to učinili MR i PR na prvom suđenju, odnosno u istrazi i na ponovljenom suđenju da je u [adresa] vidio zajedno optužene MR i PR.

43. Prema iskazu svjedoka KR iz istrage i ponovljenog suđenja, nakon što su doznali za problem s traktorom samoinicijativno su napustili položaj, došli do [adresa] gdje su sreli MR, PR i vozilo hitne pomoći. Pitali su ih što se događa, a oni su im odgovorili da puno pitaju, psujući ih da zašto su napustili položaj. Na prvom suđenju opovrgnuo je da je vidio PR, ali je na ponovljenom suđenju ostao kod iskaza iz istrage kao točnome, jer se tada svega bolje sjećao.

44. Svjedokinja HR čula je neke ljude (dakle množina) kako traže njezinog supruga da traktorom izvuče neko vozilo. Suprug joj je rekao da su to bili MR i PR.

45. Prema tome, prihvaćanjem iskaza svjedoka KR iz istrage i sa ponovljenog suđenja, (podredno čak i u verziji s prvog suđenja o saznanju od LR), te iskazom svjedokinje HR vijeće zaključuje da su MR i PR angažirali AR.

46. Kada se takvo postupanje poveže s iskazom svjedoka KR, da su na upit što se dogodilo odgovorili da previše pita, da su ih psovali zbog napuštanja položaja, tada vijeće zaključuje da su oba ova optuženika nedvojbeno saznali što se dogodilo u kući obitelji UR odakle je otuđen vozilo marke Isuzu. Osim toga, čak i svjedok LR navodi kako je optuženi PR bio na brdu nakon što je došlo do problema s izvlačenjem ukradenog džipa.

47. Da je tome tako, potvrđuje iskaz, iako nekonfrontirani iz istrage, ER koji je čuo svađu JŠ i EŠ koji je prvome govorio „Tko je vama naredio da idete i napravite sranje?“, konfrontirani iskaz iz istrage OR koji je u gostionici vidio MR, kako je drugi dan popio litru Stocka i stalno ponavljao „Zašto ste to učinili“.

Zaključci Suda:

48. Vijeće zaključuje da izvedeni dokazi ne dovode do zaključka o dokazanosti utvrđenja da bi optuženici izdali naredbu ŠR i VR da zajedno s NR hitcima iz pištolja likvidiraju članove obitelji UR, tj. naredi li im da postupe suprotno čl. 32. Ženevske konvencije i čl. 75. st. 2. Protokola I te tako sami počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH. Ostalo je neutvrđeno koja je bila točno zadaća grupe DŠ (točka 37. obrazloženja), a nitko od svjedoka nije svjedočio o postojanju bilo kakve naredbe optuženika za likvidaciju obitelji UR. Riječi optuženog MR „zašto ste to učinili“ jasno manifestiraju da optuženici nisu izdali nikakvu naredbu kako ih je teretila optužba.

49. Dodatno, optuženog IR tereti jedino svjedok LR i to ne na način koji bi uopće nedvojbeno mogao ovog optuženika povezati s mjestom događaja. Iskaz ovog svjedoka nije konfrontiran. Svjedoci KR i HR ovog svjedoka ne spominju niti im je poznat. Svjedok KR govori o „još jednom koji je imao vojnu torbicu“ na sastanku u [adresa], ali ga dalje ne spominje. Ne spominje ga niti HR. Prema tome, spominjanje „oficira IR“, od strane svjedoka koji spominje inače dva oficira JNA u ovom događaju, bez da je ovom (ili bilo kojem drugom) svjedoku ikada pokazana barem fotografija optuženika i navod obrane optuženika IR da je u svojoj jedinici bio jedini IR, dok za druge jedinice ne zna, i činjenica da je optuženik u kritično vrijeme stvarno obnašao funkciju navedenu u optužnici nije dovoljna da bi ga se moglo nedvojbeno povezati s ovim događajem. Zbog toga je u odnosu na ovog optuženika donesena i oslobađajuća presuda.

50. Drugačija je situacija kod optuženih MR i PR. Prvo, umiješanost MR u izvlačenje vozila proizlazi iz iskaza svih ključnih svjedoka, KR, LR i HR. Umiješanost PR proizlazi iz iskaza KR i HR, dok svjedok LR, koji je obiteljski povezan s a optuženim PR njegovu ulogu znatno umanjuje, iako i on potvrđuje kako se optuženi PR nalazi na brdu nakon prijavljenih problema s vozilom.

51. Naime, kako to navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju, to što bi ovi optuženici održali sastanak na kojem MR izdaje naredbu o promatranju i osiguranju brda i to što bi oni sudjelovali u organizaciji izvlačenja otuđenog vozila ''Isuzu''uz pomoć traktora, to još ne znači i da bi osobno izdali naredbu da se korisnik tog vozila, pok. UR, kao i članovi njegove obitelji, ubiju hitcima iz pištolja u svome domu, i to sve kraj činjenice da nisu poduzeli nikakve mjere s ciljem otkrivanja i kažnjavanja počinitelja.

51.1. Naime, tako utvrđene činjenice nisu dostatna osnova za siguran zaključak o tome da je likvidacija obitelji UR počinjena upravo po naredbi optuženog MR i optuženog PR.

51.2. Drugo je pitanje, kako to navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske jesu li ti optuženici, kao vojno nadređene osoba, poduzeli potrebne mjere da se počinitelji tog odioznog (ne)djela otkriju i kazne.

52. Naime, izvedeni dokazi i to oni koje je vijeće prihvatilo, doveli su ovo vijeće do zaključka da su optuženici MR i PR znali da je počinjen ratni zločin i da su propustili prijaviti kršenje Konvencije i Protokola I i time pristali na posljedicu do koje je došlo radnjom pravomoćno osuđenih TR, ŠR i VR te da su time počinili ratni zločin kako je to navedeno u izreci presude. Međutim, navedeno nije, barem izrijekom, navedeno u činjeničnom opisu optužnice.

53. Zbog toga se kao ključno u ovom postupku javilo pitanje je li ovo vijeće bilo ovlašteno izmijeniti činjenični opis na način kako je to učinjeno u izreci presude, je li time došlo do povrede načela zabrane reformatio in peius i je li time povrijeđen identitet optužbe tj. je li optužba prekoračena. Pravno je stajalište ovog vijeća da je ono bilo ovlašteno na navedenu izmjenu u skladu sa odredbama zakona što će se obrazložiti dalje u tekstu.

54. Oba optuženika u svojim obrana potvrđuju kako su doznali za ubojstvo obitelji UR, iako to saznanje smještaju u sasvim drugačiji kontekst, tvrdnjom da su o ubojstvu doznali preko radijskih vijesti. Međutim, iz dokaza, kako su prezentirani pod točkama 51 i 39.-47. slijedi drugačije: oni su u noći ubojstva na terenu, aktivno se uključuju u izvlačenje otuđenog vozila, angažiraju AR, psuju KR zašto je napustio položaj, na upit KR što se dogodilo odgovaraju da puno pita. Optuženi MR dva dana kasnije reagira čisto ljudski „kako ste to mogli učiniti“, a CŠ kori JŠ „tko je vama naredio da idete i napravite sranje“. Dakle, vijeće nedvojbeno zaključuje da su optuženi MR i PR znali da je počinjeno ubojstvo i ništa nisu poduzeli da se počinitelji kazne.

55. Te činjenice nisu nove, bile su raspravljane i tijekom prvog suđenja.

56. U članku 449. stavku 1. ZKP/08. sadržana su pravila o identitetu optužbe. Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i na djelo koje je predmet optužbe. Identitet optužbe i presude zasniva se na optužnom načelu, po njemu tužitelj određuje predmet suđenja jer nema postupka bez ovlaštenoga tužitelja. Poštovati optužno načelo znači spriječiti miješanje različitih procesnih funkcija u jednoj osobi, odnosno spriječiti prenošenje funkcija tužitelja na sud, odnosno onemogućiti spajanje dvaju funkcija koje su nespojive.

57. Jedino kod potpuno dosljednog poštovanja identiteta optužbe i presude optuženiku se može osigurati djelotvorna obrana, jer on zna što mu se stavlja na teret, pa može protiv takvih optužbi, koje su mu poznate, pripremiti učinkovitu obranu, što u slučaju prenošenja funkcija tužitelja na suca ne bi bilo moguće. Potpuno je jasno da primjena optužnog načela do zadnjih granica može dovesti do toga da trpi javni interes, no to se može izbjeći određivanjem prave mjere, odnosno pravih granica u kojima sud može dirati u identitet optužbe bez posljedica za zakonitost odluke[1] .

58. Sud neće optužbu prekoračiti ako sam doda neke privilegirajuće elemente, koje je u tijeku postupka utvrdio, pa optuženika oglasi krivim po blažem zakonu. Prekoračenje optužbe neće postojati ako sud samo izvrši takve izmjene da činjenični opis učini jasnijim ili precizira ili ako izmjenama kriminalna količina bude manja ili se navede blaži oblik krivnje.

59. Sud je ovlašten izvršiti izmjene činjeničnoga opisa koje se kreću u granicama kriminalnoga događaja, smije podesiti i prilagoditi način ostvarenja djela ali u tome mora postupati vrlo oprezno.

60. U ovom predmetu, optuženici su se teretili da su naredili počinjenje ratnog zločina, izdavanjem naredbe za likvidaciju obitelji UR, dakle počinjenje djela direktnim umišljajem (izravnom namjerom). To u sebi po prirodi stvari sadrži i pristanak na posljedicu likvidacije obitelji od strane neredboprimaca, a počinjenje djela u modalitetu nečinjenja eventualnim umišljajem (neizravnom namjerom) za optuženike je blaže djelo.

61. Stoga, vijeće se, mimo inicijative državnog odvjetnika, upustilo u izmjenu činjeničnog opisa, tako da je optužene MR i PR, osudilo ne da su, protivno članku 32. Ženevske konvencije te suprotno članku 75. stavku 2. Dopunskog protokola (Protokol I), ratni zločin naredili, nego da, suprotno članku 32. Ženevske konvencije te suprotno članku 75. stavku 2. te člancima 86. i 87. Dopunskog protokola sukoba (dalje Protokol I) pristajući na nastalu posljedicu nisu poduzeli ništa da se takva nedopuštena ponašanja suzbiju i kazne.

62. Prema ocjeni ovog vijeća takva je izmjena u skladu s odredbama ZKP/08. o identitetu optužbe i u skladu s pozitivnim obvezama iz članka 2. Konvencije prema kojem obveza

1 Više, vidi MĐ, Zahvati suda u injenini opis optužbe, dostupno na

https://www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/AGaracicZahvati_suda_u_cinjenicni_opis_optuz.P DF

zaštite prava na život iz članka 2. Konvencije, također podrazumijeva da se sva kršenja tog prava suzbijaju i kažnjavaju kao i postupovnim zahtjevima iz tog članka Konvencije koji uključuju i obveze sudova koji ni u kojem slučaju ne bi trebali biti spremni dozvoliti da kaznena djela koja ugrožavaju život prođu nekažnjeno (vidi, na primjer, Armani Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], br. 5878/08, stavak 239., ECHR 2016, s daljnjim referencama).

63. Na ovaj način utvrđeno su optuženi MR kao načelnik obavještajno bezbjednosnog organa i zapovjednik izviđačko diverzantskog odreda 18. korpusa tzv. SVK i optuženi PR kao načelnik organa bezbjednosti 54. pješačke brigade tzv. SVK, iako su znali da su ŠR i VR, pripadnici izviđačko - diverzantske grupe NR, zajedno s potonjim, usmrtili članove obitelji UR, nisu poduzeli ništa da se takva nedopuštena ponašanja suzbiju i kazne, a time su i pristali na nastastalu posljedicu. Time su postupili suprotno suprotno članku 32. Ženevske konvencije i člancima 75. stavku 2., 86. i 87. Protokola I, koji zabranjuju, između ostalih, ubojstva osoba koje su u njihovoj vlasti i koji nalažu zapovjedniku da suzbijaju i prijavljuju nadležnim tijelima kršenja Ženevskih konvencija i Protokola I. što uključuje i odgovornost za nečinjenje. Nesporno je pravomoćnom presudom utvrđeno, da su UR, JR, ZR i RR, neposredno prije usmrćenja bili pod vlašću pripadnika izviđačko-diverzantske jedinice NR koji su ih usmrtili. Pri tome su NR i pripadnici njegove jedinice, koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin, bili pod zapovjedništvom optuženika u okviru akcije koja je dogovorena od zapovjedništva, što potvrđuje sastanak u kući u [adresa], neovisno o tome što je točni zadatak na koji su pripadnici jedinice NR bili upućeni ostao nepoznat (vidi točka 35.-38.). Krivična odgovornost obojice optuženika se zasniva na njihovom nečinjenju (članak 28. OKZRH).

64. Optuženi MR i optuženi PR su znali za djelo podređenih im pripadnika jedinice NR, koji su za to i pravomoćno osuđeni kako je već na više mjesta navedeno, jer su se zatekli na terenu neposredno nakon ubojstva obitelji RR, aktivno su sudjelovali u izvlačenju ukradenog vozila, znali su od kuda je to vozilo ukradeno, čuli su na radiju da su članovi obitelji RR ubijeni, svjedoku KR koji ih je pitao što se dogodilo odgovorili su da previše pita, svjedok OR vidio je optuženog PĐ kako pije bocu Stocka i govori“ Zašto ste to uradili“, a svjedok ER, kako se UNPROFOR raspitivao o obitelji RR i kako je čuo svađu u kojoj je CŠ govorio JŠ „Tko je vama naredio da idete i napravite sranje?“. Takva saznanja dovoljna su za zasnivanje krivičnopravne odgovornosti jer su optuženici, kao nadređeni zapovjednici morali poduzeti potrebne mjere da suzbiju i kazne ubojstvo obitelji RR. Oni su kao zapovjednici, kako je navedeno u izreci, time da je optuženi MR va vrhu hijerarhijske strukture, jamci zakonitog i pravilnog postupanja jedinica koje su mu podređene i morali su osigurati takvo postupanje. Njihovo propuštanje sastoji se u nepoduzimanju nikakvih zapovjednih radnji koje bi takvo protupravno postupanje njegovih podređenih suzbilo, spriječilo i kaznilo. Takvo nečinjenje znači da zapovjednik daje obrazac vojnicima po načelu cilj opravdava sredstvo, a to nikako nije prihvatljivo jer je protivno ne samo međunarodnom ratnom pravu, već i temeljnim civilizacijskim i humanim postavkama. Svojim nečinjenjem izrazili su ravnodušnost spram nastupanja zabranjenih posljedica i time prešutno odobrili protupravno postupanje.

65. Svih tih okolnosti optuženi MR i optuženi PR su bili svjesni, oni su znali za protupravno postupanje koje nisu naredili, ali ništa nisu poduzeli da ga spriječe i suzbije to postupanje te kazne počinitelje. Svojim nečinjenjem izrazili su ravnodušnost spram nastupanja zabranjenih posljedica i time prešutno odobrili protupravno postupanje i tako pristali na nastupanje posljedica takvog postupanja. Stoga su postupali s oblikom krivnje koji u krivičnom pravu ima naziv eventualni umišljaj. Njihova uračunljivost nije osporena.

66. Time je utvrđeno da su optuženici ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH u vezi sa člankom 28. OKZRH.

67. U odnosu na primijenjen zakon u ovom konkretnom slučaju, u vrijeme počinjenja djela bio je na snazi bio OKZRH. Zato je Sud ispitao i postojanje pravnog kontinuiteta tog tada krivičnog djela te utvrdio da isti ima pravni kontinuitet u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske do danas i to prvo u odredbi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona iz 1997. („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), a potom u odredbi članka 91. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 135/25., dalje: KZ/11.) koji je danas na snazi. Isto tako počinjenje kaznenog djela u modalitetu nečinjenja propisano je i u člancima 25. KZ/97. odnosno 20 kZ/11. Odredbom članka 3. stavka 2. KZ/11. propisano je da, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.

68. Stoga, polazeći od kaznenopravnih okvira zapriječene kazne sud je zaključio da su odredbe OKZRH najblaže za počinitelje budući da je za krivično djelo iz članka 120. stavka 1. OKZRH bila propisana kazna zatvora u trajanju najmanje 5 (do 15) godina ili kazna zatvora u trajanju 20 godina, dok je za kazneno djelo iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje KZ/97.) bila propisana kazna zatvora najmanje 5 (do 15) godina ili kazna dugotrajnog zatvora (od 20 do 40 godina), a za kazneno djelo iz članka 91. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 135/25., dalje: KZ/11.). propisana kazna zatvora od najmanje 5 (do 20) godina ili kazna dugotrajnog zatvora (od 21 do 40 godina). Stoga je u odnosu na počinjeno krivično djelo OKZRH blaži za počinitelja.

69. Slijedom navedenog, Sud je osudio optuženog MR i IĐ zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH u vezi sa člankom 28. OKZRH.

Ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza:

70. Ocjenjujući vjerodostojnost obrane optuženika sud je iste cijenio u odnosu s drugim dokazima te iste smatra u većim dijelom neistinitim i usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Tako su istinite obrane optuženika samo u dijelu u kojima isti navode kakav su položaj imali kao pripadnici tzv. SVK.

71. Međutim, neistinita je obrana optuženog MR da je za ubojstvo obitelji RR čuo tek preko Radija Novske budući da je uputio jedinicu NR u akciju time da neovisno o tome što nema dokaza da je on naredio ubojstvo obitelji RR, naredio je poduzimanje akcije izviđačkim jedinicama, bio je na Voćarićkom brdu u noći kada je poduzeta akcija i išao je i zahtijevao od AR da dođe s traktorom izvući ukradeno vozilo. Nakon likvidacije obitelji RR, s bocom Stocka, u alkoholiziranom stanju, zapomagao je „Zašto ste to učinili“. K tome, i da je tek kasnije, na radiju, kako tvrdi, saznao za akciju, sasvim sigurno bi kao nadređena osoba TR i njegovoj jedinici poduzeo radnje da se pronađu i kazne počinitelji, a što nije učinio. Neistinita je i njegova obrana u dijelu u kojem navodi da 18. korpus SVK nije imao jedinice koje bi bile osposobljene za poduzimanje ofenzivnih akcija, kada ova akcija to opovrgava te je obrana MR suprotna iskazima svjedoka LR i KR. Daljnji navodi obrane ovog optuženika nisu relevantni za ovaj postupak, no treba reći da je optuženi MR nastojao otkloniti svoju odgovornosti navodeći da je bilo nemoguće prijeći s jedne na drugu stranu, jer je samu crtu razgraničenja držao UNPROFOR, a iza UNPROFOR-a je bila hrvatska vojska. No, upravo je to razlog zašto se u akciju krenulo preko Novskog brda kroz šumu. Neistinita je i njegova obrana u vezi naoružanja, jer ne samo svjedoci KR i LR, nego i svjedok OR, svjedočili su da su pripadnici bili naoružani automatskim pištoljima, a osim toga, kako je već na više mjesta napomenuto odgovornost NR, ŠR i VR utvrđena je pravomoćnom presudom.

72. Obrana optuženog PR neistinita je u dijelu u kojem navodi da je za ubojstvo obitelji RR čuo tek na radiju. Suprotno proizlazi iz prezentiranih iskaza svjedoka KR, LR i HR, pa sve ono što je prethodno navedeno za obranu optuženog MR vrijedi i za ovog optuženika. Na odgovornost PR posredno upućuje i svjedočenje ER koji je svjedočio o tome da je u prolazu čuo prepirku PR i EŠ iz [adresa], koji je govorio PR: „Tko je vama naredio da idete i napravite sranje?“

73. Obrana optuženog IR nije uvjerljiva, međutim on kazneno djelo poriče. On svoju obranu nastoji potkrijepiti time što se isključio bavio kontraobavještajnim poslovima i to kao analitičar te da je u Zapadnu Slavoniju došao u veljači 1993., a da je, kada je od strane zapovjednika 98. brigade postavljen za pomoćnika za kontraobavještajne poslove, kako zbog nepoznavanja tereta i toga što se on bavio drugim poslovima, nakon samo 19 dana, nije mogao sudjelovati u tako složenoj akciji. Međutim, kada se njegova obrana da je došao u mjesecu veljači 1993. poveže s iskazima svjedoka koji ga nisu poznavali, onda je jasno da ga niti svi svjedoci u tom trenutku nisu niti mogli poznavati. Njega tereti jedino svjedok LR, čiji iskaz nije konfrontiran, na što je u svojem rješenju ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koji spominje oficira imenom IR. Svjedok KR govori o jednom koji je nosio torbicu kao što ju je imao PR. Bez prepoznavanja, ili bilo kakvih drugih dokaza o identitetu oficira IR i onoga s torbicom, nemoguće je s potrebnom razinom izvjesnosti zaključivati o umiješanosti ovog optuženika u ubojstvo obitelji RR, samo na temelju njegove funkcije i to što je on jedini IR u svojoj jedinici , dok za druge jedinice ne zna. Prema tome, kako je već navedeno da nema dokaza o naredbi za likvidaciju obitelji RR to je vijeće ovog optuženika oslobodilo od optužbe, a u odnosu na njega se nije upuštalo u izmjenu činjeničnog opisa, jer nije nedvojbeno utvrđeno da je on uopće bio nazočan kritične zgode na Voćarićkom brdu, svjedoci ne iskazuju o tome da bi on sudjelovao u izvlačenju đipa, pa konačno niti iz njegove obrane ne slijedi da je, barem putem radija, saznao za ubojstvo obitelji RR.

74. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu dokumentaciju koju je pročitao i razgledao tijekom dokaznog postupka, te je istu posebno analizirao, pri čemu je potrebno istaknuti da istinitost sadržaja pročitane dokumentacije nije osporena.

75. Iskaz svjedokinje SR sud je cijenio istinitim. Svjedokinja SR nema neposrednih saznanja o stradanju svog brata i njegove obitelji, ali je svjedočila o tome kako je za stradanje saznala i kako se nosi s takvim gubitkom. Svjedočila je i o vozilu džip koji je koristio njezin brat, a koji je nestao. Svjedokinja SR je svjedočila jasno i određeno te istinito.

76. Iskaz svjedoka KR sud je u najvećem dijelu cijenio istinitim. Naime, ovaj svjedok svjedočio je kako u tijeku istrage, na prvom suđenju i na ponovljenom suđenju s vremenskim odmakom i u svim bitnim okolnostima svjedočio je jednako.

76.1. Tako je identično svjedočio i o tome da je bio pripadnik TO i tko su sve bili pripadnici njegove jedinice. Svjedočio je o naređenju te da su došli MR, PR i još jedan koji je imao vojnu torbicu, a da su slijedećeg dana išli osiguravati mjesto događaja u brdo iznad [adresa]. Konzistentno je svjedočio o pripadnicima ŠŠ jedinice koji su krenuli prema [adresa] i da su se od tamo vratili s terenskim vozilom. Razlike u iskazu o trenutku u kojem pripadnici ŠŠ skupine na sebe navlače hrvatske uniforme (da li već u trenutku dolaska na brdo (prvo suđenje) ili nakon toga jer u trenutku povratka na brdo kod problema s izvlačenjem džipa ŠR ima uniformu hrvatske vojske (istraga), potpuno su ovdje irelevantne. Okolnosti da li su se pripadnici ŠŠ grupe iz pravca [adresa] vratili u ponoć ili oko 23:00 sata kao i da li su se pripadnici grupe kojoj je pripadao svjedok KR, s položaja kojeg su osiguravali, spustili s MR u Ladi koju je vozio jedan mlađi dečko ili da su to učinili pješice i tom prilikom sreli AR ne dovodi u pitanje istinitost iskaza ovog svjedoka u cjelini.

76.2. Jedina važna razlika u svjedočenju ovog svjedoka odnosi se na izvlačenje ukradenog vozila. U istrazi i na ponovljenom suđenju, na kojem ostaje kod iskaza iz istrage, izjavio je da je ŠR (Tolobić) došao kroz šumu i govorio da mu treba traktor i s motorolom zvao optuženog MR, a kad ga nije dobio PR, da odu po AR, nakon čega je u [adresa], nakon napuštanja terena vidio oba optuženika (MR i PR). Na prvom suđenju izjavo je da je optuženi MR bio u ukradenom vozilu koje je zapelo, da tada nije vidio optuženog PR i da su MR i jedan mladi dečko išli po AR, a idući dan mu je LR rekli da su PR i MR bili s AR kada je on traktorom izvlačio džip.

76.3. Dakle, te razlike supstancijalno i nisu potpuno oprečne, jer obje verzije uključuju prisutnost optuženog PR, prema istrazi i ponovljenom suđenju neposrednim zapažanjem, a prema prvom suđenju posrednim saznanjem od svjedoka LR. Međutim, ako bi se prihvatio iskaz s prvog suđenja, tada treba uočiti da taj iskaz ne potvrđuje svjedok LR (što Sud ne prihvaća kako se to u nastavku obrazlaže), dok svjedokinja HR potvrđuje da joj je suprug naveo kako su po njega došli optuženi MR i PR. Na ponovljenom suđenju svjedok je decidirano ponovio kako je susreo optuženog PR u [adresa] (točka 19.2.8.). Svjedok KR je na ponovljenom suđenju mogao pružiti bilo kakvo objašnjenje za razlike u svojem iskazu, međutim on je naveo kako se u istrazi svega bolje sjećao i kako je taj iskaz točan. To je uvjerljivo objašnjenje i Sud ga je stoga, vodeći računa o proteku vremena i prihvatio.

77. Iskaz svjedokinje HR sud je cijenio istinitim. Prije svega svjedokinja ima neposredna saznanja o tome da su neke osobe zatražile od njezinog supruga da traktorom izveze neko vozilo. Ona ima posredna saznanja o tome tko su bile te osobe jer saznanja crpi od toga što joj je rekao suprug AR. To su bili optuženi MR i PR. Njezin iskaz da je AR s traktorom išao izvući jedno terensko vozilo koje se zaglavilo, a da su pripadnici tzv. SVK bili obučeni u hrvatske uniforme i da se kasnije pričalo da je upravo te noći ubijena obitelj RR u [adresa], odgovara iskazima svjedoka KR i LR. Na kraju je i obitelj AR ispaštala zbog toga što je AR javno iznosio mišljenje o počinjenom zločinu.

78. Iskaz svjedoka LR sud je cijenio istinitim u onim dijelovima koji korespondiraju iskazima KR i HR. Svjedok LR je kao i svjedok KR svjedočio o takvim detaljima akcije kakve osoba koja nije sudjelovala u akciji nije mogla znati. Iskazi svjedoka LR i svjedoka KR u bitnim su elementima suglasni. Logična su odstupanja oko same dinamike boravka na brdu i općenito aktivnosti, mogućnosti percepcije, sjećanja uslijed proteka vremena, konfiguracije terena i slično. Ono što je važno je da i svjedok LR iskazuje o kvaru vozila, potrebi pozivanja MR, no također navodi, da je potom, po povratku na brdo uočio i MR i PR i drugog oficira JNA (različitog od IR). Za razliku od svjedoka KR i svjedokinje HR tvrdi do AR otišao taj drugi oficir i optuženi MR. Ocjena je ovog vijeća kako je na taj način svjedok LR, koji je rodbinski i obiteljski povezan s optuženim PR i kojem je optuženi PR pomogao da izbjegne novačenje u Mostaru, na neki način pokušao ublažiti ulogu optuženog PR, pa taj dio iskaza ne prihvaća, jer je u suprotnosti s iskazom svjedoka KR (i to prihvaćenog, a podredno i onog s prvog suđenja) i svjedokinje HR.

79. Iskaz svjedoka ER sud je cijenio djelomično istinitim i to u dijelu u kojem je svjedočio da je prvo bio pripadnik pričuvnog sastava tadašnje milicije, a da je tijekom 1991. preveden u redovni sastav tadašnje milicije tzv. „SAO Krajine“. Istinit je iskaz ovog svjedoka i u dijelu u kojem je naveo da poznaje PR te da su mu poznati ŠR, VR, NR, ČR, CŠ, KR, ĐR i AR. Međutim, neživotno je i neistinito da svjedok ER, kao pripadnik aktivnog sastava tadašnje milicije tzv. „SAO Krajine“, do 2003. nije čuo za MR iako je MR imao visok položaj u 18. korpusu tzv. VSK koji je bio na tom području. Neistinito je i da, s obzirom na spomenutu funkciju, svjedoku ER nije poznato da li su ŠR, ČR i TR bili pripadnici kakvih vojnih formacija, iako ih je viđao u kafiću u koji je dolazio jedanput mjesečno. Kontradiktorno je i neistinito kada svjedok ER navodi da se događaja o kojim je pozvan svjedočiti sjeća jednako 2020. i 2006. iako 2006. svjedoči da je čuo razgovor EŠ i JŠ koji se odnosio na ubojstvo obitelji RR, a 2020. navodi da se toga uopće ne sjeća. Svjedok GR istinito je svjedočio u dijelu kada je upitan za ime i prezime JŠ te odgovorio da je to vjerojatno PR.

80. Iskaz svjedoka OR sud je ocijenio istinitim. Svjedok svjedočio jasno i određeno, kako o svom položaju tijekom tzv. „SAO Krajine“ tako i o događajima vezanim za stradanje obitelji RR te optuženicima u ovom kaznenom postupku. Logično je da u iskazu svjedoka OR postoje odstupanja S obzirom da je svjedok OR svjedočio 2006. i 2020., dakle s razmakom od 14 godina između svjedočenja, a svjedočenje na raspravi je bilo skoro 30 godina od inkriminiranog događaja. No, zasigurno da svjedok OR, ono što je svjedočio 2006., a nije spomenuo u iskazu 2020., nije izmislio, jer nema osobnih razloga niti jednog od optuženika bezrazložno svjedočiti, pa su mu odstupanja predočena.

81. Iskaz svjedoka TR pretežitim je dijelom ocijenjen neistinitim. Ovaj svjedok svjedočio vjerodostojno o svojoj ulozi pripadnika TO. Međutim, neistinitim je iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem je naveo da se više ne sjeća tko su bili pripadnici izviđačke jedinice kojoj je on pripadao niti kojoj su jedinici pripadali MR i PR. Također je neistinito da ne zna kojoj jedinici je pripadao IR iako je čuo za njega. Na kraju navodi da mu je poznat ŠR koji je bio pripadnik iste jedinice kao i svjedok, dok za VR jedino zna da je bio poštar i viđao ga je u uniformi, ali niti za njega ne zna kojoj jedinici je pripadao. Neistinito je i da je svjedok TR u vrijeme inkriminiranog događaja bio u [adresa]. Naime, njegov je iskaz suprotan pravomoćnoj presudi donesenoj protiv njega. Neistinito je stoga da nije bio na licu mjesta događaja i u događaju sudjelovao kao što je i neuvjerljivo da se on nikakvih detalja ne sjeća, pa čak niti toga tko su bili, izuzev ŠR, pripadnici jedinice kojom je on zapovijedao.

82. Zbog svega naprijed navedenog, imajući u vidu sve provedene dokaze tijekom postupka, te analizirajući ih svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud smatra da su optuženi ŽR i PR počinili krivično djelo upravo na način kako je to navedeno u izreci presude, pa su proglašeni krivim i osuđeni po zakonu. Nasuprot tome optuženi IR, oslobođen je od optužbe za kazneno djelo koje mu je bilo stavljeno na teret.

Odluka o kazni:

83. Odlučujući o vrsti i visini sankcije koja bi odgovarala krivičnopravnoj odgovornosti optuženog MR i optuženog PR Sud je imao na umu da je za krivično djelo za koje su proglašeni krivima kao kazna predviđena najmanje po pet godina ili kazna zatvora dvadeset godina.

84. Imajući na umu okolnosti važne za izbor vrste i mjere krivičnopravne sankcije i svrhu kažnjavanja (članak 33. i 41. OKZRH), Sud je uzeo u obzir da oba optuženika nisu postupala s maksimalnim stupnjem krivnje. Svjesni su protupravnosti ponašanja, bili je uračunljivi, ali su postupali s blažim oblikom krivnje (eventualni umišljaj, a ne direktni koji je teži oblik).

85. Pobude iz kojih djelo počinili valja promatrati u kontekstu vremena tj. međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske i naoružanih paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Propuštanjem izdavanja zapovijedi i poduzimanja aktivnosti kojima bi suzbili i spriječili protupravno postupanje i kaznili (prijavili) počinitelje, optuženici čine kazneno djelo nečinjenjem. Ovakav način počinjenja djela po prirodi stvari blaži je od činjenja jer činjenje znači aktivnost, a nečinjenje predstavlja izostanak aktivnosti i time pristajanje na posljedice. Nema dvojbe da je nečinjenje blaži oblik počinjenja krivičnog djela nego činjenje.

86. Od počinjenja krivičnih djela prošlo je gotovo 33 godine. Ovakav protok vremena često je značajna olakotna okolnost. No, ovdje je riječ o ratnim zločinima koji ne zastarijevaju (članak 95. OKZRH) sukladno Konvenciji o neprimjenjivanju zakonske zastarjelosti za ratne zločine protiv čovječnosti iz 1868. To znači da zakonodavac smatra da protok vremena ne utječe na sankcioniranje ratnih zločina.

87. U odnosu na jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra Sud smatra da je protupravna smrt makar i jedne civilne osobe teška posljedica jer čovjekov život mora biti nepovrediv pa i u ratnim uvjetima. Upravo zato ratni zapovjednik mora osigurati sve kako do nepotrebnih gubitaka života, poglavito civila, ne dođe ili da ti gubici budu svedeni na najmanju moguću mjeru. U konkretnoj situaciji optuženici su to propustili učiniti zbog čega su smrtno stradale četiri civilne osobe i to dvoje djece, djevojčica u dobi 5 godina i dječak u dobi 14 godina.

88. Od okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima Sud je imao na umu da je optuženi MR već pravomoćno osuđen. Riječ je o dvije osude zbog počinjenja krivičnih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Presudom Županijskog suda u Požegi K -48/95 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 15 godina, a presudom Županijskog suda u Sisku K-108/97 na kaznu zatvora u trajanju 5 godina. Navedeno treba cijeniti otegotnim. S druge strane optuženi PR je neosuđivana osoba, što je cijenjeno kao olakotno. Optuženi MR u vrijeme počinjenja krivičnog djela ima 42 godine, a optuženi PR 30 godina. Optuženi MR ima završenu višu tehničku školu, i to zaštitu na radu, a optuženi PR završen ekonomski fakultet, prema vlastitom kazivanju rezervni je oficir – potporučnik JNA pa je za očekivati od osobe takvih godina i obrazovanja primjenu civilizacijskih, kulturnih i ljudskih standarda.

89. Stoga, odlučujući o kazni koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika, sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 10 godina optuženom MR , odnosno 6 godina optuženom PR, imajući na umu sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, stupanj njihove krivnje te težinu počinjenog krivičnog djela kao i sve okolnosti pod kojima je krivično djelo počinjeno, primjerena društvenoj opasnosti i pogibeljnosti djela kao i osobnim svojstvima optuženika. Takvom kaznom će se u cijelosti ostvariti zakonska svrha kažnjavanja.

Odluka o troškovima postupka:

90. Odlučujući o trošku postupka, Sud je Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) nalaže se optuženom MR i optuženom PR, podmiriti trošak kaznenog postupka na ime paušala u iznosu 2.000,00 EUR svaki optuženik kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje. Visina paušalne svote određena je s obzirom na složenost predmeta i trajanje postupka.

91. Nasuprot tome, optuženi IR je oslobođen od optužbe te je stoga na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

92. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugoga stupnja