REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-14/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Sumić d.o.o.. Palača, [adresa], OIB: 44505476786, kojeg zastupa prokurist UČ, a istog opunomoćenik Radojica Vučković, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/146, URBROJ: 513-04-24-2 od 14. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljeno protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-02/23-01/14, URBROJ: 513-07-14-0202/004-23-6 od 23. ožujka 2023. kojim je tužitelju utvrđen je manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. lipnja 2018. do 31. prosinca 2018., na poreznu osnovicu u ukupnom iznosu od 101.846,16 Eur / 767.360,00 kn, po stopi od 25%, u iznosu od 25.461,54 Eur / 191.840,00 kn, te za razdoblje od 01. listopada 2021. do 31. listopada 2021., na poreznu osnovicu u ukupnom iznosu od 18.581,19 Eur / 140.000,00 kn, po stopi od 25%, u iznosu od 2.415,56 Eur / 18.200,00 kn, te mu je naloženo da isti iznos uplati na račun Državnog proračuna uz pripadajuće kamate.

2. Tužitelju tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći kako tuženik pogrešno smatra da nema vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju temeljem koje je zaprimio robu i u svom knjigovodstvu evidentirao ulazne račune ispostavljene od strane društva „Agro ogranik“ j.d.o.o. i „Kreont-promet“ j.d.o.o. temeljem kojih je koristio pravo na odbitak pretporeza.

2.1. Iz obrazloženja pobijanog i prvostupanjskog rješenja nije jasno smatra li tuženik da ne postoji roba koja je isporučena tužitelju od strane naprijed naznačenih dobavljača ili da roba postoji, ali da dobavljači tužitelja nisu raspolagali tom robom u svojstvu vlasnika. Svoje osporavanje računa tuženik pravda time da je društvo Agro organik j.d.o.o. (identično i za društvo Kreont-promet j.d.o.o.) neaktivno i da nije podnijelo niti jedno porezno izvješće, PD obrazac, za 2018. godinu, niti je podnio izvješće o zaračunatom PDV-u na izlaznim računima, a što je tijelo nadzora utvrdilo uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave, zbog čega je 29. rujna 2021. brisan iz sudskog registra. Nadalje tuženik navodi da je i u poreznom nadzoru i nad društvom Protein d.o.o. tijekom 2020. godine osporen pretporez po ulaznim računima društva Agro organik j.d.o.o., budući da je utvrđeno da društvo ima status „nestajućeg trgovca“.

2.2. Ove činjenice koje navodi tuženik ne mogu značiti da roba koju tužitelj zaprimio temeljem osporenih računa nije postojala, kao niti da je tužitelj znao ili mogao znati da navedeni dobavljači nisu proveli potrebna knjiženja u svojim poslovnim knjigama i podnosili zakonom propisana izvješća, odnosno da isti nisu raspolagali istom u svojstvu vlasnika.

2.3. Ulazni računi-otpremnice društva Agro organik j.d.o.o. i društva Kreont-promet j.d.o.o., koje je tužitelj knjižio u svojim poslovnim knjigama, izdani su sukladno članku 80. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20. dalje Zakon o PDV-u) u papirnatom obliku, te sadrže sve propisane elemente iz članka 79. stavka 1. Zakona o PDV-u, a tužitelj je koristio pretporez sukladno članku 57. i članku 60. Zakona o PDV-u. Uz ulazni račun nalazi se pripadajuća ručno pisana otpremnica, na osnovu kojih je evidentiran u poslovnim knjigama poreznog obveznika, sačinjena primka, žitarica se evidentirala kao ulaz, te se račun evidentirao kroz Knjigu ulaznih računa i u saldakonti dobavljača i sačinjena analiza žitarica od strane Croatia kontrole društva za kontrolu robe sa svođenjem na standardnu kvalitetu. Ulazni računi dobavljača Agro ogranik j.d.o.o. su plaćeni na IBAN dobavljača, a ulazni računi društva Kreont-promet j.d.o.o. su također plaćeni kroz međusobnu kompenzaciju.

2.4. Imajući u vidu i činjenicu da je robu navedenu u računima i pratećoj dokumentaciji tužitelj prodao i isporučio svojim kupcima, da mu je ista plaćena i da je on sam tu robu platio svojim dobavljačima, nedvojbeno se može zaključiti da je roba postojala, te da je istom raspolagano pravno valjanim poslovima. Kada bi se prihvatio zaključak prvostupanjskog tijela, proizlazi da je tužitelj platio društvu Agro ogranik j.d.o.o. nepostojeću robu, te tu nepostojeću robu dalje prodao i naplatio od svojih kupaca. Tužitelj nije vodio niti je bio obvezan voditi odnosno imati uvid u poslovne knjige svog dobavljača Agro ogranik j.d.o.o. i nije imao niti je mogao imati saznanja podnosi li PDV- obrasce nadležnoj Ispostavi Porezne uprave, kao i da je postupku poreznog nadzora nad društvom Protein d.o.o. koji je proveden 2020. godine, dakle nakon 2018. godine koje razdoblje je obuhvaćeno poreznim nadzorom nad tužiteljem, društvu Protein d.o.o. osporeno pravo na pretporez, budući da je Agro organik j.d.o.o. tzv. „nestajući trgovac“. Tužitelj i svaki drugi porezni obveznik nema ovlast ni mogućnost uvida u Informacijski sustav Porezne uprave za poslovanje nekog drugog poreznog obveznika.

2.5. Prije početka same poslovne suradnje, tužitelj je postupio pozornošću savjesnog gospodarstvenika te izvršio provjeru važećeg PDV broja za Agro organik j.d.o.o. i Kreont-promet j.d.o.o., te osnovano zaključio da nema zapreke za stupanje uz poslovne odnose s istima. Da je roba stvarno postojala te da je od strane Agro organik j.d.o.o. isporučena tužitelju proizlazi i iz iskaza VČ, prokuriste i vozača za društvo Zlatan Transport d.o.o.

2.6. Sama činjenica da je tužitelj imao poslovni odnos s društvima Agro ogranik j.d.o.o. i Kreont-promet j.d.o.o. ne može se tumačiti da je tužitelj istodobno imao, odnosno mogao imati bilo kakav utjecaj ili kontrolu u izvršavanje zakonskih obveza tih društva. Premda nije od odlučnog značenja, ali treba imati u vidu i činjenicu da tužitelj ima više od 250 poslovnih partnera, pa stvarno nije jasno temeljem čega, kako i na koji to način bi tužitelj mogao i trebao kontrolirati izvršavanje zakonskih obveza svojih poslovnih partnera.

2.7. U prilog navodima tužitelja da je zakonito postupio pri korištenju pretporeza govore presude Suda Europske unije, koje su obvezujuće za Republiku Hrvatsku, u predmetima U i V (C-80/11 i C-142/11, EU:C:2012:373) od 21. lipnja 2012 i u predmetu Finanzamt Wilmersdorf, C-108/20, EU:C:2021:266, t. 25. u kojoj se navodi: „Sud je u tom predmetu osobito presudio, u toj presudi; da porezna uprava ne može općenito zahtijevati od poreznog obveznika koji želi ostvariti pravo na odbitak PDV-a, s jedne strane, da provjeri je li izdavatelj računa za robu i usluge na temelju kojega je zatraženo izvršavanje prava na odbitak porezni obveznik, je li raspolagao predmetnom robom i je li je mogao isporučiti te je li ispunio svoje obveze prijavljivanja i plaćanja PDV-a kako bi se uvjerio da ne postoje nepravilnosti ili utaja kod trgovaca koji su se nalazili ranije u transakciji ili, s druge strane, da raspolaže dokumentima u tom pogledu. Naime, načelno su porezna tijela dužna provoditi potreban nadzor poreznih obveznika kako bi otkrila nepravilnosti i utaje PDV-a te izricati sankcije poreznom obvezniku koji je te nepravilnosti ili te utaje počinio, pri čemu ta tijela ne mogu prenijeti svoje zadaće nadzora na porezne obveznike.“

2.8. Citiranu presudu tuženik uopće ne akceptira navodeći, bez nekog posebnog obrazloženja, da je neprimjenjiva u ovoj konkretnoj stvari. No, upravo je ova presuda izravno primjenjiva i identična ovoj pravnoj stvari. Suprotno navodima tuženika, tužitelj kao kupac ne može niti uopće ima bilo kakve mogućnosti provjeravati od koga je njegov dobavljač nabavio robu i je li tu nabavu pravilno knjižio u svojim poslovnim knjigama. To je upravo posao Porezne uprave.

2.9. Slijedom navedenoga nedvojbeno se može zaključiti da su društva Agro organik j.d.o.o. i Kreont promet j.d.o.o. kao dobavljači stvarno isporučili, a tužitelj je zaprimio robu, da tužitelj posjeduje vjerodostojne dokumente - ulazne račune za tu robu temeljem kojih je koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i priloge uz iste (otpremnice, primke), te izlazne račune i otpremnice temeljem kojih je ta robu prodana i isporučena kupcima tužitelja, a što je sve pravilno evidentirano u poslovnim knjigama sukladno članku 66. stavcima 1. 4. i 5. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje OPZ). Na te okolnosti predlaže financijsko- knjigovodstveno vještačenje, saslušanje prokuriste tužitelja ŠČ i svjedoka VČ te da Sud nakon provedene rasprave poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz dosudu troška ovog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod obrazloženja osporenog akta te predložio Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26., dalje ZUS). Na raspravi je tužitelj ostao kod svojih ranijih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka i koju su stranke priložile u ovom sporu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je sporno, prvo, ima li tužitelj pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 25.461,54 EUR (191.840,00 kn) na temelju ulaznih računa društva AGRO ORGANIK j.d.o.o. za nabavu suncokreta i soje odnosno predstavlja li dokumentacija vjerodostojne knjigovodstvene isprave o stvarnoj isporuci dobara te je li dobavljač uopće raspolagao robom u svojstvu vlasnika, i, drugo, ima li tužitelj pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 2.415,56 EUR (18.200,00 kn) po računu broj 39/021 za nabavu sjemenske pšenice od društva KREONT-PROMET j.d.o.o. odnosno predstavlja li postojeći račun vjerodostojnu ispravu u smislu poreznih propisa.

7. Prema Zakonu o PDV-u, porezni obveznik ima pravo odbiti pretporez od poreza koji je dužan platiti pod uvjetom da su mu dobra ili usluge isporučeni od strane drugog poreznog obveznika koji je registriran u sustavu PDV-a te da se ta dobra ili usluge koriste za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Člankom 79. stavkom 1. točkom 5. Zakona o PDV-u izričito je propisano da račun, između ostalog, mora sadržavati datum isporuke dobara ili obavljenih usluga. Izdavanje računa sukladno članku 79. i članku 80. Zakona o PDV-u predstavlja formalni preduvjet, no samo posjedovanje računa ne znači automatski pravo na odbitak ako nedostaje stvarni supstrat transakcije.

8. Materijalni preduvjet za priznavanje prava na odbitak pretporeza leži u načelu vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava. Sukladno članku 8. i članku 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.) svako knjiženje i evidentiranje poslovnih događaja u poslovnim knjigama poduzetnika mora se temeljiti na vjerodostojnim, urednim i točnim knjigovodstvenim ispravama. Knjigovodstvena isprava je vjerodostojna ako potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj i sve njegove bitne elemente, uključujući identitet ugovornih strana, točnu količinu, vrstu, mjesto i vrijeme isporuke dobara.

9. U poreznom postupku primjenjuju se temeljna načela OPZ-a. Člankom 65. i člankom 66. stavkom 3.(4) OPZ-a propisana je obveza vođenja potpunog, točnog, pravodobnog i urednog knjigovodstva na način koji omogućuje nedvojbeno utvrđivanje poreznih obveza i kontrolu robnog i financijskog tijeka. Nadalje, teret dokazivanja i dužnost sudjelovanja u poreznom postupku uređeni su člankom 69. u vezi s člankom 88. OPZ- a. Prema tim odredbama, porezni obveznik je dužan tijekom postupka aktivno sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja, potpuno i istinito iznositi činjenice bitne za oporezivanje te za svoje tvrdnje ponuditi vjerodostojne dokaze. Pravilo o teretu dokaza nalaže da činjenice koje idu u prilog smanjenju ili isključenju porezne obveze – što pravo na odbitak pretporeza nedvojbeno jest – mora dokazati sam porezni obveznik.

10. Zapisnici o poreznim nadzorima imaju status javne isprave, pa sukladno procesnim pravilima dokazuju istinitost onoga što se u njima utvrđuje ili potvrđuje, osim ako se valjanim i mjerodavnim protudokazima ne dokaže suprotno.

11. U pogledu primjene načela europskog prava, Sud Europske unije u spojenim predmetima C-80/11 i C-142/11 (U i V) postavio je načelo prema kojem se poreznom obvezniku ne može uskratiti pravo na odbitak samo zato što je izdavatelj računa počinio nepravilnosti ili utaju poreza, osim ako porezna uprava ne dokaže, na temelju objektivnih elemenata, da je porezni obveznik znao ili morao znati da je transakcija na koju se poziva radi ostvarivanja prava na odbitak bila povezana s utajom poreza koju je počinio izdavatelj računa ili drugi gospodarski subjekt u lancu isporuke. Međutim, praksa Suda EU i hrvatskih sudova izričito naglašava da se načelo iz predmeta Mahagében primjenjuje isključivo onda kada je sama isporuka dobara nesporno i stvarno izvršena i to od strane izdavatelja računa te kada su ispunjeni materijalni uvjeti za prijenos prava raspolaganja dobrima u svojstvu vlasnika. Ako je isprava fiktivna ili ako izdavatelj računa uopće nije raspolagao robom niti ju je isporučio, primjena zaštite načela dobre vjere biva isključena jer se ne radi o stvarnoj isporuci.

12. Poreznim nadzorom kod dobavljača AGRO ORGANIK j.d.o.o. (zapisnik od 17. travnja 2020.) nedvojbeno je utvrđeno da to društvo nema nijednog zaposlenog radnika, da je odgovorna osoba RČ trajno nedostupna tijelima nadzora, da društvo nije posjedovalo stvarnu poslovnu imovinu ni skladišta te da nije prijavilo niti platilo PDV u Državni proračun. Uplate zaprimljene od kupaca odgovorna je osoba podizala kao pozajmice vlasniku.

13. Nadalje, porezno tijelo ima ovlast ispitati je li isporuka doista obavljena od strane društva koje je izdalo račun. Činjenica da dobavljač nije imao operativne resurse za skladištenje, manipulaciju i isporuku značajnih količina poljoprivrednih kultura jasno indicira da to društvo nije moglo biti stvarni isporučitelj robe u svojstvu njezina vlasnika, a priznavanje prava na pretporez zavisno je o tome je li dobavljač uopće stekao i prenio pravo raspolaganja robom u svojstvu vlasnika, što ovdje nije bio slučaj.

14. Otpremnice za suncokret nisu sadržavale potpis skladištara, već isključivo pečat društva. Otkupni blokovi nisu sadržavali podatke o stvarnim prodavateljima niti njihove potpise, dok je AGRO ORGANIK j.d.o.o. na njima bio naveden kao kupac, a ne kao stjecatelj od poznatih poljoprivrednih gospodarstava. Sukladno člancima 8. i 9. Zakona o računovodstvu te člancima 65. i 66. stavku 4. OPZ-a, knjigovodstvena isprava mora biti uredna i provjerljiva te istinito prikazivati poslovni događaj. Drugim riječima, dokumentacija u kojoj nedostaju ključni podaci o preuzimanju i predaji robe ne može poslužiti kao temelj za ostvarivanje prava na pretporez. Izjava vozača VČ (djelatnika prijevozničkog društva Zlatan Transport d.o.o.), koji je prevozio robu teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], predstavlja odlučan dokaz o stvarnom robnom tijeku. Vozač je izričito naveo da je žitarice preuzimao direktno „od seljaka s njiva”, a ne iz posjeda društva AGRO ORGANIK j.d.o.o.

15. Dakle, može se zaključiti da roba nije bila u fizičkom posjedu niti zakonitom vlasništvu društva AGRO ORGANIK j.d.o.o., već je fiktivni dobavljač iskorišten isključivo radi „prosljeđivanja” faktura s PDV-om. Stoga je ispunjenje materijalnopravnog uvjeta za priznavanje pretporeza izostalo.

16. Tužitelj tvrdi da su računi i otpremnice formalno izdani sukladno članku 79. i 80. Zakona o PDV-u, roba je stvarno zaprimljena i potom prodana krajnjim kupcima te plaćena na transakcijski račun (IBAN) dobavljača, a prije sklapanja posla izvršena je provjera valjanosti PDV broja dobavljača pa ne može odgovarati za nepravilnosti dobavljača niti je dužan provoditi dubinske istrage o njegovom poreznom statusu.

17. Međutim, Sud ovakvu argumentaciju ne može prihvatiti. Prvo, formalna usklađenost računa s člankom 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ne konvalidira nedostatak materijalnog supstrata. Naime, čak i kada račun sadrži sve propisane elemente, on ne daje pravo na odbitak ako ne odražava stvaran poslovni događaj. Što se tiče činjenice da je roba u konačnici prodana krajnjim kupcima, to samo dokazuje da je određena količina robe postojala, ali ne i da ju je isporučio i prodao AGRO ORGANIK j.d.o.o. Dakle, tužitelj nije dokazao stvarnu nabavu od konkretnog izdavatelja računa. Drugo, plaćanje putem žiroračuna (IBAN) ne predstavlja neoboriv dokaz o stvarnosti isporuke robe od strane izdavatelja računa. U sustavima prijevara s tzv. „nestajućim trgovcima“ financijske transakcije često služe stvaranju privida zakonitosti, dok se gotovina potom izvlači (u ovom slučaju vlasnik je novac podizao kao pozajmice). Treće, provjera samog PDV broja predstavlja minimalnu administrativnu radnju koja ne zadovoljava standard pažnje dobrog gospodarstvenika. Naime, puka provjera javnih registara nije dovoljna kada postoje objektivni pokazatelji prijevare.

18. Konačno, pozivanje tužitelja na praksu Suda EU (Mahagében) nije primjenjivo u konkretnom slučaju. Ona se odnosi na savjesnog poreznog obveznika kada je roba doista isporučena od strane navedenog dobavljača, a propusti su vezani na internu poreznu disciplinu tog dobavljača. Međutim, u situaciji kada je utvrđeno da je roba preuzimana s njiva od nepoznatih fizičkih osoba, da prateća dokumentacija nema potpise skladištara ni podatke o prodavateljima na otkupnim blokovima te da dobavljač uopće nije imao robu u posjedu niti u vlasništvu, transakcija između tužitelja i AGRO ORGANIK j.d.o.o. ne može se smatrati stvarnom.

19. Što se tiče drugog spornog pitanja, iz dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo u provedenom nadzoru nad društvom KREONT-PROMET j.d.o.o. utvrdilo da je direktor društva ZČ izričito izjavio da ne zna ništa o poslovanju društva, da ne poznaje ni kupce ni dobavljače te da je službeni pečat društva predao OČ za novčanu naknadu od 2.000,00 kn koju nije primio. Iz ove činjenice nedvojbeno proizlazi da društvo KREONT-PROMET j.d.o.o. nije raspolagalo stvarnim poslovnim vodstvom, infrastrukturom niti kapacitetima za obavljanje stvarne gospodarske djelatnosti i stavljanje u promet 50 tona sjemenske pšenice. Činjenica da je odgovorna osoba društva predala pečat trećoj osobi uz potraživanje minimalne naknade potvrđuje da je to društvo poslužilo isključivo kao paravan. Stoga isporuka dobara nije mogla biti izvršena od strane društva KREONT- PROMET j.d.o.o., čime nije ostvaren temeljni zakonski uvjet stvarne isporuke od strane izdavatelja računa iz članka 7. stavka 1. i članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u.

20. U nadziranom razdoblju utvrđeno je da je društvo KREONT-PROMET j.d.o.o. iskazalo obvezu PDV-a od 74.784,41 kn, dok su kupci po računima tog istog društva koristili pravo na pretporez u višestruko većem iznosu od čak 542.011,50 kn. Ova disproporcija predstavlja obilježje porezne utaje modelom „nestajućeg trgovca”, gdje se porez zaračunava i omogućuje njegovo odbijanje kod kupaca, dok se stvarna obveza prema Državnom proračunu ne podmiruje.

21. Tužitelj svoje stajalište temelji na tvrdnji da posjeduje formalnu dokumentaciju: račun broj 39/021, otpremnicu broj 39/21 s potpisom i pečatom te skladišnu primku broj 377 na skladište za 50.000 kg pšenice, uz navod da je roba isporučena na adresi [adresa]. Međutim, u postupku je utvrđeno da tužitelj ne raspolaže osnovnim podacima o tome tko je izvršio prijevoz robe. U prometu robom masivnih gabarita, kao što je 50 tona sjemenske pšenice, logistički tijek prijevoza predstavlja ključnu materijalnu činjenicu. Nemoguće je premjestiti 50.000 kg pšenice bez odgovarajućih teretnih vozila, prijevoznica, teretnih listova (CMR ili domaći tovarni list) te podataka o vozaču i registracijskim oznakama.

22. Tužitelj ponovno ističe da je i u ovom slučaju postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, bez saznanja o nepravilnostima dobavljača, pri čemu naglašava da je provjerio PDV broj društva KREONT-PROMET j.d.o.o.

23. Ovaj argument tužitelja Sud ne može prihvatiti jer formalna administrativna provjera PDV broja u registrima u ovom slučaju ne može osloboditi poreznog obveznika dužnosti povećanog opreza. Naime, stupanje u posao nabave 50 tona robe znatne vrijednosti s fiktivnim društvom čiji direktor ne zna za poslovanje, bez provjere podrijetla robe i bez saznanja tko robu uopće dovozi, upućuje na to da je tužitelj morao znati da sudjeluje u transakciji povezanoj s prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV- a.

24. Navod tužitelja da je obveza po računu podmirena međusobnom kompenzacijom ne mijenja ocjenu zakonitosti. Ako stvarni promet dobara od strane izdavatelja nije dokazan, sam način zatvaranja novčane obveze ne čini račun vjerodostojnim niti otklanja fiktivnost temeljnog posla.

25. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem prokuriste tužitelja i svjedoka VČ, budući da se sporne činjenice u ovom predmetu isključivo utvrđuju putem pisane knjigovodstvene dokumentacije. Uzimajući u obzir da je sporno pitanje u ovom slučaju pravne naravi odnosno predstavlja li postojeća dokumentacija vjerodostojne knjigovodstvene isprave o stvarnoj isporuci dobara od dobavljača vlasnika, to Sud nije prihvatio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti koje je tužitelj predložio (jesu li dobavljači stvarno isporučili robu).

26. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pravno stajalište poreznog tijela utemeljeno na objektivnim dokazima i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Osijeku 30. lipnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis