REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1291/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Đerek Ivezić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2612/2025-3 od 5. studenoga 2025., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1025/2024-6 od 10. srpnja 2025., 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž - 2612/2025-3 od 5. studenoga 2025., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li tužitelj kao korisnik kredita pravnu osnovu isticati prema tuženoj banci zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i zahtjev kojim traži isplatu s tih osnova, iako je postupku konverzije predmetnog ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužena banka ispunila sve obveze propisane tim Zakonom, a tužbeni zahtjev tužitelja ne proizlazi iz općeg obveznog uređenja neovisnog o posebnom zakonskom uređenju Zakona o potrošačkom kreditiranju?

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2612/2025-3 od 5. studenoga 2025., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1025/2024-6 od 10. srpnja 2025.

2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća materijalno pravna pitanja:

a. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita i pravo na povrat preplate plaćene temeljem odredbe o valutne klauzule CHF, koje je sud utvrdio ništetnima?

b. Ima li tužitelj kao korisnik kredita pravnu osnovu isticati prema tuženoj banci zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i zahtjev kojim traži isplatu s tih osnova, iako je postupku konverzije predmetnog ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužena banka ispunila sve obveze propisane tim Zakonom, a tužbeni zahtjev tužitelja ne proizlazi iz općeg obveznog uređenja neovisnog o posebnom zakonskom uređenju Zakona o potrošačkom kreditiranju?

2. 2. Uz navedena naznačila je i procesno pravna pitanja koja glase:

„a) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

b) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?“

3. Tuženica smatra da su odgovori na gore navedena pitanja važni za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanjima koja se primjenjuju na tisuće CHF ugovora s promjenjivom kamatnom stopom koji su sklopljeni prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 112/2012, dalje u tekstu: „ZID ZPK /2012“), a kao razlog važnosti, između ostalih navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev – 637/2019 od 15. studenoga 2022. i broj: Gos 1/2019-36, od 4. ožujka 2020. odluke Suda Europske unije od 14. ožujka 2013. Mohamed Aziz v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa), C-415/11, i od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv CNOS, C-226/12, te brojne odluke više županijskih sudova koji su iznijeli drugačije pravno shvaćanje u odnosu na naznačena pravna pitanja.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2. ZPP-a, a koja se u biti svode na pitanje pravnog učinka izvršene konverzije na temelju ZID ZPK /2012., jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022., kojim je ujednačena sudska praksa, te i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., i dr. utemeljenim na tom pravnom shvaćanju.

7. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić