REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1308/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Senije Ledić, mr.sc. Igora Periše i Goranke Barač-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Milici Nenadović Timarac i Marku Bebeku, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženice OG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-130/2025-6 od 18. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-70/2022- 15 od 4. siječnja 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-130/2025-6 od 18. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-70/2022-15 od 4. siječnja 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:

„i. Može li sud usvojiti tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog ozljede na radu ako tužitelj nije dokazao činjenične navode iz tužbe o načinu nastanka štetnog događaja, već je sud zaključio da je za osnovanost zahtjeva dovoljno samo postojanje ozljede na radu?

ii. Je li sud ovlašten zaključak o nepostojanju određene činjenice temeljiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a da vezano za tu činjenicu nije izveo dokaze predložene od stranke na kojoj je teret dokazivanja te činjenice?

iii. Je li sud povrijedio pravo stranke na pravično suđenje i načelo kontradiktornosti postupka kada u parnici radi naknade štete zbog ozljede na radu, utemeljenoj na objektivnoj odgovornosti poslodavca iz članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, odbije sve dokazne prijedloge tuženika – poslodavca usmjerene na dokazivanje razloga za oslobođenje od odgovornosti iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima i čl. 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, čime mu onemogući raspravljanje i dokazivanje?

iv. Je li pravilna primjena materijalnog i procesnog prava prema kojoj poslodavac kao tuženik nema mogućnost dokazivanja razloga za oslobođenje od odgovornosti za ozljedu na radu zbog toga što sud odbije sve njegove dokazne prijedloge?

v. Je li ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u smislu nedostatka zbog kojeg se presuda ne može ispitati, ako je sud odbio dokazni prijedlog stranke u postupku, a u presudi nije naznačio ni obrazložio razloge odbijanja izvođenja predloženog dokaza?“

2. 2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvala se na odluke revizijskog suda broj Rev-479/2025 od 9. srpnja 2025., (ranije donesenu u ovom predmetu), u kojoj je izneseno shvaćanje po kojem tuženica odgovora za pretrpljenu štetu na radu na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a, neovisno je li do pada tužiteljice došlo zbog toga što se okliznula jer je stala na plod trešnje ili ne pa da su zato svi žalbeni razlozi tuženice, ovdje revidentice navodno nisu odlučni pa ih ne treba posebno cijeniti, te na odluku broj Rev 368/2022 od 12. travnja 2022. prema kojoj „kada sud zaključi da određena odlučna činjenica nije dokazana te kada pri tome ne izvede određene predložene dokaze vezane za tu činjenicu i kada pri tome niti ne obrazloži razloge zašto nisu izvedeni ti dokazi, onda presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnoj činjenici.“

3. Uz izneseno navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu „Ustav“) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu „Konvencija“) i to s aspekta prava na pristup suda s obzirom na to da je isti onemogućen u raspravljanju i dokazivanju.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23- dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi koje predlagateljica smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su niže stupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži naknadu štete za koju tvrdi da je nastala na radu kod tuženice, na radnom mjestu prodavačice, dok je prilikom posluživanja mušterije stala na plod trešnje koji se nalazio na podu ispred prostora trgovine te se poskliznula i pala te pri tome zadobila tjelesne ozljede.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja 11. lipnja 2018. bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu prodavačice, u trgovačkom obrtu H, vl. tuženice, na adresi [adresa];da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu u okviru redovitog rada, obavljanju poslova prodavača na radnom mjestu koje osim zatvorenog dijela prodavaonice obuhvaća i prodajni prostor ispred prodavaonice gdje se nalaze posloženi artikli namijenjeni prodaji, na kojem je došlo do pada i ozljeđivanja tužiteljice, te je ocijenio da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed više sile ili radnje treće osobe jer je u tri medicinska vještačenja isključena utemeljenost navoda tuženice da bi do pada tužiteljice došlo uslijed više sile, pa je irelevantno je li do pokliznuća (i posljedično pada) tužiteljice došlo uslijed toga da je tužiteljica stala na plod trešnje ili ne, a i da tijekom cijelog prvostupanjskog postupka tuženica uopće nije prigovarala adekvatnosti obuće koju je tužiteljica nosila prilikom štetnog događaja. Zbog tog razloga, po mišljenju prvostupanjskog suda, ne postoje pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti propisane odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - u daljnjem tekstu: ZZR).

9. Drugostupanjski sud je prihvatio pravilnim navedena utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda te je zaključio da nije potrebno izvoditi dokaze predložene od strane tuženice podneskom od 14. veljače 2023. i na ročištu 17. ožujka 2023. jer time ne bi bile utvrđene odlučne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, zbog čega nije počinjena ni bitna povreda odredbe čl. 8. ZPP na koju je ukazivala tuženica

9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u točki 2. 1. obrazloženja ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni određeni razlozi njihove važnosti, pri čemu nezakonitost pobijane presude tuženica osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Međutim, tim pitanjima tuženica nije udovoljila formalnim pretpostavkama za dopuštenje revizije, jer po ocjeni ovoga suda, naznačena pitanja nisu važna ni za odluku u ovoj pravnoj stvari, niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Naime, prema ocjeni ovoga suda prijedlog tuženice za dopuštenje revizije zapravo se svodi na njezine ranije iznesene navode, a koji se odnose na ocjenu provedenih dokaza i izneseno pravno shvaćanje po nižestupanjskim sudovima, jer smatra da je trebalo suditi drugačije. Stoga naznačena pitanja ne mogu predstavljati razlog za dopuštenje revizije u smislu ranije citiranih odredbi čl. 385.a ZPP-a. U prijedlogu tuženica samo izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom zbog navodnih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te po njoj pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može više biti predmet preispitivanja u ovoj fazi postupka, pa tako ni razlog za dopuštenje revizije. Stoga su i navedena pitanja nedopuštena.

11. Osim toga pobijana presuda nije protivna odluci Rev-479/2025 od 9. srpnja 2025., nego je upravo u skladu s istom, niti je u suprotnosti s odlukom broj Rev 368/2022 od 12. travnja 2022. jer su nižestupanjski sudovi dovoljno jasno i logično obrazložili zašto nisu izvedeni određeni predloženi dokazi od strane tuženice (točke 33. do 49. obrazloženja prvostupanjske presude), a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

12. Prvostupanjski sud je dostatno analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz, a drugostupanjski sud je prihvatio takvu ocjenu dokaza te je detaljno obrazložio zbog kojih razloga nisu osnovane tvrdnje predlagateljice u odnosu na njezine prigovore, a u odnosu na navode predlagateljice o povredi njezinih ustavnih i konvecijskih prava na kojima temelji svoj prijedlog, prema ocjeni ovog suda je odgovoreno u točkama 33. do 49. obrazloženja prvostupanjske presude. Dakle, u pobijanim presudama je odgovoreno zbog kojih razloga nije prihvaćen prigovor tuženice vezano za neprovođenje određenih dokaza i zašto ti dokazi nisu važni i kao takvi nisu provedeni. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi u obrazloženju u naprijed citiranim točkama zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo upravo do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije dao svoju ocjenu na nerazuman način, da nije učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važne okolnosti ili propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nije zanemario relevantne dokaze koji je sudu prezentirala tuženica. Stoga su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku.

13. Slijedom iznesenog, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić