REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 81 Kzd-32/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji za mladež Ani Zrilić, uz sudjelovanje Martine Jurica kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SG zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-19/2024 od dana 16. veljače 2024. godine nakon održane rasprave dana 30. lipnja 2026. godine u nazočnosti zastupnice optužbe SGZ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika SG, te branitelja Milana Petričića odvjetnika iz [adresa] i opunomoćenika oštećenika Slavena Luštice odvjetnika iz Zadra, dana 1. srpnja 2026. godine u odsutnosti stranaka, objavio je javno i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik:

ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i Č rođene P,  rođen **.**.2000.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, brodomehaničar, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, vlasnik osobnog automobila marke Opel godište 1997., neoženjen, bez djece, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 17. srpnja 2023., u vremenu od 22,00 do 22,30 sati, u Dragama, Ulici Brune Bušića bb, na igralištu zvanom "Pijacal", izrevoltiran time što su na vrata pokretnog WC-a u koji je ušao, nekolicina NN mlađih osoba počela lupati po istima, da bi po izlasku iz istog odmah i bez ikakvog povoda fizički nasrnuo na dijete PG, rođeno **.**.2012., koje se tu zateklo, pa iako svjestan da se radi o malom djetetu, fizički puno slabijem od njega, koje mu ne može pružiti adekvatan otpor, te u cilju da istoga tjelesno ozlijedi uhvatio ga rukom za glavu, a drugom rukom više puta udario u predjelu lica, čime je djetetu žrtvi PG nanio tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podlijeva s otokom desnog obraza, a pored toga kod njega izazvao osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo tjelesne ozljede opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 16. veljače 2024. godine pod poslovnim brojem KOz-DO-19/2024 podiglo optužnicu protiv okrivljenika SG radi kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

2. U odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci UG, otac oštećenog djeteta, CG, majka djeteta, LG, brat oštećenika, te svjedokinja HG.

4. Pročitani su i dokazi priloženi sudskom spisu i to : liječnička svjedodžba (list spisa 9), fotografija ozljede (list spisa 17), razgledan je CD, zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve PG (list spisa 24-25), reproduciran je CD, sudsko medicinsko vještačenje (list spisa 29), potvrda o visini dohotka (list spisa 55-59) te dopuna vještačenja (list spisa 72). Pročitan je i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima kao i sa obranom okrivljenika te ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo kojim se tereti u optužnici.

6. Okrivljenik je negirao sve činjenične tvrdnje iz optužnice. Okrivljenik nije osporio ni vrijeme ni mjesto iz optužnice. Okrivljenik se branio da je navedene prigode bio u wc-u ( javni plastični wc Toi Toi ), da su neka djeca ljuljala taj wc, da je izašao vani, izderao se na dijete i potjerao ga majci ali da ga nije udario. Na raspravi od 5. svibnja 2026. godine okrivljenik se branio da svjedokinja koju je spomenuo je starija osoba koja je stajala pored mjesta gdje su se prodavale kokice i ona je sve vidjela. Nije ona njemu komentirala tko je to radio, a niti da li je to radio i ovaj mali koji je ostao. Ne zna što je ona vidjela vezano za konkretni događaj. Nisu pričali o ovome, jer nije ništa ni bilo. Pojasnio je da je bio ružan osjećaj kada ste u tom plastičnom WC -u a neko ga ljulja i udara po WC-u. Okrivljenik je pojasnio da se on tamo slučajno zatekao na tom događaju. Ne sjeća se koje piće je konzumirao, tek je bio došao. Ta situacija ga je naljutila što su djeca takva, nije lijepo to raditi. Zna brata od malog, LG, ali malog ne zna. Nije mogao procijeniti koliko ima godina, on je dijete. Okrivljenik je visok 1,80. Dijete je manje od njega, ne zna koliko je visok. Okrivljenik je iskazao da je na njega vikao, a on je pobjegao ća, plakao je tek kada ga je majka dovela. Majka ga je našla kraj šanka, a ne do WC-a. Rekao je izvini i to je to. Dijete je plakalo i govorilo da mu je on nešto napravio, što bi sad trebao nego ispričati se. Kada je izašao iz WC-a tu je bilo možda 10-ak djece. Upitan zašto je baš ovaj mali od sve te djece doveo svoju mamu do njega do šanka, on to ne zna. Ne zna ni zašto je plakao. Nije ga uhvatio rukom za glavu. Nije ga drugom rukom udarao u predjelu lica.

7. Dijete je također ispitano prije podizanja optužnice, oštećeni PG je u vrijeme inkriminacije imao je nepunih 11 godina. Dijete je navelo da se igralo sa drugom djecom, također i da se okrivljenik nalazio u prijenosnom wc-u. Iskazao je da su neka djeca lupala po vratima, a on je prolazio ispred wc-a kada je okrivljenik izlazio te ga je okrivljenik izudarao rukom po glavi na način da ga je više puta udario otvorenim dlanom ruke po glavi, po čelu i tjemenu. Dijete je sve ispričalo bratu, a brat mami a poslije je zbog toga išao kod doktora. Zbog toga je dijete plakalo, jer ga se boji, a okrivljenika se i sada boji.

8. Iz iskaza djeteta proizlazi da se prvo obratio bratu. Brat okrivljenika LG je iskazao ( list spisa 92 ) da su bili navedene prigode na turniru i došao mu je mlađi brat PG plačući i rekao mu je da ga je netko udario. Pitao je tko ga je udario pa mu je pokazao okrivljenika. Brat je bio uplakan. Upitan da li je bratu na licu vidio neku ozljedu, odgovorio je da nije baš išao za tim. Pitao je SG da li je udario njegovog brata i rekao je da ga je lagano udario. Rekao mu je da je bio u WC-u Toi Toi i da je grupa djece ljuljala taj WC dok je on bio unutra. Ne zna kako je okrivljenik znao da je njegov brat u tome sudjelovao. Nije mu rekao ni kako ga je udario okrivljenik ni gdje ga je udario. Upitan da li je sutradan ili prekosutra na bratu vidio nekakve ozljede, odgovorio je da nije išao za tim. Od brata je bio udaljen 30 -40 metara, ali događaj nije ni vidio, nije ni mogao. Brat se igrao sa djecom iz sela. Tamo je bilo jako puno djece. ČG je rekao da ga je lagano udario. Brat PG je bio uspaničen i plakao je. Mlađi brat je plačući otišao kod mame nakon ovog događaja. Mama je isto pitala okrivljenog zašto je to napravio, majci je isto rekao da je razlog bio taj što su mu ljuljali WC, ako netko to gura može se i prevrnuti. Tu nije bilo redara koji paze. Sutradan je brat bio normalan.

9. Druga osoba kojoj se dijete obratilo bila je majka koja je ispitana kao svjedokinja. Dakle, svjedokinja CG je iskazala da je to bio kraj nogometnog turnira, njihov sin PG je bio sa svojim društvom i u jednom trenu joj je došao LG i rekao da je sina udario ČG. Pošla je kod SG, njega tada nije znala, već njegove roditelje. Pitala ga je zašto je to napravio, a upitana što je napravio, pojasnila je da je ČG udario njihova sina PG koji je bio vidno uznemiren i plakao je. Kada je pitala SG zašto je to napravio, on je rekao da mu neće ništa biti. Rekao je da su mu lupali na montažni WC. Međutim na taj WC je lupala grupa djece koja je pobjegla, a tu se našao njen sin i to je sve što ona zna. Upitana da li je vidjela svoje dijete PG, vidjela ga je, a kada ju se pita da li mu je bila ozlijeđena glava, navela je da je on plakao bio je sav crven i natečen, a ona sad ne zna da li je to bilo od plača ili od ozljede. Upitana kako je on izgledao nakon 2 dana, pa izgledao je u redu, ali nešto je malo crveno imao ispod oka pa je njen suprug tražio da ga odvedu liječniku. Liječnik opće prakse je konstatirao da mu je malo nadraženo ispod oka, ali ništa strašno. Ona to nije fotografirala, a ne zna da li je njen suprug. To je bio inače zabavni program na kraju turnira i bilo je dosta ljudi. Njihov sin LG je pronašao nju i rekao joj je što se dogodilo, jer tamo je bilo puno ljudi. Ona je sa SG kratko pričala, a on nije osporio da je udario njihova sina. Suprug je bio tu u blizini, ali ona mu taj dan ništa nije govorila, on je na kraju večeri od drugih doznao što se dogodilo. Nitko od obitelji SG se nije naknadno interesirao za njenog sina kako mu je. Ona je vidjela sina PG kako plače i da je uznemiren i dosta dugo mu je trebalo da se smiri. Ona ga o tome nije toliko ispitivala, više ga je ispitivao otac. Njen muže je rekao da on to ne bi niti prijavio da se okrivljenik ispričao ili da je rekao što se dogodilo. Njenom suprugu nije bilo drago. Ne zna da li se nešto događalo između njenog supruga i oca okrivljenika. Nakon 2 dana sinu je ispod oka bilo malo crvenkasto. Možda je njen sin tada bio malo živahniji, ali ništa specijalno, sada je mirniji i nije joj o događaju nakon toga ništa pričao, već ga se više podsjeća sada kada idu po sudu.

10. Zadnja osoba iz obitelji koja je doznala za sina je otac kojemu se sin nije požalio te večeri. Isti je ispitan kao svjedok te je UG iskazao ( list spisa 75 ) da je PG njegov najmlađi sin. Rođen je **.**.2012.. Inače žive u [adresa] u [adresa]. Igralište je od njihove kuće udaljeno možda od 150 do 200 metara. Dana 17. srpnja 2023. godine u [adresa] je bio nogometni turnir. Održavao se i nogomet za starije i za djecu. Njegov sin je tada imao 11 godina. To je inače bio memorijalni turnir "Marko U" koji se svake godine održava u [adresa]. Na kraju turnira bio je i koncert. Njegov sin je sudjelovao na turniru. Sudjelovala su mu i braća. Oni su tu malo bili na bini, također su se i djeca tu igrala, to oni zovu „pijacal“, sa strane su bila dva pokretna WC-a plastična. ČG je bio u jednom tom WC- u, a od drugog WC-a su vrata bila otvorena i kako su djeca trčala tako su lupila vratima koja su bila otvorena i ta vrata su lupila u svoju stjenku. Njegov sin je bio zadnji, kad je ovaj izašao iz WC-a uhvatio je njegovog sina za glavu i lupao ga po glavi drugom rukom, a jednom rukom je držao njegovu glavu. Tako ga je udario 5 -6 puta po licu. To je njemu rekao sin i vidjela su djeca. Također je to vidjelo i par starijih ljudi koji se ne žele miješati u ovaj postupak. Poznaje obitelj SG, ali njega je znao iz viđenja. Nakon ovog događaja malo su se zavadili on i okrivljenikov otac. Nakon ovog događaja prvo je do PG došao njegov brat stariji, koji je tada imao 16 godina, a to je svjedokov sin koji se zove LG. Tada je došla i njegova žena, sin je plakao i cijeli se tresao, bio je u šoku. Njegova žena je tamo došla i rekla SG da kako ga nije sram i da je to dijete od 11 godina. ČG je tada imao 23 godine. Njemu tu večer ništa nisu govorili jer su se bojali da on ne bi nešto napravio. On je za sve doznao isti dan ali tek nakon što je to sve završilo, odnosno kad su ČG i njegov brat otišli ća. Prvo je kod njega i kod žene došla jedna mala curica pa je to rekla, a onda je on rekao ženi zašto njemu to nije rekla. Njegov brat mu je rekao da se njegov sin našao u krivo vrijeme na krivom mjestu. On nije uopće kužio o čemu on govori. Doktoru su ga odveli nakon 2 ili 3 dana. Djetetu se ispod oka vidjelo da mu je malo požutjelo kao hematom, a to se nije ni moglo vidjeti taj prvi dan. Njega je najviše pogodilo kada ga je isprovocirao otac okrivljenika i kada je rekao da je to sam svoje dijete uštipnuo za obraz. Okrivljenik je upola veći i upola teži od njegovog djeteta od 11 godina. Tu istu večer njegov sin se tresao, nije htio niti gledati u pravcu okrivljenika. Također i sutradan kada je sa njim razgovarao na spomen i opisivanje ovog događaja on se tresao i plakao. On je bio u takvom stresu da mu nije znao točno niti opisati svaki udarac koji je dobio, uglavnom dobio je udarce u glavu. To je za njegovog sina bio šok. Pojasnio je da je i nakon 2 dana ta ozljeda bila vidljiva. On se i dan danas sjeća tog događaja, ali svjedok smatra da nije istraumatiziran.

11. Također je ispitana i svjedokinja koja je prema kazivanju samog okrivljenika bila prisutna događaju. Svjedokinju je okrivljenik spominjao još u fazi istrage i radi se o svjedokinji HG. Ista je iskazala ( list spisa 98 ) da SG poznaje od djetinjstva. Njegov djed i njen djed su bratići. Svake godine za dan Općine bude fešta 30. srpnja. Ona je zaposlenica u Pakoštanama u općini. Sjeća se jedne godine je njena kćer prodavala palačinke i kokice a ona je bila kraj nje jer je čuvala njezinu djecu. Njena kćer je imala malu djecu i ona su tu na igralištu bila pokraj nje. Vidjela je kada je ČG ušao u pokretni WC i vidjela je kada su djeca ljuljala pokretni WC i niti jedno od te djece ne poznaje. Dijete KG ne poznaje. Ono što je vidjela je kad je ČG izašao iz WC-a i ništa više nije vidjela i nije se ništa više ni događalo. Ne zna što je bilo sa djecom na koju je vikao. Samo je čula da je vikao ali nije vidjela da bi ijedno dijete udario ili uhvatio. Njena kćer je bila kod zida od igrališta a WC -i su bili malo dalje. Puno je ljudi bilo na tom događanju. U vrijeme kada je to bilo ne sjeća se da li je netko u tom trenutku kupovao palačinke ili kokice. Njena kćer ima četiri sina a 2023. godine oni su imali sedam, šest, pet i tri godine. Vidjela je da okrivljenik viče na skupinu djece. Nije to bilo jedno dijete. Ne zna gdje je bila mama od tog djeteta, tu je bilo više djece. Kakva je to mama koja okrivljava drugo dijete. Najbolje djecu pustiti i lijepo raspašoj. Ako izvedeš dijete vani onda ga pazi. Svjedokinja je bila i ljuta i bijesna i alergična na takva ponašanja a na sud je došla bolesna. Pojasnila je i da je to vikanje trajalo pet do deset minuta. Ona nije cijelo vrijeme gledala u SG jer su djeca pre živahna.

12. Što se pak tiče materijalne dokumentacije u sudskom spisu se nalazi liječnička svjedodžba ( list spisa 9 ). Iz iste proizlazi da je dijete odvedeno liječniku dva dana nakon inkriminacije odnosno dana 19. srpnja 2023. godine ( datum i sat inkriminacije je 17. srpnja 2023. godine od 22,00 – 22,30 sati ). U predmetnoj svjedodžbi se navodi da je po priči oca ČG odrasla osoba izudarao dijete po licu rukama iz čistog mira te liječnica utvrđuje hematom.

13. Što se tiče fotografije djeteta, ista je predana kod podnošenja kaznene prijave 19. srpnja 2023. godine od strane oca ( list 13 ). Nije utvrđeno kada je fotografija nastala.

14. Također je provedeno i sudsko – medicinsko vještačenje ( list spisa 29 ) a vještakinja je navela da je dijete zadobilo ozljedu koja je doista mogla nastati opisanim mehanizmom.

15. Sve izvedene dokaze i to kako personalne tako i materijale sud je analizirao i to svaki zasebno te ih je doveo u međusobnu svezu i ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

16. Da bi sud okrivljenika proglasio krivim, ponuđeni dokazi uz optužnicu moraju biti takve kvalitete da ne ostavljaju niti malo sumnje kada su u pitanju tereteće činjenice te moraju međusobno biti potkrijepljeni u pogledu bitnih činjenica koje čine obilježje kaznenog djela a što u ovom slučaju nije.

17. Naime, prvo valja ustvrditi da ne postoje očevidci događaja. Majka, otac i brat djeteta su svjedoci koji su saznanja o samom događaju dobili od djeteta starog nepunih 11 godina, te je izražena dominacija oca kojega se ostali ukućani očito boje, pa i samo dijete, kojemu nisu ni rekli za događaj „ da ne bi nešto napravio“, te je upravo otac taj koji nakon dva dana podnosi kaznenu prijavu i to nakon što je prethodno došao u sukob sa ocem okrivljenika koji sukob su spominjale same stranke. Dakle, ne samo da se kaznena prijava podnosi nakon dva dana već se i dijete nakon podnošenja kaznene prijave odvodi liječniku. Nadalje, sam otac verbalizira teško stanje djeteta a odvodi ga liječniku nakon podnošenja kaznene prijave, te se nužno nameće pitanje ako je dijete bilo izudarano po glavi kako to otac tvrdi zašto je ocu bilo bitnije kazneno prijaviti okrivljenika nego odvesti dijete liječniku. Također, životno je da je majka prva zaštitnička figura djeteta, no u ovom slučaju je izostala zaštitnička reakcija majke u pogledu ozljeda jer da je dijete doista izudarano kako se tvrdi i da je bilo ozlijeđeno kako se opisuje uz toliko puno plača koje se opisuje logično i životno bi bilo odvesti dijete te večeri liječniku, ili bar sutradan, a ne prvo hititi na policiju i podnijeti kaznenu prijavu dok je pružanje pomoći samom djetetu trebalo zapravo samo biti dodatni dokaz kaznenoj prijavi pa se djeteta odvodi liječniku da se može priložiti liječnička dokumentacija, a ne da bi se pružila pomoć djetetu, što je u konkretnom slučaju trebalo učiniti ukoliko je dijete doista izudarano po glavi od strane odrasle osobe kako to tvrdi otac. Izostala je i reakcija brata tinejdžera koji nije niti obraćao pažnju ima li mlađi brat ozljede. Inkriminirane večeri dijete se navodno požalilo bratu pa mami da je izudarano po glavi, plakao je, ali ozljede nitko ne opisuje niti ikome pada na pamet voditi ga liječniku. Sutradan otac verbalizira plakanje, traume, no brat navodi „ sutradan je brat bio normalan „ a majka navodi upitana kako je izgledao nakon 2 dana „pa izgledao je u redu, ali nešto je malo crveno imao ispod oka pa je njen suprug tražio da ga odvedu liječniku. Liječnik opće prakse je konstatirao da mu je malo nadraženo ispod oka, ali ništa strašno.“ Dakle, analizom iskaza ukućana razvidno je da potpuno različito iskazuju u odnosu na vrijeme nakon same inkriminacije, te kao što je navedeno, iako se verbalizira da je dijete istučeno po glavi, izostala je u potpunosti reakcija roditelja ukoliko se to doista dogodilo kako dijete tvrdi, dakle, izostalo je pružanje liječničke pomoći, dok je utvrđena dominacija oca i osobna želja za procesuiranjem počinitelja koja je bila prioritetnija od same liječničke skrbi djeteta. Upravo ponašanje oca i majke izražava sumnju da se događaj zbio kako ga opisuju, te ostavlja otvoreno pitanje da je dijete doista moglo u naredna dva dana zadobiti ozljede i od druge osobe različite od okrivljenika ili u drugoj situaciji različitoj od inkriminacije.

18. Da bi sud okrivljenika proglasio krivim za učin kaznenog djela, dokazi moraju biti takve kvalitete da ne ostavljaju nikakvu sumnju u pogledu bitnih obilježja kaznenog djela. U konkretnom slučaju se okrivljenika tereti da bi djetetu nanio tjelesnu ozljedu. Iako se događaj odigrao na igralištu na kojemu je bilo možda i preko stotinu osoba nema niti jednog očevidca samog događaja. Jedina odrasla osoba u neposrednoj blizini je bila svjedokinja HG koja nije vidjela da bi okrivljenik udario dijete, uz napomenu da je te prigode i sama čuvala malu djecu svoje kćeri te spomenula drugi datum ali isti događaj. Okrivljenik nije osporio da je vikao na dijete. Roditelji su saznanje o događaju dobili od djeteta i neimenovanih trećih osoba. Iste večeri, sutaradan ni prekosutra nitko ne spominje ozljede, a tek nakon podnošenja kaznene prijave koju podnosi otac djeteta nakon prethodnog sukoba sa ocem okrivljenika, dijete se odvodi liječniku. Izostalo je pružanje liječničke pomoći od strane bliskih osoba, konkretno majke, a ukućani o intenzitetu ozljeda različito iskazuju. Sve navedeno je ostavilo prostora i vremena da bi ozljeda mogla potjecati od drugog izvora i na drugi način, te je u takvoj dvojbi u pogledu činjenica sud odlučio u korist okrivljenika.

19. Uslijed svega izloženog sud je okrivljenika oslobodio od optužbe.

20. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

21. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 1. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog pos tupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOz-DO-19/2024,

2. Okrivljenik ČG,

3. Branitelj Milan Petričić, odvjetnik iz Zadra,

4. Oštećenik dijete PG, putem zakonskog zastupnika oca UG

5. Opunomoćenik Slaven Luštica, odvjetnik iz Zadra,

6. U spis 81 Kzd-32/2024.