Republika Hrvatska

Županijski Sud U Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-689/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao člana vijeća i su tkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima , odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2351/2023-35 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I. i II.) izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2351/2023-35 od 26. svibnja 2025.

a) preinačava:

- u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 EUR tako da točka II. izreke u tom dijelu glasi:

" Nalaže se tuženiku da (pored dosuđenog iznosa navedenog u točki I. izreke) u roku od 15 dana naknadi tužiteljici daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

b) potvrđuje:

- u dijelu točke I. izreke u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka ,

- u preostalom dijelu točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 5.200,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 61,40 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2351/2023-35 od 26. svibnja 2025., suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 5.052,17 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos 4.800,00 eur od 21.01.2022.,

- na iznos 79,63 eur od 01.07.2021.,

- na iznos 33,18 eur od 06.07.2021.,

- na iznos 33,18 eur od 07.07.2021.

- na iznos 33,18 eur od 08.07.2021.

- na iznos 33,18 eur od 09.07.2021.

- na iznos 39,81 eur od 19.07.2022.,

pa sve do isplate kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 1.734,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26.05.2025. do isplate, sve to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 6.200,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.01.2022. do isplate, kao i za tijek zakonskih zateznih kamata na iznos 4.800,00 eur od 19.01.2022. do 20.01.2022., kao neosnovan“.

2. Protiv dijela točke I izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima te točke II izreke, žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga a što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužiteljice u cijelosti podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege kao i zahtjev za naknadu neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koju je pretrpjela kao posljedicu prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tuženika.

5.1. Tijekom postupka a nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je prvotno postavljeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 Eur smanjila na 8.000,00 EUR a kojem smanjenju se tuženik protivio.

6. Iz spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva,

- da je radi utvrđenja opsega i visine štete proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Josipu Filičić,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom desne palčane kosti i natučenje lijevog koljena te da je trpjela primarni strah jakog i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah i to strah jačeg intenziteta koji je trajao 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana,

- da kod tužiteljice postoji trajno smanjenje životne aktivnosti za 9% u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morat ulagat pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je naruženje u obliku asimetrije zbog blagog valgus položaja (koljeno prema unutra) vrlo malog stupnja povremeno uočljivo trećima,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno u razdoblju od 28. svibnja do 5. lipnja 2021. radi nošenja mobilizacije na ruci i koljenu, a nakon toga po dva sata dnevno do 29. lipnja 2021. zbog imobilizacije ruke.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra da tužiteljici na temelju članaka 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), na ime pretrpljene štete pripada novčana naknada u ukupnom iznosu od 5.052,17 EUR od čega na ime imovinske štete iznos od 252,17 EUR, a na ime naknade za povredu prava osobnosti kao neimovinske štete iznos od 4.800,00 EUR.

8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2 ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica.

9. Međutim osnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o pravičnoj novčanoj naknadi za neimovinsku štetu jer je primjerena naknada za ovu štetu, po ocjeni ovog suda, veća od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, dosuđuje se u jednom iznosu, a duljina trajanja i intenzitet fizičkih bolova, straha, stupanj naruženosti i postotak smanjenja opće životne aktivnosti su kvalifikatorne okolnosti štete za koju se naknada dosuđuje. Stoga uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, a među koje spadaju ne samo kvalifikatorne okolnosti povrede koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza vještaka koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća , nego i vodeći računa o dobi tužiteljice (rođ.1946.) i činjenici da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020., (Su -IV- 47/2020-5) kada su povišeni za 50% uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenog indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke donesene u svibnju 2025., ovaj sud pravičnom novčanom naknadom pretrpljene neimovinske štete nalazi iznos od 5.800,00 EUR zbog čega je tužiteljici trebalo dosuditi još 1.000,00 EUR povrh dosuđenih 4.800,00 EUR, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti točku II. izreke prvostupanjske odluke i odlučiti kao pod točkom I.a) podstavak drugi izreke ove drugostupanjske odluke, a potvrditi u preostalom dijelu točku II. izreke prvostupanjske odluke pa je odlučeno kao pod točkom I .b) izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio članak 154. i 155. ZPP, a na što žaliteljica osnovano ukazuje u žalbi. Naime, tužiteljica je u konkretnom slučaju s osnovom uspjela u cijelosti, a s visinom tužbenog zahtjeva 55 %, pa bi njezin uspjeh bio 78 %, a uspjeh tuženika 22 % slijedom čega bi konačan uspjeh tužiteljice bio 56 %. Stoga tužiteljici od ukupno dosuđenih troškova a za poduzete radnje u postupku koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa) koji iznose 1.750,00 EUR s PDV valja dosuditi 56 % od ovog iznosa, pa troškovi tužiteljice iznose 980,00 EUR. Navedenom iznosu je potrebno dodati troškove medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 300,00 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište radi saslušanja 50,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu 44,51 EUR i sudske pristojbe na presudu 89,18 EUR, a prema postignutom uspjehu u parnici, pa sveukupno troškovi tužiteljice iznose 1.463,69 EUR, dakle manje nego što je suđeno. Međutim kako je odredbom članka 374. ZPP u vezi s člankom 381. ZPP propisano da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, žalbu tužiteljice je valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi točku I. izreke prvostupanjske odluke, pa je odlučeno kao pod točkom I.b) podstavak prvi izreke ove drugostupanjske odluke.

11. Tužiteljici pripadaju troškovi žalbenog postupka u iznosu od 100 bodova, odnosno pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR i PDV, te uvećanjem prema Tbr.10. Tarife u iznosu od 312,50 EUR. Međutim, kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u iznosu od 16.13% (1.000,00 EUR), pripadaju joj troškovi žalbenog postupka u iznosu od 50,40 EUR (16,13% od 312,50 EUR). Navedenom iznosu treba dodati i troškove sudske pristojbe za žalbu, a prema postignutom uspjehu (11,00 EUR), pa ukupno troškovi iznose 61,40 EUR.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, i to pod točkom I. a) izreke na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod točkom I. b) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je pod točkom II izreke odlučeno temeljem članka 166. stavak 2. ZPP.

U Dubrovniku, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović