Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-794/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zoran Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Anamariji Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: P-163/2025-7 od 23. listopada 2025., u sjednici održanoj 01. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I., II i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-163/2025-7 od 23. listopada 2025.
II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: P-163/2025-7 od 23. listopada 2025. suđeno je:
„ I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 11. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 9012549342, sklopljenog 30.5.2007. između tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, potvrđenog 30.5.2007. po javnom bilježniku Tatjani Kovač iz Osijeka pod brojem OV-9092/07, u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedanarezpedesetposto) od iznosa kredita...sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.”
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju GĆ na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 159,14 EUR (stopedesetdevet euračetrnaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom na iznos tekućim od 1.6.2007. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju GĆ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 218,75 EUR (dvijestoosamnaesteurai sedamdesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom od 23. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja GĆ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 762,43 EUR (sedamstošezdesetdvaeuraičetrdesettricenta) uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.“
2. Prvostupanjsku presudu pod točkom I.,II. i III. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti članka 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012549342 od 30. svibnja 2007.(dalje: Ugovor) kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita te zahtjev kojim traži isplatu iznosa kojeg je tuženik primio na ime te ništetne odredbe.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor zaključili Ugovor kojim je tužitelju odobren gotovinski kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 17.989,88 CHF,
- da taj Ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora,
- da je u članku 11.3 Ugovora navedeno da se korisnik kredita (tužitelj) obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita,
- da je tužitelju tuženik pri isplati kredita na ime te naknade ustegnuo iznos od 159,14 EUR,
- da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj,
- da tužitelj nije znao koju uslugu ili trošak tim iznosom podmiruje i koja je svrha naknade zbog čega je ta odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.
7. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivom na članke 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje ZZP/03) utvrdio da je odredba sadržana u članku 11.3 Ugovora nepoštena, a time i ništetna. Primjenjujući članke 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama koje teku od dana kada je naplaćena ulazna naknada obrade kredita. Tuženikov prigovor zastare je odbijen jer po shvaćanju prvostupanjskog suda u slučaju restitucijskog zahtjeva zastarni rok teče od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, tako da zastarni rok iz članka 225. ZOO -a još nije niti počelo teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj. Su-IV-47/2022-2.
8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP -a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalitelj ne pobija utvrđenja prvostupanjskog suda da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti navodi da je tužitelj na sadržaj te odredbe mogao utjecati, međutim smatra kako nije utvrđeno na koji način je došlo do znatne ugovorne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa da bi takva odredba bila ništetna.
10. Nesporna činjenica je da je ugovorna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, ali to znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što ide u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita pa stoga nije prihvatljiv žalbeni navod da se radi o cijeni za uslugu. Tuženik ne navodi na što se točno naknada odnosi i koji su to troškovi kredita niti je dokazao opravdanost naknade za obradu kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 87. ZZP/03 nepoštena te time i ništetna, zbog čega je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju te nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
11. Tuženik se poziva na odredbe Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) međutim ista se ne primjenjuje na ugovore koji su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013, a ujedno valja istaknuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. potvrdio ništetnost ulaznih naknada za obradu kredita. Takvo je tumačenje Suda Europske unije i u presudi od 30. travnja 2025., C-699/2023, Caja Rural de Navarra u kojoj se navodi da potrošaču treba biti omogućeno da procijeni financijske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne odredbe, shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru te u tom slučaju ugovorna odredba o ulaznoj naknadi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.
12.1. Takvo pravno shvaćanje je u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu C-485/19 (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021., u kojoj je zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika, prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Navedeno pravno shvaćanje VSRH koje je prihvatio prvostupanjski sud u ocjeni prigovora zastare, a prihvaća ga i ovaj sud.
13. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva, a tuženik u žalbi ne osporava da je 1. lipnja 2007. stekao predmetni iznos.
14. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
16. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 01. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
