Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: R1 Ob-515/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sutkinji Tatjani Škorić Radaković, u izvanparničnoj stvari predlagatelja: JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po Ani Bukša, odvjetnici iz Rijeke, kao preuzimatelju ureda odvjetnika Damira Jurkovića iz Rijeke i protustranaka 1. mlt. JAN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupan po posebnoj skrbnici NA, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Drage Gervaisa 7, trenutno smješten kod udomiteljice ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. ĐA; OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s bakom i djedom, 24. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja za ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim unukom OAN.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Predlagatelji su 4. kolovoza 2022. podnijeli ovom sudu prijedlog radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s maloljetnim unukom.

1.1. Predlagatelji su tijekom postupka u podnesku od 13. listopada 2025. uslijed promijenjenih okolnosti u ovoj obitelji prijedlogom obuhvatili i naknadno upisanog oca djeteta ĆA te su naveli da ime i prezime djeteta glasi JAN. Također je došlo do promjene udomiteljice kod koje je dijete smješteno.

2. Majka djeteta nije se protivila prijedlogu, dok otac djeteta prihvaća prijedlog u cijelosti, slijedom čega sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz njihovim saslušanjem.

3. Maloljetnom djetetu sud je rješenjem od 12. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 240. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine; 103/15) imenovao posebnog skrbnika, NAN, dipl. pravnicu iz Rijeke, zaposlenu u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka koja je razriješena zbog korištenja dugotrajnog bolovanja te je imenovana nova posebna skrbnica u osobi NA, također zaposlene u Centru za posebno skrbništvo, sada Podružnica Rijeka rješenjem od 17. listopada 2025.

4. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 29. srpnja 2022, preslike osobnih iskaznica predlagatelja, kazneni nalog ovog suda poslovni broj K-165/2024 od 12. ožujka 2024., nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: Hrvatskog zavoda) s dopunom, mišljenje psihologa ovog suda, izvješća udomiteljice ŠA za period od siječnja do kolovoza 2025. Sud je saslušao predlagatelje i udomiteljicu djeteta PA, majku djeteta. Također je izvršen uvid u spise ovog suda poslovni broj R1 Ob-440/2022, R1 Ob-532/2022, R1 Ob-446/2023 i R1 Ob-790/2023.

5. Sud je pri donošenju ove odluke imao u vidu odredbe članka 120 stavka 1 i 4 Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.; dalje ObZ), kojima je propisano da bake i djedovi, iako u načelu imaju pravo ostvarivati osobne odnose s unukom, kao i unuk s njima, to pravo nemaju ukoliko je ostvarivanje u suprotnosti s dobrobiti djeteta.

6. Sud je u ovom postupku utvrdio da je maloljetni CA rođen **.**.2021., da je u dobi od pet godina, da je prvotno žurnom mjerom izdvojen iz obitelji majke dana 6. srpnja 2022. te da je majci RA oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnim djetetom koje je povjereno na svakodnevnu skrb Dječjem domu „Ivana Brlić Mažuranić" u Lovranu a potom udomiteljskoj obitelji PA iz [adresa], da bi dijete bilo premješteno 8. svibnja 2024. u udomiteljsku obitelj ŠA u [adresa], na adresu [adresa].

6.1. Udomiteljica PA u iskazu pred ovim sudom navela da je dozvolila baki i djedu ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim unukom, no da su prema njoj i suprugu vršeni veliki pritisci od majke i bake, koje su ih nazivale telefonski u više navrata te je majka djeteta znala prijetiti tijekom telefona, a baka je pokušavala opravdati sebe i supruga ili njihovu kćer za ranija ponašanja. Stoga da su odlučili da neće dozvoliti da baka i djed budu prisutni susretima JAN s majkom. Zbog ove opterećujuće situacije, odlučili su da više ne žele biti udomitelji mlt. JAN, svjesni da to možda neće biti u njegovoj dobrobiti, međutim da se nisu mogli nositi s njegovom biološkom obitelji.

6.2. Iz stanja cjelokupnog spisa proizlazi da je premještaj djeteta bio posljedica kumulacije rizičnih okolnosti vezanih uz dotadašnje ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta, majke te bake i djeda po maji. Majka RA sustavno je kršila sudsku odluku dovodeći dijete izvan dogovorenih mjesta susreta u pratnji roditelja, djed OA prijetio je udomiteljici i njenom suprugu te joj se fizički unosio u osobni prostor, a kod maloljetnog JAN su se nakon susreta s majkom, bakom i djedom počela javljati regresivna ponašanja, agresija i neurološki ispadi.

6.3. Po smještaju djeteta u udomiteljsku obitelj ŠA, maloljetno dijete pokazuje stabilnost i uredan psihofizički razvoj, pohađa jaslice odnosno vrtić te je jako vezano uz udomiteljsku obitelj.

6.4. Ovaj sud je u izvanparničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-446/2023 na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, rješenjem od 26. listopada 2023. prihvatio prijedlog da se osobni odnosi između majke RA i maloljetnog JAN odvijaju u prostorijama Udruge udomitelja PGŽ, uz nadzor. Majka se po donošenju rješenja nije pridržavala sudske odluke, na susrete je dolazila u pratnji roditelja, a dijete je odvodila izvan prostora Udruge u nepoznatom smjeru, suprotno utvrđenom načinu ostvarivanja osobnih odnosa, utvrđeni su narušeni odnosi majke i njenih roditelja te nestabilno ponašanje majke. Citirano rješenje je po žalbi majke ukinuto, a u ponovljenom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-92 2024 ovaj prijedlog je povučen.

7. Hrvatski zavod je u nalazu i mišljenju s dopunama u bitnome isprva naveo da je mišljenja da baka JA i djed OA mogu ostvarivati osobne odnose s maloljetnim unukom SA ocjenjujući da iz provedene psihologijske obrade ne proizlazi da bi kod istih bili vidljivi znakovi psihopatologije ni značajne adaptivne teškoće te da isti ne iskazuju ponašanja koja bi mogla biti ugrožavajuća za maloljetno dijete.

7.1. Međutim, Hrvatski zavod je uslijed promijenjenih okolnosti u ovoj obitelji promijenio svoje mišljenje. U dopuni prijedloga i mišljenja od 17. srpnja 2024. zauzeo je stajalište da trenutno postoje zapreke za ostvarivanje osobnih odnosa bake i djeda s maloljetnim JAN, koje temelji na novonastalim okolnostima, koje pokazuju da je prva udomiteljica PA, kod koje je dijete bilo smješteno, izvijestila Hrvatski zavod o negativnim reakcijama djeteta nakon kontakata s bakom i djedom, da je djed OA višekratno telefonski prijetio suprugu udomiteljice njegovom smrću, kao i smrću djelatnika Hrvatskog zavoda te je navedena prijetnja snimljena i prijavljena policiji, a protiv djeda je pokrenut kazneni postupak i potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a protiv oštećene udomiteljske obitelji.

7.2. Hrvatski zavod u podnesku od 21. kolovoza 2025. ustraje kod ovog mišljenja navodeći da je djedu djeteta u srpnju 2024. izrečena mjera opreza zabranom približavanja i zabrani uspostavljanja veze s udomiteljima te da je 26. ožujka 2025. podignuta optužnica s kaznenim nalogom zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona. Također je utvrđeno da majka djeteta tijekom svakih susreta s JAN poziva svoje roditelje, ovdje predlagatelje, putem video poziva, unatoč tome što isti nemaju rješenje o ostvarivanju osobnih odnosa. Slijedom svega naprijed navedenog, stručni tim Hrvatskog zavoda zaključuje da i nadalje postoje zapreke za ostvarivanje osobnih odnosa bake i djeda s unukom te da ostvarivanje istih nije u interesu maloljetnog djeteta.

8. Stručna suradnica ovog suda psiholog FA je na traženje suda temeljem uvida u predmetni spis izradila stručno mišljenje u kojem je navela da su obje udomiteljice izvijestile o izraženom otporu maloljetnog JAN prema baki i djedu te o autodestruktivnim ponašanjima: samoozljeđivanju udaranjem po glavi i grizenjem vlastite ruke, koja su se javljala za vrijeme i nakon susreta, ali i pri prilikom video poziva s bakom i djedom. Prva udomiteljica navela je da je djed na susrete dolazio pod utjecajem alkohola te da je na nju vršio pritiske i prijetnje, zbog čega je odustala od udomiteljstva. Dijete je potom smješteno u drugu udomiteljsku obitelj, kod koje je u prvim tjednom boravka u potpunosti prestalo iskazivati regresivna i autoagresivna ponašanja sve do prvih susreta i video poziva s majkom, bakom i djedom u svibnju 2024. Zaključak stručne suradnice je da autoagresivna ponašanja kod djeteta nedvojbeno upućuju na to da je dijete jednom ili više puta doživjelo stres ili traumatična iskustva koja su ostavila posljedice. Teško narušeni odnosi između majke i njezinih roditelja, koji datiraju još od prije djetetovog rođenja, bili su traumatični za dijete do te mjere da su doveli do regresivnih i autoagresivnih ponašanja već od njegovih devet mjeseci starosti. Ponašanja djeda u vidu prijetnje majci, udomiteljici i službenim osobama te verbalno nasilje ukazuju na slabu regulaciju emocija i nemogućnost kontroliranja vlastitog bijesa, što se pokazalo ugrožavajućim za maloljetnog JAN. Stoga je mišljenja da trenutno nije u interesu djeteta ostvarivanje osobnih odnosa s djedom i bakom te preporučuje da se djed uključi u savjetovanje ili psihosocijalni tretman radi učenja nenasilne komunikacije i bolje regulacije emocija.

9. Posebna skrbnica predlaže da se prijedlog predlagatelja odbije, kao razloge za to navodeći da je maloljetno dijete na dosadašnje kontakte s bakom i djedom, uključujući video pozive, reagiralo regresivnim ponašanjima, ispadima bijesa, plačem, vikanjem i auto agresijom, što ukazuje na stres i emocionalnu uznemirenost. Kontakti su prekinuti dulje od godinu dana, zbog čega dijete baku i djeda doživljava kao strane osobe. Dijete je stabilno integrirano u udomiteljsku obitelj s urednim psihofizičkim razvojem, a narušavanje te stabilnosti moglo bi biti za njega štetno. Na strani djeda utvrđeni su rizični čimbenici: prijetnje upućene udomiteljici i stručnim osobama, sklonost alkoholu te otežana kontrola bijesa , koji predstavljaju rizik za emocionalnu sigurnost djeteta. Pritom ističe da odnos s bakom i djedom nije nužan preduvjet zdravog razvoja djeteta, budući da se ključne razvojne potrebe zadovoljavaju kroz primarne skrbnike. Također ukazuje da Obiteljski zakon ne predviđa ostvarivanje odnosa bake i djeda s djetetom pod nadzorom stručne osobe, zbog čega eventualna ponovna uspostava tog odnosa, koja bi zahtijevala visoku razinu stručnog nadzora i postupnost, nema zakonsko uporište.

10. Sud je u ovom postupku utvrdio da ostvarivanje osobnih odnosa između maloljetnog djeteta i bake i djeda, nije u najboljem interesu djeteta. Pritom prihvaća nalaz i mišljenje Hrvatskoga zavoda s dopunom u kojem su jasno navedeni razlozi promjene mišljenja uslijed promijenjenih okolnosti, koje je sud utvrdio i u ovom postupku. Naime, baka i djed su ostvarivali osobne odnose s maloljetnim unukom bez odluke suda, što im je isprva omogućila prva udomiteljica, a što je rezultiralo stresom, traumatskim iskustvom i regresivnim ponašanjem kod maloljetnog djeteta. Pritom se kod bake i djeda uočava nekritičnost glede vlastitih ponašanja, posebno glede činjenice da je djed dolazio na osobne odnose pod utjecajem alkoholnih pića.

11. Stoga je ovaj sud, stavljajući u odnos prava predlagateljia kao bake i djeda na ostvarivanje osobnih odnosa s unukom u odnosu na najbolji interes mlt. djeteta, njegovo zdravlje i sigurnost, prednost dao zaštiti prava djeteta i njegovoj dobrobiti što je između ostalog i zajamčeno odredbom članka 5. stavak 1. ObZ-a. Naime, u postupcima u kojima se odlučuje o nekom pravu vezanom za obiteljski život maloljetnog djeteta, središnje mjesto mora imati interes djeteta, a djetetov kontakt s drugim članovima obitelji, predstavlja jedan od elemenata uspješnog ostvarivanja prava djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnost, no u okviru mogućnosti koje pružaju okolnosti svakog konkretnog slučaja.

11.1. Također se sud rukovodio praksom Europskog suda za ljudska prava koji je u predmetu Kruškić i dr. protiv Hrvatske (br.10140/13 § §109 i 110, odluka od 25. studenog 2014.) i u ostalim odlukama koje slijede istu praksu, istaknuo da odnosi između bake i djeda predstavljaju obiteljski život koji je zaštićen člankom 8. Konvencije, ali i da je u normalnim okolnostima odnos između bake i djeda i njihovih unuka drugačije prirode i stupnja u odnosu na odnos između roditelja i djeteta te po svojoj prirodi općenito zahtijeva i manji stupanj zaštite.

12. Cijeneći sve utvrđeno, sud je ocijenio da je potrebno odbiti prijedlog predlagatelja, jer je u najboljem interesu djeteta, njegovog zdravlja i psihofizičkog rasta i razvoja da ne ostvaruje osobne odnose s bakom i djedom, slijedom čega je odlučeno na način vidljiv iz izreke primjenom citiranih odredbi ObZ-a kao u izreci ovog rješenja.

13. Zahtjev predlagatelja za naknadu troškova ovog postupka je uslijed neuspjeha odbijen u cijelosti primjenom odredbe članka 366 ObZ-a.

U Rijeci 23. lipnja 2026.

Sudac:

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- pun. 1. i 2. predlagatelja

- posebnoj skrbnici mlt. 1. protustranke

- 2. protustranci

- 3. protustranci